Marketing
Bois de Boulogne
Jeste li primijetili ako se za vikend maknete iz kuće da imate osjećaj da ste dobili mini - godišnji? Ok, ne baš tako, ali mini odmor svakako. Možda na to utječe činjenica da ne radite ono svakodnevno, da ne buljite u kompjuter. Čisto malo mijenjanje rutine mijenja kompletan tjedan.
Ja ne radim nikakve kućanske poslove vikendom, osim onih nužnih. Tu sam naviku pokupila od svoje bivše cimerice, kada smo pošteno čistile kuću četvrtkom, nakon posla, a ostale dane u tjednu smo radile "leteće". Ne znam zašto četvrtkom, al eto. Možda što je utorak bio prebrzo nakon vikenda? 
Gledajući malo ovaj blog, shvatila sam da sam u stvari prošla malo manje od pola Pariza. Ruku na srce, zadnjih mjeseci malo sam smanjila ritam, tako da ne idem u istraživanje grada svaki dan po 5-6 sati kao što sam znala prije. A već je i vrijeme da neke destinacije ponovno posjetim. Ima tu posla....
Ali zato su vikendi popunjeni.
Za Bois de Boulogne sam prvi put čula čitajući novele francuskih pisaca, i u to je vrijeme šuma bila glavno izletište i lovište visoke klase. Ako samo na trenutak zamislite gospodu na konjima, u lovačkim odijelima u pratnji svojih pasa, a u šetnji dame sa raskošnim krinolinama i perikama na glavi u pratnji svojih sobarica, možete i zamisliti kutak moje mašte.
Sada je Bois de Boulogne prilično modernizirana, prilagođena XXI. stoljeću i poznata po tome da nije sigurna noću. Naime, tamo je sada glavno okupljalište transvestita i prostitutki. Ali zna se da je noć njihova, zna se točno koji je grm njihov i zna se kad počinje njihovo radno vrijeme. Do početka radnog vremena, šuma je sigurna. U stvari, dovoljno je samo "presvući" ljude, ubaciti lovce i konje i zateći ćete se u XIX. stoljeću.
I tako, napokon, jedan vikend, krenuli smo tamo. Nisam išla prije jer nisam znala gdje bih prije. U južni dio, gdje su sportski tereni, hipodrom (iako sam na hipodromu bila). U sredinu, gdje je jezero. Na sjever gdje su otvoreni teatri.
Odlučila sam - idemo u Shakespearov vrt.
U tom su vrtu posađene sve biljke koje je Shakespeare ikad spomenuo u svojim djelima. A tamo se nalazi i teatar, u kojem se, tijekom ljeta, izvode predstave na engleskom i francuskom jeziku.
E, prvo smo naišli na "obični" botanički vrt:
pa na ružičnjak:
U ružičnjaku su zasađene neke, do sad neviđene, sorte ruža i neke koje su do sad dobivale razne nagrade. I postoji jedna sekcija u vrtu u kojem su zasađene ruže koje će ići na natjecanje 2012. godine. Ruže imaju zanimljiva imena, npr. "tequila".
Botanički vrt je napravljen od puno malih tematskih vrtova. Ja sam se zabila u mediteranski i mogu vam reći da i sada osjećam miris lavande i kamilice negdje u malom mozgu.
I tako su nam prolazili sati i kilometri:
dok u jednom trenutku nismo shvatili da smo prilično gladni. Ali smo odučili, idemo napokon naći taj Shakespearov vrt (ali ovaj put idemo direktno do njega, nećemo gledati okolo... moš mislit), dakle, nađemo to i idemo jesti. Već je nekih 3-4 km iza nas, već smo i umorni i stvarno je vrijeme da se ne zadržavamo u okolini! Jel tako? Je. Oćemo li? Ajmo.
I nađemo. Nakon još možda 40ak minuta hoda, usputnih zadržavanja i oduševljenja otkrićima koje šuma (odnosno park) nudim napokon (već poprilično gladni) ugledam o znak:
Oduševljeni što smo blizu ali i što se hodanju bliži kraj, krenemo prema strelici. Dođemo do vrta - zatvoreno. Otvara se tek kasno poslijepodne, jer su u teatru (koji je usred vrta) pripreme u tijeku. Znamo, hvala, čujemo glasove iza živice.
S druge strane, ma nema veze što je vrt zatvoren, idemo nešto jesti.
I tu je avantura započela.
Malo smo se gubili, malo zalutali, previše umorni i mrtvi gladni, napokon smo našli štand sa hranom. Nakon skoro dva sata otkad smo odlučili da bismo mogli pojesti nešto i ostaviti Shakespeara iza nas. Ma ne bih vam dala meraka kad sam zagrizla onaj zalogaj! 
Bois de Boulogne i dalje čeka na nas. A ja čekam neki vikend, kada ću ići organizirano i sa puno sendviča u ruksaku. Iako nimalo ne žalim za onih 8-10 propješačenih kilometara (od toga bar zadnja tri u potrazi za hranom), niti skoro osam sati na nogama.
Isplatila se svaka sekunda!
Post je objavljen 11.10.2010. u 17:33 sati.