Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/evandjeljesavrsenogzivota

Marketing


40. poglavlje

Budni čuju, vide i razumeju

1. I pristupiše Mu učenici pa Mu rekoše: »Zašto govoriš mnoštvu /samo/ u parabolama?« – On im odgovori, i reče im: »Zato što je vama dano da saznate tajne Kraljevstva Nebeskoga, a njima nije. 2. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što mu se čini da ima. 3. Zato im govorim u parabolama, jer oni ne vide i ne čuju, niti razumeju. 4. I zbiva se na njima proročanstvo Isaijino, koje kaže: ‘Čućete, ali nećete razumeti; gledaćete, ali nećete ništa opaziti; jer je okorelo srce ovoga naroda, i uši njihove teško čuju, i očima svojim zažmurili su, do vremena kada će očima svojim videti, i ušima svojim čuti, i srcima svojim razumeti, i kada će se preobratitiu kako bi ih mogao isceliti’. – 5. A blago vašim očima što vide, i ušima vašim što čuju, i srcima vašim što razumeju. Jer uistinu vam kažem: mnogi proroci i pravednici su želeli videti što vi vidite, i ne videše, i čuti što vi čujete, i ne čuše.«

Isus tumači parabole o setvi

6. Potom otpusti Isus mnoštvo i pristupiše Mu učenici njegovi govoreći: »Razjasni nam parabolu o njivi.« – A On odgovori, i reče im: »Sejač dobrog semena je Sin Čovečiji, njiva je svet, dobro seme su deca Kraljevstva Nebeskoga, a kukolj su deca zla. Neprijatelj koji je kukolj posejao jeste Đavo. Žetva je svršetak sveta/veka, a žeteoci su anđeli. 7. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti i na svršetku svetu. Poslaće Sin Čovečiji Svoje anđele, i oni će pokupiti iz Njegovog Kraljevstva sve sablazni, i one koji čine bezakonje, i baciće ih u peć ognjenu; i koji se ne očiste, biće izjedeni sasvim. Tada će pravednici sijati kao sunce u Kraljevstvu Nebeskome.«
8. Čujte /razjašnjenje/ i o paraboli o sejaču: Seme koje pada na put, to su oni koji reč iz Kraljevstva Nebeskog čuju, ali je ne razumeju. Onda dolazi obesnik jedan i otima što je posejano u njihovim srcima; to su oni koji seme kraj puta primiše. – 9. A koji seme na kamenitom tlu primiše, to su oni koji reč čuju i odmah je s radošću prime; no ona u njihovom unutarnjem ne pušta korena i nije postojana, jer čim se pojavi nevolja i podigne se progon zbog reči, oni malo po malo otpadaju. – 10. A i koji semenke u trnju primiše, to su što reč čuju, no brige ovoga sveta i omama bogastva zaguše reč i semenke bez roda ostane. – 11. A koji su seme na dobrome tlu primili, oni su što reč čuju i razumeju, koji rod rađaju i donose: neki po trideset, neki po šezdeset, a neki po sto.«
12. »Sve ovo Ja razjašnjavam vama koji ste iz unutarnjeg kruga. No onima spolja govorim /samo/ u parabolama. Neka čuju svi koji uši imaju da čuju.«


41. poglavlje

Preobraćenje ptičara

1. A kada krenu Isus ka Jerihonu, naiđe na nekog čoveka sa kavezom punim ptica koje beše ulovio, i sa nekoliko golupčića. I On vide da bejahu žalosni što su izgubili svoju slobodu, a osim toga bejahu izmučeni od gladi i žeđi. 2. I On reče onome čoveku: »Što činiš sa ovim?« – A onaj čovek odgovori: »Ja se životno izdržavam prodajući ptice koje ulovim.« – 3. A Isus reče: »Šta misliš, ako bi /neko/ drugi, snažniji od tebe ili više veštiji, uhvatio te i svezao te, ili tvoju ženu, ili tvoju decu, pa te bacio u neku tamnicu kako bi te prodao radi vlastite koriste i životnog izdržavanja? 4. Nisu li ovi ovde tvoja bližnja stvorenja, samo slabija od tebe? I zar se isti Bog-Majka ne stara za njih kao i za tebe? Pusti ovu svoju malenu braću i sestre na slobodu i pripazi da takvo što nikada više ne činiš, već se postaraj za pošteno življenje.« – 5. I divljaše se onaj čovek ovim rečima i punomoći Njegovoj, i pusti ptice na slobodu, Kad ptice iziđoše, odleteše do Isusa i stadoše na njegova ramena, te Mu pevahu. 6. I raspita se onaj čovek za Njegovo učenje i ode svojim putem; pa nauči zanat izrade korpi. I svojim radom zarađivaše svoj hleb, a zatim polomi svoje kaveze i svoje klopke, te postade Isusov sledbenik.«

Ne skrnaviti sabat radi sopstvene koristi –
Ostvarivati spoznan i prihvaćen Zakon Života

