Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/makbe

Marketing

Vrijede li mrtvi više nego živi?



Image and video hosting by TinyPic

Gledajući ovih svisvetskih dana strku i gužvu po našim grobljima, izgleda kao da su neki ljudi postali vrijedni pažnje tek nakon što su otišli s ovog svijeta.

Pričaju za jednog čovjeka da nikada nije imao novo odijelo. Kupili su mu ga tek kad je umro.

Moja je baka imala puno mlađeg brata, koji ju nikad nije posjećivao. Bilo joj je to žao pa je znala reći: - Onaj tko mi ne dolazi za života, ne treba mi doći ni poslije smrti. Nemojte ga ni obavijestiti kad umrem. -
On je ipak bio obaviješten i došao je s velikim vijencem. Tek sad je njegova jedina sestra postala vrijedna njegove pažnje! Nakon pogreba galantno je počastio svu rodbinu u restoranu, platio popriličan račun i zadovoljan sam sa sobom, otišao.
Kome je on tu ugodio? Svojoj sestri sigurno nije jer njoj sada više ne trebaju ni vijenci ni posjeti. A tako je voljela cvijeće!

Gledajući hrpe prekrasnog cvijeća na svježe iskopanu grobu, poželim da mi je svaki tjedan bar jedan od tih buketića. Bila bih sretna i imala bih cvijeća do kraja života! Poslije ih više neću moći ni gledati ni mirišati i ništa mi neće značiti.

Kad vidim to silno razbacivanje i prenemaganje nekih (ne svih!) na groblju; tko ima ljepši, a tko veći grob, tko ima cijelu mramornu kapelicu, a tko najljepše cvjetne aranžmane, onda više ne želim imati grob. Nema ga ni moj otac, koji se izgubio negdje u ratnom vihoru i nitko ne zna gdje mu počivaju kosti. Ipak se nadam da je on i bez groba pribrojen k svetima u nebu.

Ne želim da moja djeca trče po groblju, da nose cvjetne aranžmane i brišu hladne mramorne ploče. Želim da uspomenu na mene čuvaju u svojim srcima.
Željela bih da moj pepeo bude prosut na nekoj cvjetnoj livadi.
Onaj koji me je stvorio iz ničega, znat će me i probuditi iz praha i pepela!

Koliko puta sam čula: Da sam znala da će umrijeti, drugačije bih postupila. Učinila bih to i to...., pomirila bih se s njim, oprostila mu, pružila mu pomoć koju je trebao, odnijela mu cvijeće, poljubila ga, čestitala rođendan.....
Sama sebi govorim: Ne znaš koliko još imaš vremena pa učini to što prije, jer će možda već sutra biti prekasno...



Post je objavljen 31.10.2010. u 22:18 sati.