Svlačim se i uživam u ovom novom pogledu, bez trunke pronicljivosti, provokacije. Tek čista nepatvorena blagost, želja, želja za mnom! Blaženstvo koje taj pogled proizvodi u mom trbuhu, ta toplina, nešto je najljepše uopće! Čak niti redovita misao iz sličnih prilika, kako bi baš bilo dobro da nisam na trećoj seansi odustao od teratane, uopće ne dolazi!
Smiješi se dok joj prilazim, kreće se okrenuti, ponuditi mi svoje prekrasne usne, ali zaustavljam je, vraćam na krzno, opkoračujem je i sjedam joj na potkoljenice. Spušta glavu dolje, među ispružene ruke i nastavlja se smiješiti. Vršcima prstiju joj lagano prolazim od vrata do pregiba koljena, kao da ju slijepac ispituje, pokušava zamisliti krasan oblik pred sobom, tek ovlaš dodiruje, nesiguran što dodiruje. U povratku čitavim dlanom klizim njezinom finom kožom, prplanulim bedrima, neopisivo uzbudljivom guzom, strukom i lopaticama. Osjećam napetost, elektricitet pod dlanovima, ili mi se bar tako čini, kao što mi se čini da čujem neki tihi zvuk, kao predenje pospane mačke uz kamin.
Iste bih je sekunde mogao uzeti, odmah mi je palo na pamet, a niti ona se ne bi uopće bunila, znam... Ali predugo sam čekao, moram si dati sve muguće vrijeme svijeta, i njoj, moram si uzeti svaki mogući djelić gledanja, dodirivinja, uživanja u njoj na svaki način koji mi je padao na pamet kroz duge mjesece, moram pokušati ostvariti svoje snove!
Kao da mi čita misli, meškolji se koliko može pod mojom težinom, napinje mišiće na guzi, nešto hoće pokazati, činiti, ali ne mogu joj još dopustiti, vraćam dlanove na guzu u pokretu, stišćem ju ritmično i predenje postaje glasnije, uvija kičmu, želi se podići s kože, na palcima duboko upalim u mekuću među bedrima osjećam toplinu kako isijava iz nje. Spuštam joj usne na leđa, kušam je lagano jezikom, od udubine na ramenima, niz kičmu, lagano oko struka, grickam joj guzove. Sve je više u pokretu, drugačije diše, uznemireog svakog mišića, počinje mrmljati nešto drugačijim, malo višljim glasom, okretati glavu s jedne na drugu stranu....Nemoj više, dođi sada, makar malo, predugo čekam na to, samo dođi! Dopuštam joj da se podigne na koljena, uvija se u struku, razmiče bedra nedvosmileno, šakama grabi krzno pod sobom, tek ju stižem čvrsto zgrabiti oko struka dok mi se pomiče u krilo, nalazi što želi, tek malo podiže i klizne po njemu, jednim pokretom, uz šumni udisaj neopisivo lijep udisaj. Kao da je dugo bila pod vodom, pa napokon udahnula svim plućima. Kreće se uzbudljivo i čarobno poznato, zajedno se pokrećemo sinhronizirano kao da smo jedno tijelo, kosa joj leprša u svim smjerovima, premještam ruke na njezina ramena, kada se podigla na laktove, silovito joj pomažem uživajući u divljanju njezine nutrine pomiješanom sa sve višim i nerazgovjetnijim tonovima iz dubine grla. Tek nas na čas zaustavlja prasak čaše sa šampanjcem koja je odletjela prema kaminu, dovoljno da je okrenem na bok, zajašem joj bedro i uđem u nju kako osobito voli, kako ja osjećam da sam joj negdje najdublje što je moguće, kako svaki pokret njezine unutrašnjosti osjećam čitavom dužinom. Osjećam joj nokte kako mi se zabijaju u podlakticu na koju sam oslonjen, osjećam kako se grčevito izvija u luk, grabi me slobodnom rukom za vrat, pokušava prikovati uza se, uvući još malo, osjećam tek kratke trzaje njezine zdjelice i posve ukočen ostatak tijela. Pada na krzno gornjim dijelom tijela, opušta se, smekšava....iznenađeno podiže pogled kada osjeti moje nove pokrete u sebi, nepromjenjene... Ti nisi....?! Samo se smiješim i proračunato lagano se krećem u njoj....Domaća zadaća, logistika, je odrađena do kraja, ovo je tek početak..... Prihvaća ritam, počinje slijediti moje pokrete, tek ovlaš dobacivši još jedan malo iznenađeni pogled...Brzo je opet prezauzeta za ikakve