Pregled posta

MTB-O CROATIA 2010

Kao pravi mali istraživač, otkrio sam još jednu novu disciplinu - MTB orijentaciju (MTB Orienteering), gdje slova MTB označavaju brdski bicikl/biciklizam.

Ovo je kombinacija brdskog biciklizma i orijentacije. Puno više od ovoga vam ne mogu napisati, obzirom da ni sam ne znam više od toga.
Na gornjoj slici me vidite na Corri. Ovo nam je prvo formalno službeno natjecanje. Neformalno je bilo na 24 sata SljeMana.
Isto tako možete vidjeti kako se staze dobro raspoznaju. Sve je pokriveno lišćem.
Na Corri, na upravljaču možete vidjeti i držač karte (map holder). Radi se o ručnom radu, a posudio sam ga od Ivice B., kojemu se ovim putem još jednom zahvaljujem.

Prijavio sam se u M SHORT kategoriju i namjeravao sam sudjelovati samo prvi dan, kada je bila SPRINT disciplina. Utrke se boduju za CRO-SLO kup.
Prijave su bile na obližnjem tenis centru "San-Spin". Natjecanje počinje u 11 sati, a ja startam nakon 24 minute. U orijentaciji natjecatelji ne kreću zajedno, nego svaki sam, s minutom odmaka od prethodnog. Bilo je već 11:07, kad sam shvatio da natjecatelji nestaju. Bitno je napomenuti da mjesto prijave, start i cilj nisu nužno isto mjesto, nego, vrlo često različita mjesta. Ubrzano sam se raspitao gdje je start i brzo krenuo prema startnoj poziciji. Bilo je vožnje uzbrdo, pa sam se do starta, ne samo zagrijao, nego i zadisao. Brdsko biciklistička forma mi je vrlo slaba. Puls mi se brzo digne i lako se zapušem i umorim. Na startu sam čekao par minuta, promatrao start, dok i sam nisam ušao u proceduru.
Čekajući podizanje karte i start, primjetio sam uzbuđenost. Razmišljao sam o tom osjećaju i priznao si da je to ono po što dolazim. Neizvjesnost, isčekivanje, otkrivanje novog i nepoznatog, uzbuđenje zbog neizvjesnosti, ali i svjesnost da ću se snaći, da će na kraju biti nagrada u obliku ispunjenja i zadovoljstva, olakšanja nakon uzbuđenja.





Start
Sat je označio znak za start. Od uzbuđenja sam zaboravio startati štopericu, pa na GPS-tracku nedostaje cca 70 metara. To je uzbuđenje o kojem sam pisao.

KT1
Gledam kartu, orijentiram ju, krećem i gledam gdje je KT1. Vidim da imam "vremena" do spomenika. Na gornjoj karti možete pratiti kretanje. Krenuo sam od oznake trokuta, a moje kretanje je označeno debljom zelenom crtom, koja je povremeno žuta, narančasta ili crvena, što ovisi o brzini kretanja. Prva crvena točka označava da sam kod spomenika stao i bolje pogledao kartu i okolicu. Na biciklu, u vožnji to baš nije kristalno jasno i čitljivo. Umjesto da presječem po šumi i ucrtanoj stazi, išao sam po putu. Ova crtkana staza nije bila vidljiva, vidi se samo nepregledni tepih od lišća. U trenucima kad vidite da mi kretanje nije po stazi, pogotovo u ovom dijelu, to je posljedica greške GPSa i uštimavanja karte s trackom, a ne moje nepotrebno "brijanje" izvan staze. Do KT 1 dolazim sa zapadne strane.

KT2
Primjećujem da na karti nema opisa kontrola, kao na "običnoj" orijentaciji. Vozim se i pratim zavoje, te na križanjima skrećem na desno. Do KT2 dolazim bez problema.

