Piše : catwoman
Prije godinu dana napisala sam kao komentar na post jednog blogera :
" Nedavno sam od anonimnog čitatelja dobila poveznicu na blog gdje se detaljno opisuje uništavanje jednog poduzeća, a jedan od glavnih 'economic hitmena' je sada uposlen na toj funkciji u njegovom poduzeću. Pojednostavnjeno rečeno : takvi likovi preko čudnih banaka "kupuju" sasvim rentabilna poduzeća ( dionička društva npr. ), isisavaju novac iz tvrtke domaćina u svoje novoosnovane firmice na razne perfidno manipulativne načine ( npr. pružajući nepotrebne, fiktivne ili prisilne, nepovoljno uvjetovane usluge ) i na koncu unište domaćina, pokupe se dalje i idu sisati novog. Obično jedan dio ekipe dolazi iz inozemstva, a drugi se pokupi iz prikladne nepotističke beskrupulozne bagre s našeg terena. Njihov je zadatak uništavanje, a za nagradu si uzmu što i koliko mogu.
Pisao je o tome Toluen na ovom blogu u postu Elita i ekonomija i opisao bloger Anonymous u tekstu Hrvatska u EU - Da ili Ne ? ( 2. dio ). Događanje s DTR-om preslika je događanja s makroplana u jednu mikrosredinu, a provoditelji programa povezani su u istom ( hijerarhijskom ) sustavu.
Nedavno je bilo u nekom HTV dnevniku kako će hrvatsko gospodarstvo opet dobiti financijsku injekciju od ( naravno - stranih ) banaka, a bankarima će investicije od rizika osiguravati RH preko svoje glavne državne banke. Dakle - strani bankari na sigurno idu lihvariti novim kreditima tvrtkama pred propašću ( moguće dovedenim pred stečaj na gore opisan način ), koje će ionako samo vegerirati na tim injekcijama ( što u biti primaju njihovi vampiri, vjerojatno povezani s tim bankama u tom mračnom sustavu hranjenja tuđom energijom ), a u krajnjoj liniji - sve plaćaju građani RH.
Pa zašto se ne zaobiđe u cijeloj priči prisutnost stranih banaka u tom procesu injektiranja i dodatni gubici na njihov profit ? Ili se te financijske injekcije i dijele samo zbog njihove zarade ? A o svemu tome priča se veleumno na savršeno staložen i miran način, tako da svi mislimo kako je apsolutno logično, suvislo i od opće koristi. Opet još jedna spletka za dodano uništavanje naše privrede i isisavanje preostalog novca. "
Taj tekst nije mi se činio značajnim i dovoljnim za neki post, ali opet nekako bitnim, pa sam ga, zbog takvog nekog predosjećaja, spremila. I evo predmnijevanog nastavka ( a sve to objavljujem dodatno indirektno potaknuta tekstovima na koje su nas uputili Noname i Para(ne)normalni u prethodnom postu ) :
Nedavno čujem na HTV od radnica Kamenskog kako tvrde da je njihova tvrtka sustavno uništavana. Pa mi prijateljica veli da se, sudeći prema izjavama supruga njenih kolegica, dešava isto i s Hrvatskom Poštom i INA-om. Naime, u lokalnoj gradskoj pošti spremili su vrlo kvalitetne motorkotače u hangar, nakon što su posve bespotrebno kupili neke nove, lakopokvarljive. One stare niti prodaju, niti koriste kao rezervu kada se novi "razbole". A u INA-i je suprug jedne od njih već dva mjeseca doma, uredno prima punu plaću, ne radi jer je cisterna, koju inače vozi, na popravku cijela ta dva mjeseca. U tom periodu jedno je vrijeme u fušu svom šefu izrađivao kovanu ogradu. Čovjek ne gunđa i ne žali se, jer lova uredno stiže, a što to dugoročno znači za firmu – izgleda da ga nije previše briga.
Dotična prijateljica ima identična zapažanja i u svojoj prehrambenoj tvrtki. Npr. u ledu drže načete juneće polovice, i kada stigne naružba za neke butove, kolju se nove žrtve, dok ih u smrznutom stanju uredno čekaju prethodno pohranjeni baš ti traženi dijelovi, valjda s ciljem da im istekne rok trajanja, nakon što potroše maksimum struje za hlađenje.
U staklenicima za hidrofonski uzgoj rajčica proljetos dijagnosticirana je laboratorijskim testovima određenih uzoraka poslanih u Nizozemsku jedna bakterija, izuzetno pogubna za dotične biljke. Šef pogona ( sada u mirovini, tada je već znao da će biti umirovljen ) ignorirao je tu činjenicu, ne poduzimajući bilo što u vezi tog problema, proglasivši ga nonsensom, jer uvjeti rada u staklenicima su maltene kao u NASA-i. Do jeseni propalo je od te bakterije oko svih 3000 biljaka. Cijena dezinfekcije prostora je 3 mil kuna ( a sam uobičajen godišnji remont, da nije bilo dodatnih troškova oko nabave novih posuda, folija ... zbog zaraze , košta oko 500 000 kn ), novih biljaka 1 euro po komadu ( u Austriji ).