7. I spazi Isus nekog čoveka koji je radio na sabat, pa mu se obrati: »Čoveče, ako znaš – ne kršiš Zakon u Duhu, ali ako ne znaš, – ti si proklet i prekršitelj Zakona si.«
8. I opet kazivaše Isus Svojim učenicima: »Šta treba da se učini onim služiteljima koji znadu volju svoga Gospoda, no ne pripremaju se za Njegov Dolazak, niti čine saglasno volji Njegovoj? 9. Uistinu, Ja vam kažem: oni koji poznaju volju svoga Učitelja, a ne čine je, trebaju biti tučeni do mnogo masnica od udaraca. Ali oni koji ne poznaju volju svoga Učitelja, i ne čine je, – trebaju međutim biti tučeni sa manje udaraca. Kome je puno dano, – od njega će se puno tražiti; a kome je malo dano, – od njega će se samo malo tražiti.«

Prosvetljeni vide dubine Postojanja

10. I beše tu jedan čovek koji beše slep od rođenja. I on osporavaše da postoje takve stvari kao Sunce, Mesec i Zvezde, ili da postoji obojenost. I oni uzalud pokušavahu da ga uvere kako drugi ljudi to vide. I odvedoše ga Isusu, a On pomaza oči njegove i učini da ovaj progleda. 11. I on se radova sa čuđenjem i trepetom, i izjavljivaše da ranije beše slep. »A sada, posle ovoga«, – reče on – »ja vidim sve, poznajem sve; ja sam bog!« – 12. A Isus mu na to reče: »Kako možeš sve poznavati? Ne možeš da gledaš kroz zidove svoje kuće, niti da čitaš misli svojih bližnjih, niti da razumeš jezik ptica ili zveri. Ne možeš čak ni da se setiš događaja iz svog ranijeg života, začeća ili rođenja. 13. Podseti se ponizno kako ti mnogo toga ostaje nepoznato, da, neviđeno, i ophodiš li se tako videćeš još potpunije.«


42. poglavlje

O braku i bezbračnosti

1. I desi se da nakon onončanja ovih zborenja Isus pošto napusti Galileju dođe na obale Judeje, preko Jordana. I mnogi narod iđaše za njim, i on ih isceli onde.
2. Pristupiše Mu takođe fariseji iskušavajući Ga, pa Mu rekoše: »Je li po Zakonu da muž otpusti svoju ženu iz bilo kojeg razloga?« – 3. A On odgovarajući reće im: »Kod nekih naroda jedan čovek ima više žena, i otpušta koju želi iz nekog opravdanog razloga. A kod drugih, jedna žena ima više supružnika, i otpušta koga želi iz nekog opravdanog razloga. A kod ostalih, jedan čovek je spojen sa jednom ženom u međusobnoj ljubavi, i ovo je onaj početni i bolji put. 4. Zar niste čitali da ih je Bog, Koji ih je stvorio u početku, načinio kao muško i žensko, i rekao je: »Stoga treba jedan muškarac ili jedna žena da ostavi oca i majku, i treba da prionu uz svoju ženu ili svoga muža, i ovo dvoje trebaju biti jedno telo’. 5. Zato oni nisu više dva, nego jedno telo. Što je, dakle, Bog zajedno sastavio, neka čovek ne razdvaja.« – 6. Oni Mu uzvratiše: »Što onda Mojsije zapovedi da se /ženi/ dade otpusni zapis?« – On im reče: »Zbog tvrdoće vaših srca, Mojsije je patio što preduzimate rastavljanje od svojih žena. Baš kao što vam dopusti meso da jedete zbog mnogih razloga; ali od početka nije bilo tako. 7. A Ja vam kažem: Ma ko da otpusti svoju ženu, izuzev iz opravdanog razloga, i uzme drugu za ženu umesto nje, izvršio je preljubu.« – Njegovi učenici Mu rekoše: »Ako je tako čoveku sa svojom ženom, nije dobro oženiti se.« – 8. Ali On im reče: »Ne prihvataju svi ove reči, osim onih kojima je dano; jer tu su neki bezbračni koji su se iz utrobe majčine tako rodili; i tu su oni koji su od ljudi postali bezbračni; i tu su od onih koji su sami sebe učinili bezbračnima radi Kraljevstva sa Nebesa. Onaj koji je u stanju ovo da prihvati – neka prihvati!«

Isus blagosilja decu

9. Onda mu priđoše malena deca da položi ruke na njih i da ih blagoslovi, a učenici ih prekoriše. 10. Ali Isus reče: »Pustite dečicu da dođu k Meni i ne branite im, jer od takvih je Kraljevstvo Nebesko.« – I On položi Svoje ruke na njih i blagoslovi ih.

Nezahvalnost isceljenih od gube

11. A kad je ulazio u jedno selo, sretoše Ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka. I oni podigoše svoje glasove, i rekoše: »Isuse Učitelju, imaj milosti za nas!« – 12. A kada ih vide, On im reče: »Idite, pokažite se sveštenicima.« – I dogodi se, dok su još išli, da behu očišćeni. A jedan od njih, kada vide da je isceljen, vrati se nazad, i sa podignutim glasom slavljaše Boga, te pade ničice kod Njegovih nogu, odajući Mu zahvalnost. A ovaj beše Samarijanac. 13. A Isus reagujući reče: »Zar ne bejahu desetorica očišćeni?! Međutim, gde su ona devetorica? Ovi se ne vratiše da bi odali slavu Bogu, osim ovaj tuđinac!« – I On mu reče: »Ustani! Idi svojim putem; tvoja vera te je učinila zdravim.«