KT3
Za dolazak do KT3 treba izabrati pravi put u mnoštvu koji se tamo granaju. Nemam vremena za usjeveravanje karte i studiranje broja puteva. Odlučujem se za srednji i po njemu se spuštam do potoka. Potok prelazim s velikom radoznalošću. Nisam znao kako će taj prelazak završiti. Hoće li mi kotači zapeti u blatu, hoću li zapeti u koritu ili ću ga prijeći filmskom lakoćom? Srećom, prošlo je bez ikakvih problema. Nakon toga slijedi uspon i sporija vožnja, što se vidi i po boji linije. Obzirom da ne znam voziti, bilo je trenutaka kad mi je zadnji kotač proklizavao, pa sam gurao bicikl. Kod KT3 je Vodja imao photo shooting, tek kasnije su mi rekli da to nije za modne časopise, nego za regularnost natjecanja, jer se MTB-O mora voziti po stazama, a ne off-road. Sjećam se da sam to čuo na predavanjima, ali sam mislio da postoji dozvoljeno kraćenje od par metara. Ne postoji dozvoljeno kraćenje, nego se sve mora odvoziti po stazama! Drugi je problem, kako prepoznati stazu pod silnim lišćem.
Još jedna zanimljivost je da sam tek na ovoj KT shvatio da pored broja kontrolne točke postoji i broj koji označava perforator. Prije tjedan dana sam to koristio na noćnoj orijentacijskoj utrci, a sada od uzbuđenja uopće nisam primjetio taj broj na prve dvije točke. Iznenađen sam koliko mi je uzbuđenje poremetilo percepciju.

KT4
Nakon KT3 staza mi je bila jasna i lako sam vozio do KT4, uz jednu malu iznimku. Postoji mala crvena točkica prije rampe. Tu sam skrenuo desno, jer sam vidio put (u prirodi), no to je bila varka i kada sam shvatio da sam promašio, zapeo sam u dubljem blatu. Nešto niže je bila prava kontrola.

KT5
Put do KT5 je prilično jasan. Spuštam se, pratim zavoje i evo KT5. Ovih pet kontrola sam odradio za cca 14 minuta i prošao cca 2,5 km. Pravi izazov tek dolazi.

KT6
Prije kretanja kratko gledam kuda doći do KT6. Trebam se spustiti do križanja, pa onda uz puno sreće izabrati pravi put. Dok vozim uz potok, gledam okolinu, pokušavajući vidjeti na lijevoj strani kad će biti to veliko križanje. Nekakvo križanje sam prošao i nisam siguran gdje se nalazim. Osjećaj ili intuicija mi nalažu da je vrijeme da krenem lijevo, pa tako i radim. Tek kasnije, puno kasnije shvaćam da sam pogodio križanje, ali ne i put kojim sam htio ići. Htio sam ići po stazi koja se nalazi s istočne strane potoka, a ne sa zapadne. Ubrzo i vidim potok s moje desne strane, a kako mi se to ne uklapa u moja očekivanja, mislio sam da sam otišao previše istočno. Vožnja do križanja mi se učinila dugačka i pomislio sam da sam promašio križanje i otišao negdje blizu KT2 (označeno na karti). Na ovoj stazi je sve pokriveno lišćem i po stablima sam zaključio da sam na stazi. Po lišću sam vidio da ovdje nitko nije prošao prije mene, pa me je i to brinulo. Bilo je jakih uzbrdica, pa sam sišao s bicikla i gurao ga uzbrdo. Shvatio sam da sam brži na nogama, nego na biciklu. Na ravnim dijelovima, bicikl povremeno nestaje ispod mene, upadam u rupe koje ne vidim zbog lišća, kasnije nalijećem na grane, klizim po njima. Totalna zabava, no vozim sporo. U jednom trenutku lijepa nizbrdica, koju planiram iskoristiti za zalet i lakše savladavanje uspona. Postoje vododerine, no, nadam se da ću to nekako riješiti. Hrabro se zaletim nizbrdo, a onda mi uleti mušica u oko i sve zapeče. Kočim. Ne vidim gdje ću završiti. Uspjevam se zaustaviti na dnu nizbrdice, očistiti mušicu iz oka i nakon toga slijedi guranje bicikla uzbrdo, a baš sam lijepo planirao da ću uspjeti iskoristiti zalet.
Nakon što je svaka nada nestala i kada sam prošao mnoge zavoje koje nisam znao gdje smjestiti na karti, na jednom križanju se pojavljuje moja kontrola. Moja kontrola! Kao u nekakvim paralelnim svemirima. Radost i zadovoljstvo me preplavljuju. Čak i tada sam imao krivu viziju od kuda sam došao.
Za ovaj dio mi je trebalo 14:24, a prošao sam 1,77km. Najsporiji prosjek, a najduža dionica.

