Neko vrijeme me nije bilo zbog škole. Čim bi sjela sjetila bih se da nešto trebam za školu napravit. Dogodilo mi se nešto tužno. Neki dobro znaju o čemu je riječ. I molim da za drugi blog ne komentirate na ovom blogu jer onda ne znam gdje mi je glava, a gdje rep. U utorak moj rukometni tim išao igrati u gradić koji je sat vremena udaljen od nas. Pobijedili 20 razlike. Zabila 1 gol. Nije ni čudo jer mi se baš prije toga nešto tužno dogodilo. Oprostite mi na mojoj bezvoljnosti i tuzi. Ne znam koliko će trajati. Ne znam što više napisati. Osjećam tjeskobu i imam osjećaj da ću svako malo briznut u plač. Iako sam već maloprije plakala. Treba mi boksačka vreća da se ispucam jer ću inače nešto slomit..
Post je objavljen 20.10.2010. u 13:37 sati.