43. poglavlje

Napustiti vezivanja za zemaljska blaga

1. I gle, jedan mu pristupi, i reče: »Blagi Učitelju, kakvu dobru stvar trebam učiniti da steknem život večni?« – A On mu reče: »Zašto Me nazivaš blagim? Niko nije Blag izuzev Jednog, Onog koji je Bog. Ali ako hoćeš da uđeš u Život, pridržavaj se Zapovesti.« – Ovaj Mu reče: »Kojih od njih?« – 2. Isus reče: »Šta uči Mojsije? ‘Ne trebaš ubiti’! – ‘Ne trebaš učiniti preljubu’! – ‘Ne trebaš ukrasti’! – ‘Ne trebaš lažno posvedočiti’! – ‘Poštuj svoga oca i svoju majku’! – i: ‘Trebaš voleti svoga bližnjega kao samoga sebe’!« – Onaj mladić Mu reče: »Svega toga sam se pridržavao od malena. Šta mi još nedostaje?« – 3. Isus mu reče: »Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj ono čega imaš u izobilju, pa podaj onima koji nemaju; i ti ćeš imati Blago u Nebu; onda dođi i sledi Me.« – 4. Ali kad ču mladić ove reči, ode ožalošćen; naime imaše veliki posed, itekako, više nego što mu trebaše.
5. Zatim govoraše Isus Svojim učenicima: »Uistinu vam kažem da imućan čovek teško ulazi u Kraljevstvo Nebesko. I još vam kažem: lakše je kamili da prođe kroz Iglene ušice nego da bogato lice uđe u Kraljevstvo Nebesko.« – 6. Kad Njegovi učenici čuše to, začudiše se veoma i rekoše: »Ko onda može da se spase?!« – Međutim Isus ih pogleda, i reče im: »Za telesni um to je nemoguće, ali za duhovni um sve stvari su moguće. 7. I kažem vam: ne činite sami sebe prijateljima mamona nepravednosti, da vas on čim padnete* ne preuzme u svoja zemaljska staništa; već radije /budite prijatelji/ istinskog Bogastva, same Premudrosti Božije, da tako možete na drugoj strani biti primljeni u večite dvorove koji ne iščezavaju.« – 8. Tada Mu Petetar reče: »Gle, mi smo ostavili sve i pošli sa Tobom.« – A Isus im reče: »Uistinu vam kažem da ćete vi, koji koji držite Moje sledbeništvo, u Preporodu,** kada će Sin Čovečiji sesti na Presto Slave Svoje, i sami sesti na dvanaest prestola, sudeći na dvanaest plemena Izraelovih.*** Inače, nije Moje da dajem stvari ovoga sveta. 9. I svaki onaj koji ostavi bogastva, kuće, prijatelje, radi Kraljevstva Nebeskog, primiće strostruko u dolazećem Dobu,**** i naslediće život večni. Ali mnogi koji su /danas/ prvi biće poslednji, i mnogi koji su poslednji biće prvi.«

* umrete
** Engl.: in the regeneratiion; grč.: en t paliggenesía; značenje ukaza je: na kraju staroga doba, kad se budete ponovo rodili.
*** Misli se na dvanaest plemena novog Izraela.
**** u Novom, Hristovom Dobu; u Kraljevstvu Mira


Težiti čistoti u svemu

10. I tada dođoše kod Njega neki od književnika i fariseja koji opaziše jednog od Njegovih učenika da jede sa neopranim rukama. 11. I oni počeše negodovati, jer Judejci ne jedu a da najpre ne operu svoje ruke, a i mnoge druge običaje održavaju pri pranju čaša, posuda i stolova. 12. I rekoše: »Zašto svi Tvoji učenici ne žive po predanju starih? Jer videsmo neke gde jedu sa neopranim rukama.« – 13. A Isus reče: »Dakako, Mojsije vam zapovedi da budete čisti i da držite telo svoje čistim, i svoje posude čistim, ali vi dometnuste tome i ono što često ne mogu da vrše svi pojedinci, u svako vreme i na svakom mestu. 14. Čujte Me, dakle: ne samo ono nečisto što dospeva u telo čoveka, da pogani čoveka, već mnogo više rđave i prljave misli, koje dotiču iz čovekovog srca pogane unutarnjeg čoveka, a uz to i druge. Zbog toga pazite na svoje misli i čistite svoja srca, i neka vaša hrana bude čista. 15. Ove stvari treba da činite, ne ostavljajući ostale neispunjenim. Krše li koji zakon očišćenja u nužnosti, bez prekora su, jer ne čine to po vlastitoj volji niti prezirući Zakon koji je Pravednost i Dobrota; jer čistota u svim poduhvatima je veliki dobitak. 16. Takođe ne sledite loše običaje sveta, čak ni naizgled. Jer mnogi su navedeni u greh od spoljašnjeg privida i prerušenog zla.«