KT7
Put prema NE (sjeveroistok) pronalazim lako, ali znam da ću teško uočiti križanje s kojeg staza kasnije vodi na SE (jugoistok). Jednom davno smo tuda trčali kross (1. Dotrščinski kros) i prolazili tom stazom. Vozim polako i gledam na desno, da vidim to odvajanje. Puteljak je vrlo uzak teško uočljiv. Pronalazim ga i vozim po njemu. Vozim oprezno jer je uzak i na strmom terenu. Dolazim do dijela gdje je preko staze veliko srušeno stablo. Nosim Corru preko prepreke, te nastavljam vožnju. Nailazim i na kontrolu s nečije staze, ali ne s moje. Zato treba čitati broj perforatora, a ne samo gurati chip u svaku rupu.
Na putu nailazim na nekog biciklista, koji me pita znadem li da idem u krivom smjeru. Objašnjavam da nemam pojma, ali da me tuda vodi trasa po karti. On govori da ne zna da je utrka u tijeku. Govorim da iza mene nema mnogo natjecatelja. Kasnije nailazim i na neko dijete, koje se pristojno miće u stranu. Na kraju staze dolazim do križanja na kojem je KT7.

KT8
... je očigledno blizu, staza je nizbrdo i brzo ju prolazim. Nije jednostavno voziti ni kada je nizbrdica. Iz lišća "iskaču" grane, koje onda zapinju u prijenosnom sustavu, ulaze između lanca i zupčanika. Nije jednostavno ni kočenje, zadnji kotač lako zanese, a ja ne znam kako se ponašati i što učiniti.

Cilj
Dolazi završni spust. Dopuštam si veću brzinu i uživam u spustu. Osjećam da nemam potpunu kontrolu nad biciklom, ali vjerujem da će sve biti u redu. U jednom trenutku upadam u kolotrag i ne znam se izvući iz njega, nego zapinjem i letim preko Corre prema stablu. U tim kratkim trenucima mozak radi izuzetno brzo i vidim mogući negativni ishod za mene, pa se nekako u zraku uspijevam zaokrenuti i za malo promašiti stablo. Ne znam kako bi to moja glava izdržala, ali vjerojatno bih morao uložiti u kupovinu nove kacige, a imam sasvim druge planove za nabavu opreme.
Zglob lijeve šake je natučen, desni lakat i podlaktica oderani, map holder visi jer su vezice popucale. Corra je u ispravnom stanju. Dosta je gubljenja vremena, krećem prema cilju. Ništa pametniji, nastavljam većom brzinom pridržavajući map holder i kočeći jednom rukom.
Kočenje i zadnji ubod chipa u kontrolu. Sretan i zadovoljan napuštam šumu i idem vratiti chip. Clear and check ili check and clear? Nema veze, gotov sam.

Poredak
Ovu utrku sam završio kao 3. od 4 natjecatelja. Manje od dvije minute me dijele od drugo plasiranog Ivice B. iz OK Vihor. Žalim jer neću doći i sutra na ovo natjecanje, te pojačati svoju poziciju u Kupu.
Avg pace od 06:12 min/km je kao da sam trčao. Zaključit ću da loše bicikliram.

Distance: 6.000 m
Time: 0:37:12
Avg pace: 06:12 min/km


Preporuke:
Osnove vožnje MTB

Rezultati:
Rezultati 1. dana
Rezultati 2. dana + ukupno

Galerije:
Vodja


Post je objavljen 06.11.2010. u 23:55 sati.