pusti me
pusti me
kako se bilo lako zavarati tišinom
šutnjom
mirom
sad osjećam kako mi svaka stanica i nerv uznemireno drhte
kako mi strah, ljutnja, nemir kolaju i pulsiraju tijelom
i kako bi lako ta uzburkana masa iz mene izletila, buknula, vrisnula.
nikada me neće pustiti
pritajio se poput lovca koji čeka da mu se ulov opusti, zaboravi na oprez
sada je iskočio iz busena
i njegovo oružje opet prijeti, zahtjeva.
jednom kad te omča zakači, kad pustiš da ti se omota oko vrata,
uvjeren si da je to najljepše što ti se moglo dogoditi,
jer ti ne vidiš omču,
vidiš "bisere, grimize i purpure" kako ti se pod noge prosipaju.
kako li nas zablude u našoj zaluđenosti osvajaju
kao pobjednici svoj teritorij,
a ostavljaju zgarišta i blato kad nas napuštaju.
govorim: ne možeš vratiti ono što je nepovratno
ni ponovo pronaći ono što je izgubljeno.
Post je objavljen 06.11.2010. u 00:15 sati.