Marketing
× Show me how defenseless you really are. ×
U sljedeća dva posta objavit ću kratku priču koja je dio jedne veće priče.xD
ono.. ne znam o čemu bi pisala, a ne želim zapostavit blog, pa ću to stavit.^^ ova priča je malo starija i uopće nisam volje ponovno čitat ju i tražit gramatičke greške i nespojive kombinacije. ispričajte me ako ih ima. :)
ne očekujem da čitate, ne očekujem da komentirate, i znam da će biti kritika na račun pisanja. jbga. savršenstvo ne postoji. pisala sam ovo samo zbog sebe, ni zbog kog drugog. :*
ono.. ne znam o čemu bi pisala, a ne želim zapostavit blog, pa ću to stavit.^^ ova priča je malo starija i uopće nisam volje ponovno čitat ju i tražit gramatičke greške i nespojive kombinacije. ispričajte me ako ih ima. :)
ne očekujem da čitate, ne očekujem da komentirate, i znam da će biti kritika na račun pisanja. jbga. savršenstvo ne postoji. pisala sam ovo samo zbog sebe, ni zbog kog drugog. :*
Tog kobnog dana je oluja oko popodneva bila posebno bijesna, no Angel to nije mogla pretpostaviti. Razmišljala je o tome kako je mogla dva dana prije otići sa roditeljima u posjet francuskom kralju, ali je radije ostala doma. Imala je neki čudan predosjećaj u vezi putovanja, a i uopće nije bila voljna otići izvan granica Stockholma. Slutila je da će se nešto loše dogoditi, na to je upozorila i roditelje, no rekli su joj da se uljudi i ne razmišlja kao nekakva priprosta vračara. Bez obzira na njihovu bukvicu, Angel je tri put kucnula u drvo kad su otišli. Čisto iz sigurnosti, za svaki slučaj. No nije ju samo to kopkalo.
Otkad su joj dogovorili brak sa jednim starim lordom, ponašala se kao bestjelesno biće. Nije mogla vjerovati da je sile na brak. Od rođenja je znala da će kad-tad doći trenutak kad će joj roditelji izabrati budućeg muža, ali svejedno ju je pogodilo kad se dogodilo. Sva blijeda i prekrasna, bezvoljno je tumarala po dvorcu. Bila je odjevena u najbolje haljine i najskuplji nakit joj je krasio vrat i ruke, no ništa od toga je nije usrećivalo. Bljesak u njenim očima je odavno bio ugašen.
U hodniku je susrela jednu od služavki odjevenu u decentnu tamnu odoru. Stara služavka ju je zabrinuto pogledala krajičkom oka te se naklonila.
-Ers Höghet, sigurno ne želite ništa pojesti, jako ste blijedi posljednjih dana.- Ponizno će ona.
-Trenutno mi nikakve ljudske radosti ne mogu pomoći.- Odsutno će Angel i ispriča se. Otišla je u knjižnicu, odlučivši malo čitati. Sa visoke police od mahagonija je izvukla neku staru pohabanu knjigu na kojoj nije bilo čak ni ime pisca. Čak ni to nije bilo najgore. Knjiga je bila napisana na nekom pismu kojeg ona nikad prije nije vidjela. Sva sreća da je bilo puno ilustracija. Pogledom je preletjela nestvarne crteže dugih polja i netaknute prirode, a onda na sljedećoj stranici su se već nalazile slike tame, vatre i vražjih oblika. Nadvila se nad knjigu i pažljivije promotrila jedan posebno čudan crtež kad se prolomilo glasno kucanje na vratima. Angel je knjiga skoro ispala iz ruke kako se trznula. Oprezno ju je vratila na mjesto i popravila haljinu. Promrmljala je odobrenje da se uđe.
Angelin stric, vojvoda Bernhard, je nahrupio u sobu sa potresenim izrazom lica i tugom u očima koja je izgledala pomalo hinjeno.
-Oh Angel, tako mi je žao što ti ja moram priopćiti tužnu vijest.- Izravno je zagrmio svojim dubokim glasom. Ona nikad nije posebno voljela svog strica. Oduvijek je imao ukočeno držanje i bezizražajan izraz lica, ali kad ga nitko ne bi vidio otkrio bi svoje pravo lice. Zloban i lukav, oduvijek je zavidio njenom ocu, svom bratu, na prijestolju.
-Tužna vijest? O čemu pričate vi?- Zabrinuto će Angel. Nekako je znala da se njena tjeskoba obistinila.