analize, mijenja kretnje, povlači guzu, pa vraća, nabija se, kreće prema meni kada osjeti da sam krenuo ja k njoj, podižem joj slobodnu nogu sasvim visoko, i da uživam gledajući kako nestaje u njoj i jer tako imam osjećaj da sam posebno, drugačije, u njoj. Sise joj tako zamamno putuju naprijed- nazad kada se malo više okrene na leđa, moram ih dohvatiti, probati, sasvim obuhvatiti, pa ispustiti, zadržavajući tek prenabrekle bradavice među prstima. Reagira još drugačije, kao da su joj još neki motori time uključeni, otvara oči i usta kao da će nešto reći, ali ne uspijeva ništa do širokog smiješka. Svladava ju novi val, obuzima, privlači se čvrsto me grabeći za obje ruke, počinje je tresti niz trzaja, rimičnih i posve nekontroliranih, pa duži promukli zvuk...Bože..... Sada joj duže treba da se zaustavi, pogled joj se nekako zamutio, hvata zrak i uopće ne reagira kada se izvlačim, okrećem je na leđa i privlačim joj koljena sebi, sasvim joj šireći bedra. Samo časak s beskrajnim užitkom zastajem i promatram joj sasvim otvoprenu, tamnu, svu mokru, ženskost, a onda ulazim natrag, ali sada sasvim polako, pokušavajući se sabrati, ne otići predaleko, jer svi trikovi imaju ipak ograničeni doseg. Možda je tako lijepo jer je rijetko moguće, možda je doista drugačije, ali svejedno, neopisiv je užitak promatrati već sasvim zadovoljenu ženu kako ponovo počinje reagirati, pokretati se iz opuštenosti, kako joj se opet pale iskrice u već zamućenim očima, kako joj se znojno tijelo ponovno budi i protiv svoje volje. Kako naoko sasvim pasivno dopušta da se polagano igram njome, kako je tek poneka drugačije sjenka preleti licem, kako je moja do kranjih granica, bez trunke poze ili glume, opuštena i predana.
Minute se vuku nestvarne u nekoj izmaglici, ništa na Svijetu ne može promijeniti blaženi, sasvim usporeni ritam, niti kada na bedrima osjetim neko treperenje njezine guze, koje se prenosi uz noge na mojim grudima. Pogleda me načas pogledom zbog kojeg se ubija, pa čvršće stisne oči, nesvjesno malo otvori usta, kao da je zaustila nešto reći, pa odustala. Sada joj podrhtavaju i mišići na trbuhu, kao da ju nešto tjera na pokret, ali odustaje, tek kao da me noge čvršće pritišću, titraju negdje između pokuđaja da se rašire i skupe, ne može više izdržati, ispušte jecaj, jedan, više njih, tiho ječi, gricka usnu i sve jače se trese, čitava podrhtava u nekom dugom nizu, hvata se za krzno, odiže bradu, uvija kičmu koliko može, spušta, pa opet uvija....poput nekog blagog epileptičnog napada sve mišiće joj obuzme nekontrolirana drhtavica, različiti zvukovi nekog molećivog prizvuka nekontrolirano joj izlaze iz grla, kao da je prešla neku crtu kao da se sva pretvorila u uzdrhtalu hrpu mišića, kao da je tresu neki ritmični valovi, opet i opet, kao da je spojena na struju, minutama dugim i lijepim kao vječnost. Mislim da je posve nesvjesna i kada mi moje zadovoljstvo počinje uspravljati svaku dlaku na potiljku, kada me zaljulja, izmiče mi pod, dok joj nokte zabijam u razigrana bedra. Već sam natrag, opet je gledam s bezgraničnom ljubavlju, dok se tek počinje smirivati, opuštati, vraćati od tamo gdje je bila, sakupljati djeliće rasutog razuma, umirivati lice, usne. Tek osjećaj kada u očima jasno vidim kako se pale, kako razum preuzima kontrolu nazad, kako kao plima u njiima raste toplina...nešto božanstveno....mora da je to ljubav sama! Svakako je trenutak kada se kroz te oči vidi najdublje, kada ništa ne skrivaju, niti pokušavaju, trenutak kada te oči doista ne vide ništa drugo, osim mene, kada registriraju i isijavaju samo čistu toplinu, beskrajno more topline.....jednako otvorene ili blago sklopljene, dok šumno ispuhuje oblake čudesne energije što nas je zaokupila, obuzela....
Post je objavljen 28.10.2010. u 14:10 sati.