Oscar Wilde
Sretni Kraljevič
Bilješka o piscu: OSCAR WILDE
Oscar Wilde rođen je 16. 9. 1854. godine u Dublinu. Uspješno se školovao i stekao vrlo široku naobrazbu, najprije u Dublinu od 1871. do 1874. godine, a zatim i na jednom od najboljih koledža, u Oxfordu od 1874. do 1878. godine. Njegova su najpoznatija djela: alegorične bajke Sretni kraljević, Mali kralj i druge pripovijesti, roman Slika Doriana Graya. Od dramskih djela najistaknutija su: Saloma, Idealan muž. U najranijem i najkasnijem razdoblju života pisao je poeziju. Najpoznatija pjesma: Balada o tamnici u Readingu. Oscar Wilde iznenadno je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.
Tema: dobrota, pomaganje siromašnima, radost davanja
Vrsta djela: alegorična priča
O djelu: Pisano je vrlo neobično, a govori nam o prijateljstvu sretnoga kraljevića i lastavića. Upoznaju se kada se lastavić, sklanjajući se od kiše, sakrije kod kraljevića. Tada počinje njihovo prijateljstvo i dobra djela koja su učinili za ljude kojima je to bilo potrebno. Pozitivnom djelovanju kraljevića i lastavića suprotstavlja se okrutan i tužan kraj (lastavić ugiba, a sretni kraljević odvezen je u talionicu). Jedan je od najdojmljivijih trenutaka onaj kada u peći izgori sve osim kraljevićeva srca.
Likovi: lastavić
sretni kraljević
Opisi glavnih likova
SRETNI KRALJEVIĆ – Sav je bio pozlaćen tankim listićima suhoga zlata, oči su mu bile dva sjajna safira, a velik crveni rubin sjao je na dršku njegova mača. Svi su mu se divili i mnogi su govorili da je lijep; on je i u duši bio lijep, ali i vrlo ravnodušan. Kada je kraljević upoznao malog lastavića stekao je pravog prijatelja i počeo izvršavati svoja velika dobra djela. Na kraju priče sretni kraljević ostao je posve gol jer je sve svoje dragulje i sve svoje zlatne pločice darovao najsiromašnijima.
LASTAVIĆ – Na početku priče zaljubio se u prelijepu trsku. Upoznao ju je u rano proljeće, kada je letio nad rijekom loveći jednog žutog leptira, i bio sav očaran njezinim vitkim stasom i prevelikom ljepotom. Ali nije sve bilo tako divno, već pomalo i žalosno jer trska nije mogla putovati s lastavićem. Morao ju je ostaviti i zaželio joj svu sreću s nekim drugim. Na svome putu prema Egiptu sklanja se od kiše ispod kipa sretnog kraljevića, s kojim se odmah sprijateljuje. Zajedno počinju činiti dobra djela. Naime, lastavić je sve ono zlato i dragulje nosio na svojim malim krilima onima kojima je to bilo najpotrebnije. Na kraju priče lastavić ugiba od hladnoće, a sretni kraljević gubi sve ono što je imao. No svoj život nastavljaju u Božjem vrtu; lastavić pjevaše, a sretni kraljević u zlatnome gradu zauvijek će se slaviti.
Vlastiti dojmovi: Priča mi se svidjela zato što je poučna i što nas upućuje da činimo što više dobrih djela. Glavni su mi likovi osobito dragi ponajprije zato što su pošteni, plemeniti i što su napravili mnogo dobrih djela onima kojima je to najviše bilo potrebno. Pročitavši priču bio sam vrlo tužan. Mislim da je Wilde posebnu pozornost posvetio kraljevićevu neuništivom i plemenitom srcu, simbolu koji ni vatra nije mogla uništiti. Dirljiva pripovijest koja nas uči da je ljepota i dobrota u davanju.
Post je objavljen 22.10.2010. u 18:21 sati.