Želim ti pokazati današnje Sunce,
na njemu lijeska se zaostala rosa
što se za čizme prima kada smo prirodni.
Tvoja je smrt već punoljetna,
priprema debitantski pir
sva u crnom zlatu
s nogama u mramoru...
...ali kažu da mrtvi ne znaju
svoju smrt.
Želim ti pokazati svoje dlanove,
prisloniti ih tvojima škakljivo,
da se diviš koliko sam žena.
A ona, bludnica što ne pita za djecu, ženu, kuću,
upire u mene prstom ispod nosa
i grli poput bijesnoga očuha
kosti što se s čeljusti pomijeraju
kada ti ime zagrizem.
Želim ti pokazati sve što želim da mi zabraniš,
ono što se brani kćerima
i da me zamrziš i ponovno zavoliš...
...jer tvoja sam osmijehom,
imenom, grijehom.
23.02.2010., 18. godišnjica smrti Drage Jukičića (1967. - 1992.)
Post je objavljen 26.10.2010. u 23:08 sati.