Marketing
CRNI BISER
Prije nekoliko tjedana napunio je dvije putne torbe, jedan mali ruksak i odlutao u svoje alkoholne, dimne izmaglice. Samouvjereno je rekao kako će to biti sloboda za kojom neprestano žudi. Fantastično će se snaći, disati punim plućima, voljeti nas izdaleka i ponekad nam se javiti...
Da ponovo živim i da znam sve što znam sada (otrcano...) ništa ne bih napravila drukčije.
Poslije ove zadnje rečenice ništa više ne bih trebala pisati, jer se zna kako je sve teklo...
Ali želim reći kako nizašto na svijetu ne bih propustila one trenutke u kojima sam spoznavala najmekši baršun tih dječjih, tamnih očiju, nadajući se uvijek iznova da ću negdje na njihovom dnu pronaći slamku spasa, nadu, bilo kakvo svjetlo koje bi nagovijestilo da će se dogoditi nešto lijepo čemu će se i on radovati, u što će vjerovati...ali on ni u čemu oko sebe nije vidio ono nešto što bi zadržalo njegov pogled, što bi slijedio i zbog čega ne bi nastojao činiti stvari zbog kojih mu "bude drukčije".
A onda je prije dva tri - dana javio da bi se vratio, da mu je žao što mi je iščupao srce, da je shvatio kako ....
I vratio se sa dvije putne torbe, jednim malim ruksakom i još više tuge nego što je htio odbaciti na putu za slobodu. Vratio se s dubokim osjećajem poraza kojeg ne bi izrekao na glas nikada, ali kojeg ja prepoznajem u tamnim ponorima tih dragih očiju bez dna...
P.S.
Noću se mjesečina igra svojim srebrnim nebeskim stadom, a topli vjetar razbija iluziju stablima ostavljajući ih gole u zagasitim pejsažima.
Studeni.
Post je objavljen 04.11.2010. u 13:44 sati.