44. poglavlje

Hrist: Istinska Stena na kojoj je
podignuta Crkva

1. Ponovo seđaše Isus nedaleko od Mora,* u okruženju dvanaest palmi, gde često obitavaše. I pristupiše Mu Dvanaestorica i njihovi pratioci, i seđahu u hladovini drveća, a Sveti Jedan ih poučavaše u središtu njihovom. 2. I reče im Isus: »Čuli ste šta ljudi sred sveta kazuju za Mene; muđutim šta bi vi rekli ko sam Ja?« – Ustade Petar sa svojim bratom Andrejom i reče: »Ti si Hristos, Sin Boga Životnoga, Koji siđe sa Neba i boravi u srcima onih koji veruju i slušaju u pravednosti.« – A ustadoše i ostali, i govoraše potom svaki na vlastiti način: »Ove reči su istinite, – tako mi verujemo.« – 3. A odgovarajući Isus im reče: »Blagosloveni ste vi, Moja Dvanaestorica, koji verujete; jer meso i krv vam ovo ne otkri, već Božiji Duh koji boravi u vama. Ja sam odista Put, Istina i Život; a Istina razabire sve stvari. 4. Sva Istina je u Bogu, i Ja nosim svedočanstvo za tu Istinu. Ja sam ona istinska Stena, i na toj Steni podignuću Svoju Crkvu, i vratâ Hada je neće nadvladati. I iz te te Stene poteći će bujice žive vode darujući život narodima ove Zemlje. 5. Vi ste Moja izabrana Dvanaestorica. Na Meni, Glavi i Ugaonom Kamenu, dvanaest je temelja podignuto za Moj Dom na toj Steni; i na vama u Meni treba Moja Crkva da pode podignuta, i u Istini i Pravednosti treba Moja Crkva da bude uspostavljena. 6. I vi trebate sesti na dvanaest prestola, i slaćete dalje Svetlost i Istinu prema svih dvanaest plemena Izraelovih, a Ja ću biti sa vama baš do samog kraja ovoga sveta.«

* Misli se na Genisaretsko jezero (’more’).

Najava velikog otpada od Istine

7. »Ali nakon vas ustaće ljudi sa izopačenim zamislima, koji će zbog neukosti ili putem lulkavstva zabašuriti mnogo toga što vam Ja govorah, i pripisaće Mi stvari koje nikada nisam učio; zasejaće korov usred dobre pšenice, koju vam Ja dadoh da je svetom sejete. 8. Istina Božija će tada morati da otrpi suprostavljanje grešnikâ; jer tako to bejaše i tako će biti. Međutim dolazi vreme kada će stvari koje oni prikriše morati biti razotkrivene i pokazati se razumljivim, a Istina će osloboditi one koji behu vezani.«
9. Jedan je vaš Učitelj, – svi vi ste braća, i niko nije veći od drugoga na tome mestu koje vam Ja dadoh; jer imate Jednog Učitelja, samog Hristosa, Koji je nad vama, i sa vama, i u vama, i tu nema neravnopravnosti među Mojom Dvanaestoricom i njihovim pratiocima. 10. Svi su Mi pođjednako blizu. Ne borite se, dakle, za prvo mesto, pošto ste svi prvi, jer ste temeljni kamenovi i stubovi Crkve, podignute na Istini koja koja je u Meni i u vama, a tu Istinu i taj Zakon, trebate za sve osvedočiti, kao što su vam dati. 11. Uistinu, čim ste vi i vaša braća pratioci složni skupa da pokrenete nešto u Moje Ime, Ja sam među vama i sa vama.«
12. »Teško onom vremenu kada duh sveta dospe u Crkvu, pa se Moja učenja i Zapovesti prikažu ‘ukinutim’ od pokvarenih muškaraca i žena! Teško svetu kada se Svetlost zakloni! Teško svetu kada se ove stvari dogode!«


Istina je skrivena od lažnih mudraca

13. U ono vreme podiže Isus Svoj glas, i reče: »Hvalim Te, o najpravedniji Roditelju, Stvoritelju Neba i zemlje, da su ove stvari iako sakrite od ‘mudrih’ i ‘razumnih’ ipak otkrivene malenima! 14. Nijedan Te ne poznaje, osim Sina, koji je Kći Čovečija; niko ne poznaje Kćer ili Sina osim onih kojima se Hrist otkrio, koji je Dvoje u Jednome.«

Duh Mira kao noseća Snaga za sve duše

15. »Dođite k Meni svi vi koji ste izmoreni i koji ste teretom opterećeni, i Ja ću vam dati mir. Uzmite Moj jaram na sebe i naučite se od Mene, jer Ja sam krotak i smeran u srcu, i naći ćete pokoj u svojim dušama. Jer moj jaram je ujednačen i lak; moje breme je umereno i ne pritiska neujednačeno.«


45. poglavlje

Nevaljali rod zahteva znak

1. I obratiše Mu se mnogi književnici i fariseji: »Učitelju, hteli bismo da vidimo od Tebe znak.« – A On odgovori, i reče im: »Rod zli i preljubotvorni traži znak, i neće mu se dati nijedan znak osim znaka proroka Jone. 2. Jer kao što je Jona bio u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će biti i Sin Čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći, a onda će opet vaskrsnuti. 3. Vaskrsnuće Ninevljani i sudiće ovome rodu, i osudiće ga; jer se pokajaše na Joninu propoved, a gle, ovde je Jedan veći od Jone. 4. Vaskrsnuće Kraljica Juga* i sudiće ovome rodu, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da bi čula mudrost Solomonovu, a gle, ovde je Jedan veći od Solomona.«

* Misli se na kraljicu od arabijske Sabe (hebr.: )fb:$-taK:lam).