-Vaša majka i otac su poginuli na putu u Francusku. Danci su opkolili njihovu kočiju i nemilosrdno ih ubili!- Ujak je podviknuo. Angel je ta vijest pogodila kao da joj je netko opalio šamar. Njezin predosjećaj se ostvario i sada je samo blijedo gledala u strica. Znala je da je on imao svoje prste u tome. Sigurno je to napravio da bi došao do mjesta kralja, ali.. Ne može nikako biti kralj, pa ona je još živa. Osim ako, ako je ne planira ubiti. Ona je imala tu čudnu sposobnost da brzo kopča stvari, i shvatila je da bi stric mogao njeno ubojstvo napraviti da izgleda kao samoubojstvo. Već je u glavi vidjela govorkanja: 'Jadna princeza, kukavičkim činom si je oduzela život jer nije mogla preživjeti smrt roditelja.' Obrisala je suze koje su joj potekle i rekla stricu da mora malo biti sama. Žurno se ispričala i izišla iz knjižnice. Kad je već daleko odmakla, otrčala je u sobu i zaključala se. Sjela je na prozorsku dasku i gledala kako vani pljušta kiša. Morala je razmisliti o svemu. Što sad može kad je ostala praktički siroče? Stric će je svakako ubiti i postati kralj, a ona je pod svaku cijenu htjela izbjeći smrt. Na kraju je odlučila da će se spakirati i pobjeći iz dvorca. Sad joj titula više nije niti bitna kad su joj roditelji mrtvi. Sjetila se da su njeni imali jedno imanje na periferiji u Norveškoj. Tamo je kao mala jahala fjordske konje. Nekoga će zamoliti da ju odbaci do tamo, snaći će se. Iako je iz plemićke obitelji, nije toliko glupa kao što svi misle za princeze.
Dok je tako razmišljala, niz munja je proparalo nebo i osvijetlilo cijeli horizont. Angel se učinilo da je u tom trenutku na obiteljskom groblju, na jednom sivom kamenom spomeniku najbližem velikoj brezi, ugledala crnu masku za oči, nemarno obješenu o granit. Stresla se i pogledala opet, ali ništa nije vidjela od zastora kiše koji se protezao preko cijelog prozora. Pustila je još jednu suzu i izvukla veliki smeđi kovčeg ispod kreveta. Otvorila je orijaški gotički ormar i počela vaditi haljine iz njega. Nemarno je strpala raskošne haljine svih boja u kovčeg. U tajni pretinac je stavila sav svoj nakit i jedva jedvice ga zatvorila. Jedina haljina koja je bila pomalo decentna, je bila ona crna, za sprovode i dane tugovanja. Odjenula ju je, a onda se krenula pomučiti sa korzetom. Inače joj dojilja zakopčava haljine i sve to, ali sada nije htjela da je ometaju.
-Treba ti pomoć oko toga?- Upitao je glas iza nje i zatvorio joj haljinu.
-Oh da, hval---- Angel je krenula promrsiti, a onda se iznenada okrenula kao da ju je vatra opekla. Ispred nje je stajao prekrasni momak nešto stariji od nje. Blijede puti, kose tako crne kao krila gavrana i praznih očiju koje izgledaju poput crnog dragulja kad se sjaji na suncu. Blago rečeno, izgledao je poput Boga u tjelesnom obliku. Angel ga je odmah prepoznala, o takvima poput njega je čitala i previše. Njih se opisivalo kao najljepša stvorenja, koja mogu biti i dobra, ali i zla do srži. Ovome je izraz lica bio pomalo prkosan, ali taj prkos je nadomjestio tajanstveni smiješak. Bilo joj je čudno to što mu ne vidi krila. U knjigama se opisivalo da imaju crna, vampirska krila. Samo joj je još to trebalo, jedan demon kojeg će se biti sto posto teško riješiti.
-Izgledaš kao da si ugledala vraga. Što, nije valjda da me se bojiš?- Glas mu je bio melodičan, iako tih.
-Nisi baš daleko od istine. Ako mi naudiš, javno će te smaknuti i spaliti ti tijelo.- Priprijetila je, iako baš nije bila sigurno može li ga smaknuće uopće povrijediti. On se samo nasmijao i nekako se stvorio iza nje prije nego što ga je uspjela vidjeti da uopće hoda. Jednostavno je ispario.
-Mila moja, jesi li sigurna da bi me mogli uhvatiti?- Tiho se nasmijao i položio ruke na njena polugola ramena. Mogla je osjetiti njegov dah na svom vratu. Iako je znala da bi trebala pobjeći glavom bez obzira, sviđao joj se njegov dodir. Privlačio ju je iako to nije htjela.
-Iz kojeg razloga si ovdje?- Zanemarila ga je i upitala. Stvarno nije imala pojma što bi biće poput njega radilo u njenoj sobi.
-Tvoje emocije su me privukle. Fali ti strasti, zato sam ja tu.- Jednostavno je odgovorio. Svojim nosom je prešao preko njenog vrata. Razljutila se što uopće može to pomisliti. Razdraženo se okrenula prema njemu.