Interesantno kako se u jednom drugom stakleniku istog tipa, udaljenom desetak kilometara, a u vlasništvu jednog drugog poduzetnika, gdje su higijenski uvjeti daleko ispod tih "NASA" standarda ( zaposlenici čak smiju i pušiti ) nikada nije dogodila takva neka pogubna biljna bolest, pa prijateljica čak smatra kako je najlogičnije da je dotična bakterija donesena u taj prostor namjerno, jer doista su higijenski uvjeti i pažnja s kojom se ophodi prema bilju vrhunski. Tko bi to mogao biti, lako je zaključiti, pa čak i s kojim ciljem / ciljevima.
Ta tvrtka izvrsno je poslovala u društvenom vlasništvu, dok ( priča se : malverzacijom ) nije tijekom privatizacije upala u šake našeg iseljenika koji je "pravo" na nju polagao svojim "brand" prezimenom. Neko vrijeme biznis su dobro vodili on i poslovno vrlo spretna supruga inozemka, dok brigu nisu prepustili sinčiću playboyu, a taj je, u pauzama od kockanja na ogromnoj osobnoj jahti i paradnog vozikanja nad tvornicom u svom vlastitom helikopetru, promijenio gotovo kompletan "establishment" tvrtke, počevši od cijenjenih i iskusnih ljudi koji su preko 40 godina uredno vodili financije, preko kvalitetnih voditelja pogona - tehnologa, da bi za glavnog i odgovornog uzeo stručnjaka – frizera ! Naravno, radnicima u toj firmi u tom periodu plaće su se prepolovile, a opseg radnih obaveza udvostručio.
Danas se njihovi proizvodi niti izdaleka više ne prodaju kao ranije, konkurentske mesoprerađivačke tvrtke kvalitetom i cijenom potpuno su pregazile taj nekadašnji pojam za izradu vrhunskih mesnih delikatesa. Tvrtka je pred očitom propašću – to je jasno velikoj većini zaposlenih. No, to niti najmanje ne brine niti spomenutog zaigranog sinčića, niti prefriganog taticu, niti poslovnu mamicu. Oni i dalje godišnje odmore provode u Kaliforniji ( a domicil im je u geografski vrlo bliskoj nam europskoj državi ). Očito su se dovoljno namirili, ili dobivaju priliv s nekog drugog izvora, koji ih izravno potiče na takvo autodestruktivno ponašanje prema vlastitom poslovnom projektu.
Neki ljudi smatraju da je uzrok propasti hrvatskog gospodarstva isključivo ljudska glupost i lopovluk, no – budim realni, pogotovo mi s malo više životnog staža: jesu li ljudi u doba " socijalističkog poretka " bili inteligentniji i pošteniji ? ( Naime, onda privreda ipak nije tako drastično naglo propadala. ) Nisu, jer mi koji smo živjeli u tom sistemu jako dobro pamtimo kako su neki "jednakiji " plandovali na račun rada onih "manje jednakih". Nepotizma i korupcije je bilo i prije. Ali – tada nije postojala agenda da se ruši tadašnje jugoslavensko gospodarstvo na takav način ( ono se srušilo kreiranjem rata na tom prostoru, da se uštedi na vremenu, a profitira na mnogočemu drugome ) , pa je većina nepovlaštenih ljudi tada nastojala kvalitetno raditi i poslovati, inače bi dobili packe odozgo, jer su te " gornje " svojim radom trebali održavati, a usput bi i oni redovito dobili svoje, da cijeli proces može dalje funkcionirati.
No, sada je u RH trebalo uništiti sve vitalne privredne funkcije do kraja, trebalo je potaknuti drugačiji, daleko netransparetniji vid uništavanja – najprije medijskom, pa legislativnom inauguracijom političke "elite", koja je odobrila ( vjerojatno prethodno pomno kreiran ) baš takav zakonski privredni i kadrovski sustav, kako bi situacija krenula baš u ovakvom smjeru, da bi se Hrvatsku do 20XY-te u EU isporučilo kao urednog mrtvaca, na kojem bi se onda ti lukavi planeri, arhitekti novog svjetskog poretka i njihovi poslodavci kao inozemni krupnokorporacijski crvi mogli raskošno i ležerno gostiti u besprijekorno sanitariziranim uvjetima.
Post je objavljen 20.10.2010. u 22:19 sati.