Uvlačenje mračnih snaga u čoveku

5. I On govoraše dalje: »Kad nečisti duh iziđe iz čoveka, ide kroz pusta mesta tražeći pokoja, i pošto ga ne lalazi, tada veli: ‘Vratiću se u svoju kuću iz koje sam izašao’. – I došavši nađe je praznu, pometenu i ukrašenu, jer takvi nisu molili Dobroga Duha da u njoj boravi i njihov večni gost da bude. 6. Tada on odlazi i uzima sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa uđe i tu se nastani, i bude potonje gore takvima od prvoga. Upravo tako će biti i ovome pokvarenome rodu, koji sprečava ulazak Duhu Božijem.«
7. »Jer Ja vam kažem: onome koji huli na Sina Čovečijega, biće oprošteno. Ali onome koji huli na Duha Svetoga, nema mu oproštenja, ni u ovom životu ni u narednom životu; jer takvi se opiru Svetlosti Božijoj, poradi pogrešnih predanja ljudi.«

Istinski Hristov rod

8. Dok je On još govorio narodio, gle, roditelji Njegovi, braća Njegova, i sestre stajahu vani tražeći da govore s Njim. Onda Mu neko reče: »Evo, Tvoj otac i Tvoja majka i Tvoja braća i Tvoje sestre stoje vani i traže da govore sa Tobom.« – 9. Ali On odgovori, i reče im: »Ko je Moj otac, i ko je Moja majka? I ko su braća Moja i sestre?! – 10. I pokazavši rukom Svojom na učenike Svoje govoraše: »Evo Mog oca, i Moje majke, moje braće, i sestara, i Moje dece! Ko čini volju Mojega Oca-Majke na Nebesima, taj je Moj otac i Moja majka, Moj brat i Moja sestra, Moj sin i Moja kći.«

Bogatiti se u dobrotvorstvu i milosrđu

11. I beše tu nekoliko fariseja koji behu gordi na svoje bogastvo, a On im reče: »Čuvajte se nadmenosti i gordosti; jer život čovekov ne počiva na obilju stvari koje poseduje.« – 12. I kaza im jednu parabolu, govoreći: »U jednoga bogatog čoveka rodi zemlja u izobilju, i on razmišljaše u sebi, i govoraše: ‘Šta da učinim? jer nemam više mesta gde da saberem svoju letinu’. 13. I reče: ‘Ovo ću učiniti: razvaliću svoje žitnice pa ću sagraditi veće. I u njih ću skupiti svu svoju letinu i svoja dobra. 14. I kazaću duši svojoj: imaš mnoga dobra sabrana za brojne godine; počivaj, jedi, pij i veseli se’. – 15. Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče, ove noći tražiću tvoju dušu od tebe. Čije će onda biti ono što si nagomilao’? – 16. Tako prolaze oni koji sebi zgrću blago, ali ne obiluju u dobrim delima prema onima koji pate u nevolji i oskudici.«


46. poglavlje

Isusovo Preobraženje na Gori

1. Nakon šest dana, kada svetkovina Tabernaklâ* bi blizu, uze Isus Dvanaestoricu i izvede ih na goru visoku nasamo. I dok se moljaše postade izgled lica Njegovog drugačiji; i zasija lice Njegovo kao sunce, i odežda Njegova postade bela kao svetlost. 2. I gle: pojaviše im se Mojsije i Ilija razgovarajući sa Njim, i govorahu o Zakonu i o Njegovom stradanju koje je imalo da se ispuni u Jerusalimu. 3. I Mojsije reče, govoreći: »Ovo je Onaj za Koga prorokovah, govoreći: ‘Proroka jednoga između tvoje braće, sličnog meni, poslaće vam Večni; i ono što će Večni govoriti Njemu, On će izneti vama, i Njega poslušajte, a koji se neće povinovati, doneće sami sebima propast’,« – 4. Tada Petar reče Isusu: »Gospode, dobro nam je ovde biti; ako hoćeš da načinimo ovde tri tabernakla: jedan za Tebe, i jedan za Mojsija, i jedan za Iliju.« – 5. Dok on još govoraše, gle, zakloni ih Oblak Sjajan, i dvanaest zraka poput sunca probiše se iza Oblaka, i Glas jedan dođe iz Oblaka, koji reče: »Ovo je Sin Moj ljubljeni, koji je po Mojoj volji; Njega poslušajte!« – 6. I čuvši ovo, učenici padoše ničice, i behu jako zaprepašćeni. A Isus priđe, dotače ih i izusti: »Ustanite i ne bojte se!« – I kada podigoše svoje oči, ne videše nikoga do Isusa sama. I Zraka šest mogli su se na Njemu opaziti.

* Praznik senicâ, šatorâ; hebrejski izraz za šator, skiniju (grč.: h skn), je miškan, a u zapasnom aramejskom izgovoru maškeno. Izvorni latinski izraz za 'šator' je tabernaculum

