Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/uvijekbolji

Marketing

Ružičaste naočale i životne promjene



Naišla sam nedavno na članak koji govori o štetnosti pozitivnog razmišljanja. Navodno se ljudi u teškim situacijama osjećaju još gore kad im netko stalno tupi kako je sve to "za neko dobro", kako moraju biti optimistični, kako treba gledati život kroz roza naočale. Kažu i da je istraživanje dokazalo kako su ranija istraživanja, koja tvrde da se bolesnici brže oporavljaju ako su pozitivno usmjereni, zapravo pogrešna. Pa sad ja opet ne znam kome da vjerujem, znanstvenicima jednim ili znanstvenicima drugim? U svakom slučaju, vjerujem da zdrava doza optimizma još nikog nije ubila. Za razliku od prevelike doze depresije. belj

Ponekad čitam blogove na temu samopomoći i osobnog razvoja. Svi su oni puni optimizma, stava kako svatko može ostvariti sve što poželi, uvjerenosti u uspjeh, pozitivne vizualizacije i mnogih drugih lijepih stvari. Dobro, ima toga i u mojim razmišljanjima (i pisanju), priznajem. Ali često mi takav pretjerano pozitivan stav samo ide na živce. Kao lutke s umjetnim vječnim osmjehom, svakom se nasmiješe i kažu "Have a nice day!"

S druge strane, koliko god se gunđalo u meni kostriješilo na svu tu pozitivu, ipak sam većinu vremena dobro raspoloženi optimist. Možda malo oprezan i skeptičan optimist, koji uvijek bar jednom nogom stoji na čvrstoj zemlji. Jer ako provedem dan u ljutnji, nerviranju i gunđanju, što sam time dobila? Loše raspoloženje negativno utječe na moje živce, zdravlje, ten, liniju, međuljudske odnose…

Mnogi ljudi su vječita gunđala, nikad im ništa nije dobro, na svaku ideju odmahnu rukom i zaključe kako to nikad ne bi uspjelo, ne žele nikad isprobati ništa novo, kao Mrgud iz Štrumpfova uvijek govore "Ja mrzim!" Ne žele se promijeniti, ne vjeruju da se mogu promijeniti, ne žele promijeniti ni ništa oko sebe, počevši od sitnica poput dnevne rutine i rasporeda namještaja do nove karijere ili ljubavne veze.

Nastojim ne biti Mrgud. Isprobavam nove stvari, mijenjam one koje mi se ne sviđaju, trudim se ne živjeti "na autopilotu". A kako bi vi sebe opisali? Da li ste Mrgud ili nosite ružičaste naočale? (I koji vam je omiljeni Štrumpf? zubo)

Ako na sve te "ja mogu, ja hoću" misli, članke, knjige i blogove samo odmahujete rukom, izazivam vas – dajte šansu pozitivnom stavu, promjenama, optimizmu. Pa što vas košta? Sigurno se nećete preko noći pretvoriti u nasmiješenu lutku, ako vas to brine. A ako ne pokušate, ne znate kakav će biti rezultat. Moglo bi vam se dogoditi da se približite ostvarenju nekog svog sna.


Post je objavljen 02.11.2010. u 10:30 sati.