Baš sam se poveselila kak bum barem jedne godine uspjela sredit papirologiju na faksu na vrijeme, ali sam ubrzo shvatila da se neke stvari ne mijenjaju.
Ponovno natezanje s profesorima, ovaj put i relativno kratko, samo 3 tjedna po završetku upisa; u referadi uobičajeno puni informacija i naklonjeni studentima – ergo, pisanje molbi za svaku pizdariju uz, naravno, plaćanje svake. Gospođa do vrata iz godine u godinu sve nadrkanija, a ja ponosna što sam se uspjela suzdržati od fizičkog napada na istu. I naravno, uobičajene greškice – jedan dan ti kažu da nisi skupio dovoljno bodova i da moraš platiti 5500 kn (koje, onako usput, ti nemaš) školarine, da bi ti drugi dan rekli da ipak imaš dovoljno bodova, i da se njima potkrala greškica. Upsić!
Al, uglavnom, upisala se ja, i napokon sam si mogla srediti pokaz. U podružnici ZET-a na Kvatriću, stadoh ja u red, a par minuta nakon mene se ukazao i službenik, vratio se s čik pauze, dok je drugi unutra prodavao zjake. Nakon što je sredio valjda troje ljudi, čovjek je nas ostale (a ja sam taman bila na redu) izgurao van iz poslovnice, i derao se da im je sad primopredaja i da čekamo vani. Da bi se nakon 10 minuta pojavio frajer koji radi u drugoj smjeni, da bi oni razmijenili poneki vic, i da bi lik napokon sjeo za kompjuter. Otkad je lik došao u smjenu do nastavka rada je proteklo 15 minuta, dok je red postajao sve veći, i ljudi sve nervozniji, što zbog ponašanja službenika, što zbog milozvučne melodije koja je dopirala s početka pothodnika...Pa ti ostani normalan...
Usput, nisam baš sigurna u kompetenciju ZET-ovih službenika u toj poslovnici. A možda ja pretjerujem očekujući pismenost?
Post je objavljen 31.10.2010. u 21:03 sati.