Dvanaest Zapovesti za Kraljevstvo Mira

7. I reče im Isus: »Evo, Ja vam dajem jedan nov Zakon, koji nije nov već star. Baš kao što Mojsije dade Deset Zapovesti Izraelu po telu, tako vam i Ja dajem Dvanaest /Zapovesti/ za Kraljevstvo Izraela po Duhu. 8. Ko je taj Izrael Božiji? Upravo oni iz svakog naroda i /svakog/ plemena koji čine pravednost, vole milosrđe i drže Moje Zapovesti, jesu istinski Izrael Božiji.«
9. I ustavši na Svoje noge, Isus izusti, govoreći: »Čuj, o Izraele!* Jova, Bog tvoj, Jedan je! Mnogi su Moji videoci i Moji proroci. U Meni svi žive, i kreću se, i imaju postojanje.«
10. »Ne oduzmite život nijednome stvorenju radi užitka ili radi dobitka; niti ga uz to mučite!«
11. »Ne kradite dobra drugih, niti sabirajte zemlje i bogastva za sebe same više od vaše potrebe ili koristi!«
12. »Ne jedite meso, niti pijte krv zaklanog stvorenja, niti uz to uzimajte ono što donosi nemir vašem zdravlju ili čulima!«
13. »Ne sklapajte nečiste brakove, koji nemaju ljubavi i zdravlja, niti uz to izopačavajte sami sebe ili ma koje stvorenje načinjeno čistim od Svetoga!«
14. »Ne donosite lažna svedočanstva protiv ma koga, niti hotimično prevarite nekog sa kakvom laži da biste mu naudili!«
15. »NE ČINITE DRUGIMA ONO ŠTO NE ŽELITE DA DRUGI VAMA ČINE!«
16. »Klanjajte se Jedinome Večnome, Ocu-Majci u Nebu, iz Koga su sve stvari, i obožavajte Njegovo Sveto Ime!«
17. »Poštujte vaše očeve i majke na zemlji, koji se brinu za vas, i sve pravedne učitelje!«
18. »Pazite i štitite slabe, i one koji su ugnjeteni, i sva stvorenja koja trpe nepravdu!«
19. »Činite svojim rukama one stvari koje su valjane i pristojne; isto tako jedite plodove zemlje, i poživećete dugo na zemlji.«
20. »Čistite sebe svakoga dana i počivajte sedmoga dana od svoga rada, držeći svete sabate i svečanosti Boga svoga!«
21. »ČINITE DRUGIMA ONO ŠTO HOĆETE DA DRUGI VAMA ČINE!«
22. A kada učenici Njegovi čuše ove reči, udarahu po svojim grudima, govoreći: »U ovome smo pogrešili. O Bože oprosti nam, i neka Tvoja Premudrost, Ljubav i Istina u nama naklone naša srca da vole i drže Tvoj Sveti Zakon.« – 23. A Isus im reče: »Moj jaram je ujednačen i Moje breme je lako; ako hoćete da ga ponesete postaće vam ugodno. Ne navaljujte drugog bremena na one koji stupaju u Kraljevstvo, osim jedino ovih neophodnosti. 24. Ovo je novi Zakon za Izrael Božiji, a taj Zakon je unutarnji, jer to je Zakon Ljubavi, i nije nov već star. Pazite da ovom Zakonu ništa ne dometnete, niti da oduzmete od njega. Uistinu vam kažem: oni koji veruju i slušaju ovaj Zakon – biće spaseni, a oni koji ga poznaju a ne povinuju mu se – izgubiće se. 25. No kao što u Adamu svi umiru, tako će u Hristu svi /poslušni/ biti oživljeni. A nepokoran će kroz mnoge vatre* biti pročišćen; a oni koji ostanu trdokorni silaziće i propadaće večno.«

* Hebr.: Šema, Jisrael
** nevolje, iskušenja

Razjašnjenje o Iliji

26. I dok silažahu sa Gore, zapovedi im Isus, govoreći: »Nikome na kazujte što ste videli dok Sin Čovečiji ne ustane iz mrtvih.« – 27. Njegovi učenici Ga zapitaše: »Zašto, dakle, književnici kažu da Ilija najpre treba da dođe?« – A Isus odgovori, i reče im: »Ilija će zaista najpre doći i uspostaviti sve. 28. Ali kažem vam da je Ilija već došao, i ne poznaše ga, nego učiniše s njim što htedoše. Tako će i Sin Čovečiji postradati od njih.« – Tada razumeše učenici da im reče za Jovana Krstitelja.


47. poglavlje

Osvrt na dubine Zakona Života –
Hodati u Duhu Istine

1. A kad behu sišli sa Gore, jedan od Njegovih učenika Ga upita: »Učitelju, ako se neki čovek ne pridržava svih Zapovesti da li će ući u Život?« – A On reče: »Zakon koji je dobar u slovu, – bez Duha je mrtav, ali Duh čini slovo živim. 2. Zauzmite se pažljivo da se povinujete od srca, i u Duhu Ljubavi, svim Zapovestima koje sam vam Ja dao. 3. Ovo stoji zapisano: ‘Ne ubij’! – Međutim Ja vam kažem: ako neki mrze i žele ubiti, krivi su za Zakon. Doista, ako bezazlenim stvorenjima prouzrokuju rane ili muke, – krivi su. Ali ako ubiju da bi okončali patnju koja se ne može izlečiti, nisu krivi, ako to učine žustro i u ljubavi.«
4. »Ovo stoji izrečeno: ‘Ne ukradi’! – Međutim Ja vam kažem: ako neki nisu zadovoljni sa onim što poseduju, žudeći i posezajući potom za onim što je tuđe, ili ako zadržavaju ono što je neko pošteno zaradio, u svome srcu su već ukrali, i njihova krivica je veća od onoga pojedinca koji krade jedan hleb u potrebi, da bi utolio svoju glad.«
5. »Još vam bejah rekao: ‘Ne učini preljubu’! – Međutim Ja vam /sada/ kažem: ako čovek ili žena uđu u brak sa nezdravim telima, i izrode bolesno potomstvo, krivi su čak iako nisu uzeli supružnika svojih bližnjih. Ako i neki ne uzmu neku ženu koja pripada drugome, ali žude /za njom/ u srcu svome, i zatim je traže, oni su već počinili preljubu u duhu.«
6. »I opet vam kažem: ako neki žele i traže da poseduju telo makojeg stvorenja za hranu, ili radi užitka, ili zarade radi, – oni sami sebe zbog toga prljaju.«
7. Zaista, i ako jedan čovek saopšti istinu svome bližnjem na takav način da ga dovede u nevolju, čak istinsku misao u slovu, – kriv je.«
8. Hodajte u Duhu, i tako ćete ispuniti Zakon i dospeti u Kraljevstvo. Neka unutar vaših vlastitih srca, pre nego na spomen-pločama bude Zakon, koji ipak valja da činite a ne da ga drugde ostavljate neizvršenim. Jer Zakon, koji vam Ja dadoh, je Svet, Pravedan i Dobar, i blagosloveni su oni koji poslušaju i hodaju u njemu. 9. Bog je Duh, i oni koji obožavaju Boga, trebaju Ga obožavati u Duhu i u Istini, u svako vreme i na svakom mestu.«

