Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/inkvizitor2002

Marketing

Tihovanje nad Banjalukom

"Banjaluka nikada neće biti srpski stolni grad. Nikada!!! Ako će to uopće biti grad, bit će grad i Bošnjaka i Srba i Hrvata. Molim vas lijepo, pa ta politika je davno poražena. Mislim, ako nije uspjelo '92-ge, a posebno treće, neće nikad. Molim vas. Sad kad su Bošnjaci došli tobe govoriti o nak'om srpskom stolnom gradu malo je reć' da je bezobrazno. Ja s takvim stavovima ne pregovaram. Na ucjene ne pristajem."

Poznato vam zvuči zar ne? Naravno, treba umjesto Banjaluka napisati Mostar, umjesto srpski, hrvatski i govor će biti istinit. Izgovori ga Tihić Sulejman omanji čovječuljak koji slovi za najmerhametliju Bošnjaka na vascjelom dunjaluku i šire. Osupnut činjenicom da mu SDP sa sve Sejdom Bajramovićem u liku sarajevskog jalijaša Želje, čiji je lik davno oživotvorio Bekim Fehmiu u "Sakupljačima perja", otima titulu najbošnjačkije stranke na braniku jedne i jedine, razgalamio se Tihić. Da bi skinuo sa sebe neugodnu stigmu mlakonje i kompromisera, zagrmio je ledene riječi tako jake da se i Neretva načas smrzla. Ne da Tihić ništa Hrvatima. Zasuko rukave i galami jače nego Murat Šabanović na drinskoj brani kad je prijetio sa upaljenom kordom u vreći brašna da će potopit sve nizvodno od Drine. Razgalamio se Suljaga onako sitan, al dinamitan. Ne da Hrvatima kaže - ništa, nema, nestalo na lageru.

A kad ne da Hrvatima logika nalaže da ne da ni Srbima.

Da vidimo, da malo pročeprkamo po arhivi, šta je beskompromisni Tihić rekao, kad su mu pravo u jazbini Milorada Dodika - najmržeg Srbina u takozvanih Bošnjaka danas, jučer i akobogda sutra, u Laktašima dodijelili nagradu za političara godine na što se žacnuo Bakir, al ne sin, nego onaj što vodi onu emisiju kalibra 60 minuta odakle vazdan puca po jazbini, a i šire. Reče Tihić Suljaga da je Republika Srpska činjenica koju nitko ne može ignorirati. Da je nitko ne može ukinuti. Da je to tvorevina koju narod želi i narodna volja je takva.

Nigdje osionosti, nigdje nadmoći, nigdje ledenih poruka, Suljaga u Republici Srpskoj prede ko maca. Fascinantno je to. Republika Srpska je brutalno očišćena od Suljaginih sunarodnjaka. Masakrima, logorima, Srebrenicama, Omarskom, Prijedorom, Zvornikom, Fočom, Višegradom, Zvornikom, Keratermom, Bijeljinom, Bratuncem, Brčkom,..uf, tu ću stati, ne mogu više nabrajati.

800 srušenih džamija, masovna silovanja, protjerivanje. Ne smeta Suljagi ništa da Republiku Srpsku nazove izrazom narodne volje. Ne smeta "uopšte". Ali zato će brojati svaki šamar koji je dobio neki nazovi Bošnjak u Čapljini ili Ljubuškom. Suljo Tihić i svaki muslimanski nazovi bošnjački političar, zna za svaki žulj muslimanski od Livna do Stoca. Ne znam drugačije objasniti taj fenomen, ali valjda je svaki musliman na potezu od Livna do Stoca najmanje akademik, nobelovac. Jer je vrjedniji on jedan, nego 20.000 muslimana iz Prijedora. Ili Zvornika naprimjer.

Nedavno se saznalo da je u općini Vlasenica (općinu za koju je malo tko čuo izvan Bosne) pobijeno 2000 civila. Toliko ili malo više je poginulo u cijeloj Herceg Bosni za vrijeme muslimansko-hrvatskog rata. Tko zna za to. Da su to Hrvati uradili, to bi se eksploatiralo do ludila.

Na potezu od Livna do Stoca (bez Mostara), po zadnjem popisu živjelo je 26 000 Muslimana. Manje nego Hrvata samo u Travniku. To nije niti 2% muslimanskog korpusa u BiH. Ali su najvrijedniji. Njihova se muka eksploatira najviše, oni su poslije Srebreničana najveći stradalnici rata. Na svaki srpski zločin gdje je ubijeno na tisuće ljudi ubaci se neki incident iz Livna il Stoca gdje se jedva može naći mrtvac i sarajevska klika to izjednači. Rade to bez imalo srama, pokvareno, perfidno, neljudski.