Bogataš i siroti Lazar

10. A kaza ovu parabolu onima koji behu bogati, rekavši:«Beše neki bogat čovek koji se odevaše u purpur i tanano laneno platno, te provođaše raskošno svaki dan. 11. A beše i nekakav prosjak po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovim vratima, pun rana. I željaše da se nasiti mrvicama koje padahu sa trpeze bogataša. Osim toga dolažahu psi i lizahu njegove rane. 12. I dogodi se da prosjak preminu, a anđeli ga odnesoše u Avrahamovo Krilo. Preminu takođe i bogataš, i beše sjajno sahranjen. A u Hadu podiže oči svoje, bivajući u mukama, i ugleda izdaleka Avrahama i Lazara u njegovom Krilu. 13. Tada povika govoreći: ‘Oče Avrahame, imaj milosti za mene, i pošalji Lazara, da umoči vrh svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se jako mučim na ovome mestu’! – 14. Avraham mu uzvrati: ‘Sine, seti se da si ti primio svoja dobra u svome životu, a Lazar isto tako zla; ali on je sada utešen a ti se mučiš. A ovakve su promene u životu radi usavršavanja duše. A pored svega toga, između nas i tebe postavljena je jedna velika Provalija, tako da oni koji žele proći odatle do tebe to ne mogu, niti mogu nama proći oni koji hoće doći ovamo, dok se njihovo vreme /otplaćivanja/ ne ispuni’. – 15. Onda on reče: ‘Molim te zbog toga oče, da ga pošalješ u kuću moga oca, jer imam petoro braće, da bi im mogao posvedočiti, da ne bi i oni dospeli u ovo mesto mučenja’. – 16. Avraham mu reče: ‘Oni imaju ‘Mojsija’* i ‘Proroke’; neka poslušaju njih’. A on reče: ‘Ne, oče, Avrahame! Međutim ako im jedan od umrlih ode, oni bi se pokajali’. – 17. Avraham mu reče: ‘Ako ne slušaju ‘Mojsija’ i ‘Proroke’, neće ih pridobiti ako i neko ustane iz mrtvih’.«

* Zakon


48. poglavlje

Isus umnožava lubenice za hiljadu ljudi

1. I dogodi se: kad Isus bejaše poučavao mnoštvo, a oni behu ogladneli i klonuli umom od vreline dana, da tada prođe putem mimo njih jedna žena sa kamilom natovarenom lubenicama i drugim plodovima. 2. A Isus podiže Svoj glas, i uzviknu: »O vi koji žudite, tražite živu vodu koja dolazi iz Neba, jer ovo je voda života, koju onaj koji pije više ožedneti neće.« – 3. I On uze one plodove, pet lubenica, pa ih razdade među onaj narod; i oni jedoše i njihova žeđ bi ugašena. A On im reče: »Ako Bog čini da sunce obasjava a voda da napaja ove plodove zemlje, ne treba li Isti da bude sunce vaših duša i da vas poji sa vodom života? 4. Čeznite za Istinom i neka vaše duše budu zadovoljene. Istina Božija je ona Voda koja dolazi iz Neba, bez da se plaća i bez da ima cenu, i koji je piju biće namireni.« – A onih koje On nahrani beše nekih hiljadu ljudi, žena i dece, i niko od njih ne ode kući gladan ili žedan. I mnogi koji imaše groznicu behu isceljeni.

Hrist – Gospodar sabata

5. U ono vreme iđaše Isus kroz useve u dan sabata, a Njegovi učenici behu ogladneli, pa počeše trgati klasje sa žita i jesti. 6. Ali kad videše fariseji to rekoše Mu: »Gle, Tvoji učenici čine ono što nije zakonito činiti na sabat!« – 7. A On im reče: »Ne čitaste li šta učini David kada bi gladan i oni koji behu sa njim? Kako uđe u Dom Božiji i pojede postavljeni hleb koji ne beše dopušten njemu za jelo, niti onima koji behu sa njim, osim samo za sveštenike? 8. Ili ne pročitaste u ‘Zakonu’ da na dane sabata sveštenici obavljaju posao /pao/ u sabat i bez prekora su? Ali Ja vam kažem da je ovde Jedan veći od Hrama. 9. Ili kad biste znali šta znači ovo: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtve’, ne biste osuđivali nevine. Jer Sin Čovečiji je Gospodar od samog sabata.«