Sad bi netko rek'o . Pa dobro izjednačili su vas, šta da se radi? E pa nisu.

Suljaga priznaje Republiku Srpsku, a ne priznaje Herceg Bosnu. Hmm. To je bošnjačka politika. Njihov urođeni, u koštanu srž ugrađeni panični strah od Srba, proizvodi takvu suludu i neljudsku reakciju da se umiljuju svojim krvnicima, a žeste se na manje od sebe. Oj Hrvati, ala ste bedaci, nama Bosna, a vama Bosanci, tako zlokobno odzvanja pjesma srpskih vojnika s početka rata. Mi ćemo ih klati, ali nama će se uvijek vraćati, a vas će mrziti iako im pomažete.

Sve je rečeno u tih par rečenica. Objašnjava Tihićeve i ne samo njegove nebulozne izjave kojima svjedočimo ovih dana. Nema tu obraza. Samo odvratno licemjerje. Gdje su Tihiću muda da se izdere kako nema Banjaluke kao srpskog stolnog grada? Pa da mrtvi i silovani nađu mir, da barem načas dašak vjetra pređe preko mezarja obraslog u sasušenu travu, u korov i draču. Da se izađe na ulice, ponosno u stroju, da odzvanjaju zvučnici ko za Olimpijade, da se zlatni ljiljan zablista na reveru najboljeg i jedinog odijela. Nema toga u Suljinom scenariju. Tihić u Laktašima prima nagradu za političara godine. To je Tihić, to je muslimanska politika.

Brale, boj se Srba, a na Hrvatima se namiruj. Tako nas zapalo. Vlah je ionako Vlah, svejedno.

Suljaga opet ispade Bošnjak po mjeri. Ne da Mostar ustašama. Kad bi netko kleo rekao bi..dabogda ga ne d'o ko što nisi Banjaluku četnicima. E taman tako. Osjeća Suljo ledeni dah za vratom. Dahće ga Lagumžija Zlatko. Koji taman po prezimenu prijeti da će dignuti Bosnu u lagum. Ko biva on će nešto na Dodika nasrnut, onako žentile vas.

Zasukanih rukava uz njega Željko Bajramović. I nosi u ruci nogaru od stola iz koje viri brokva. Šef stranke, inače Željkov najbolji prijatelj, je preko nakog Hadžića tražio mito od Suljinog biznismena, a ovaj to snimio. Rečeno mu je da ako 'oće i ima želju gradit nakav centar, neka fino donese crnu torbu i u njoj preko dvije milje maraka, a Zlajo će njemu vrati istu taku torbu, samo praznu. Malo se sudilo, malo se pilo, a sad će Željina pjana glava u Suljino krilo. Jerbo turski ministar donese sultanov ferman, s Bospora dođe haber da se bošnjačke stranke trebaju ujediniti.

Okle SDP muslimanska stranka, ma samo što Titina slika ne spade sa zida u Sejdinoj radnoj sobi. Ja cirkusa, ja meraka. Jednom rečenicom spade sva prašina, sva mimikrija postade budalasta. I ona kaznena prijava će na dno ladice. Ujedinit će se Muslimani. Pa nako gledam, izabraše babinog sina Bakira ko da će nedajbože zaratit. Gluho bilo. On onako žmirkavih očiju, falše prepreden i lukav, imitirajući oca preko svake mjere, do karikiranja, rasteže rečenice sa onim stankama koje daju dramaturgiju, vas onako saburli, čovjek mira i kompromisa, ma jašta bezbeli da je tako.

Muslimani se žele namiriti na nama, to je jasno. Svoje frustracije koje dobiše od Srba izbaciti na nama. Negdje u podsvijesti ih peče šeher Banjaluka, al ne smiju avaza. Ne smiju naglas. Pa se istresaju na nama. Nemaju oni obraza, u to se ne treba uzdat. Ujedinjeniji su nego ikad u cilju da se treba rješiti Hrvata u Federaciji. Nestale su sve razlike i međustranačke razmirice. Jesmo li svjesni te činjenice? Imaju li hrvatski političari snage i pameti da stanu na crtu muslimanskim planovima?

Pa da jednom akobogda Suljaga Tihić dođe po svoju nagradu, penzionera sa najljepšom okućnicom u kantonu i šire, drito u Grude i pusti avaza da je Herceg Bosna činjenica koju nitko ne može ignor'sat i narodna volja. Bujrum Čoviću, Ljubiću i ekipo. Narod štonobisereklo...gleda.

Post je objavljen 07.11.2010. u 11:15 sati.