Isus isceljuje na sabat
čoveka sa suvom rukom

10. I kada beše otišao odande, dođe u njihovu sinagogu. I gle, tu beše jedan čovek koji imade suvu ruku. I oni /– fariseji/ Ga zapitaše, govoreći: »Je li ispravno lečiti na sabat?« – da bi Ga mogli optužiti. 11. A On im reče: »Koji je čovek među vama koji ima jednu ovcu, pa ako ona upadne u neku jamu na sabat, neće je uzeti i izvaditi? I ako pružate pomoć jednoj ovci zašto takođe i čoveku u nevolji da ne pomognete? 12. Zato je ispravno činiti dobro na sabat.« – Onda reče onom čoveku: »Pruži svoju ruku!« – I ispruži je onaj, i ona posta opet zdrava kao i ona druga. 13. Tada fariseji iziđoše i održaše savetovanje protiv Njega, kako bi Ga mogli ubiti. Međutim kad Isus dozna to, skloni se odatle. I veliko mnoštvo pođe za Njim, i On isceli bolesne i nemoćne, i zapovedi im da ne trebaju to razglašavati. Tako se ispuni što beše govorio prorok Isaija, rekavši: »Gle, služitelj Moj koga Ja izabrah, Moj ljubimac, koji je po volji Moje duše! Staviću Svoj Duh na njega i on će objaviti Sud neznabošcima. 15. On se neće upinjati ni vikati, niti će koji čovek čuti glasa njegova po ulicama. Stučenu trsku neće prelomiti, i tinjajući lan neće ugasiti dokle Sud ne dovede pobedi. I neznabošci će se uzdati u njegovo Ime.«


49. poglavlje

Istinoljubivi čovek kao posvećeni hram Božiji

1. I bi blizu blizu praznik Pashe. I dogodi se da nekolicina Njegovih učenika, budući zidari, behu popravljali neke odaje u Hramu. I Isus beše prolazio onamo, a oni Mu rekoše: »Majstore, pogledaj Ti ove goleme građevine i kakvo kamenje je ovde, te kako je prelepo delo naših predaka!« – 2. A Isus reče: »Da, to je divno, i kamenje je prikladno obrađeno, ali dolazi vreme kada ni jedan kamen neće biti ostavljen na drugome, jer neprijatelj će savladati obadva: i ovaj Grad i ovaj Hram. 3. Međutim istinski hram je telo čovekovo u koje Bog boravi po Duhu. I kad taj hram bude razoren, za tri dana, Bog će podići jedan još sjajniji hram, koji oko običnog čoveka ne opaža. 4. Ne znate li da ste hramovi za Duha Svetoga, i koji razori jedan od ovih hramova, i sam će biti razoren!«

Razotkrivanje književničkih laži –
Zidani hramovi kao klanice i razbojničke jazbine

5. A neki od književnika, služajući Ga, tražiše da mu postave zamku iz Njegovih reči, pa kazaše: »Ako Ti hoćeš odbaciti žrtvovanje ovaca i volova i ptica, čemu bi služio ovaj Hram podignut za Boga od Solomona, koji je do sada u obnovi četrdeset i šest godina?« – 6. A Isus odgovori, i reče: »Ovo je zapisano u ‘Prorocima’: ‘Moj Dom će se zvati Domom molitve za sve narode, radi slavljeničkog i zahvalničkog prinosa’. Ali vi ovaj Dom načiniste klanicom i ispuniste ga užasom. 7. Još je ovo zapisano: ‘Od sunčevog izlaska pa do njegovog zalaska Moje Ime će biti veličano među neznabošcima, i tamjan uz čistu žrtvu će Mi biti prinošen’. – Međutim vi sa vašim krvnim žrtvama načinite pustoš ovde, i upotreba slatkog tamjana vam je samo da pokrijete loš vonj iz njega. Ja ne dođoh Zakon da narušim već da ga ispunim. 8. Ne poznajete ono što je zapisano: ‘Poslušnost je bolja od žrtve i poslušavanje /je bolje/ nego mast od ovnova. Ja, Gospod, umoran sam od vaših žrtvi-paljenica i ništavnih prinosa, vaše ruke su pune krvi’. 9. I nije li zapisano: ‘Šta je prava žrtva? Operite se i učinite sebe čistim, i sklonite zlo ispred Mojih očiju; prestanite činiti zlo, učite se da činite dobro. Činite pravdu za one bez očeva, i spram udove, i svima onima koji su ugnjeteni. Takvim ophođenjem ispunićete Zakon’. – 10. Dolazi dan kada će sve ono što je u spoljašnjem Dvorištu /Hrama/, što pripada krvnim žrtvama, biti oduzeto, i čisti obožavaoci će obožavati Večnoga u Čistoti i u Istini.« – 11. A oni rekoše: »Ko si Ti da tražiš odbacivanje žrtvovanja i da prezireš seme Avrahamovo? Jesi li od Grka i Egipćana naučio ovo bogohuljenje?!« – 12. A Isus reče: »Pre nego što Avraham bi, Ja sam.« – I oni odbiše slušati, a neki rekoše: »On je podstaknut od nekog demona!« – A drugi rekoše: »On je lud!« – I oni odoše svojem putem, pa ispričaše ove stvari sveštenicima i starešinama /Hrama/. A ovi se razbesneše, rekavši: »On bogohulnički govori!«


Post je objavljen 09.10.2010. u 10:25 sati.