-Neistine i laži! Sada odlazite, jer, kao što vidite, u poslu sam.- Odvratila je što je pristojnije mogla te ga je hladno pogledala i pokazala na vrata. On je samo podignuo obrve i iscerio se.
-Ne idem ja nigdje, srce. Malo ću se pozabaviti sa tobom.- Zločesto ju je pogledao i privukao sebi. Angel se nije mogla ni pomaknuti u njegovom čvrstom stisku. Prošao je prstima kroz njezinu dugu crnu kosu i poljubio je. Ona se u početku odupirala i pokušavala se izvući iz njegovog zagrljaja, no onda je privlačnost prevladala i uzvratila mu je poljupce. Baš ju je spustio na krevet kad ih je oboje stresla neka nevidljiva struja i demon se odbio od zid, leđima skoro polomivši kamenja od kojih je bio sagrađen. Tresnuo je od pod i izmučeno zatvorio oči. Angel su se leđa izvila u luk i onda se opet spustila dok se ona grčevito držala rukama za posteljinu, kao da će je nešto povući ako se pusti. Naposljetku je izdahnula a iz usta joj je izišao bijeli magličasti dim. Širom je otvorila oči i pogledala se da vidi je li ozlijeđena. Osjećala se kao da ju je grom stresao, što ne bi bilo čudno, jer je vani užasno nevrijeme. Nije bila ozlijeđena, ali primijetila je da izgleda puno bljeđe nego inače, ako je to ikako moguće, a o kosi da ne priča. Nekim čudom joj je odjednom narasla do ispod kukova, ako ne i duže. Zgrabila je malo zrcalo optočeno draguljima sa stola i pogledala si lice. Trepavice su joj postale gušče a oči su joj dobile žutu, jaku električnu žutu boju, a crna zjenica ih je isticala, možda i previše. Ovo stvarno nije bilo normalno.
-Hej, što je ovo bilo?- Angel je zaintrigirano upitala demona koji je još uvijek sjedio na podu. Demon je polako otvorio oči i zadubio se u Angel.
-Zašto mi nisi rekla da si.. vještica!?- Zarežao je i stisnuo šake.
-Vještica? Stvarno se vidi da si dobro udario glavom od zid.- Ona se obrecnula i ponosno podigla glavu. Ma o kojim glupostima je to on pričao. Kako je ona ikako mogla biti vještica ako je iz aristokratske obitelji. To joj stvarno nije bilo jasno.
-Da nisi vještica, ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo.- Prosiktao je i ustao. U svojoj punoj visini je bio veći za glavu od nje.
-A što se to točno dogodilo? Imam odveć čudne promjene na sebi, ali to je sve.
-Pa, draga moja, sada si polu demon – pola vještica. Nažalost si dobila neke moći demona, ali još uvijek možeš čarati. Vještice i demoni se oduvijek izbjegavaju, barem oni normalniji. Jer kad oni jednom stupe u odnos, makar to bio samo poljubac, ostaju privrženi jedno drugome nekom čudnom magijom do kraja svojih vječnih života poput nekih neraskidivih spona. Ali ne, to se meni neće dogoditi. Nekako ću se izvući iz ovoga.- Završio je svoj kratki monolog. Angel ga je samo blijedo pogledala i zatreptala. Ovo joj je stvarno bilo previše informacija za cijeli život. Najprije sazna da su joj roditelji mrtvi i da je stric želi ubiti, zatim se poljubi sa demonom i sazna da je zapravo vještica, a od sada polu demon. Pitala se što je dalje, invazija vukodlaka? Tek kad ga je ponovno pogledala, shvatila je da on ima krila, velika crna krila šiljastih vrhova. Opčarano ih je promatrala i onda se sjetila da zapravo ne zna niti kako se demon zove.
-Koje ti je ime?- Upitala ga je znatiželjno. On ju je pogledao pogledom kao da se čudi da je to sve što ima reći na njegov govor.
-Ja sam Damyan. A sada te ostavljam, samo ti nastavi živjeti sa svojim vješticama.- Salutirao je i nestao u zamahu krila. Za njim je ostala zavjesa crnog dima koja se ubrzo raspršila. Angel je bila zaprepaštena. Tu ju je pretvorio u neku vrstu demona i samo tako je nestao, pa neka se ona sama snalazi. Zapitala se može li se i ona teleportirati poput njega. Ako ne to, onda bar letjeti na metli. Ali na metli bi je mogli vidjeti, zato radije teleportiranje. Pokušat će sve načine, samo da pobjegne od ovog zlokobnog mjesta. Čvrsto je zatvorila oči i zamislila imanje u norveškoj. Nakon par trenutaka ih je ponovo otvorila i shvatila da se još uvijek nalazi u sobi. Napravila je grimasu i pokušala se prisjetiti kako je to Damyan izveo. Samo se okrenuo i nestao. U redu, pokušat će na taj način. Ponovo je zamislila imanje, ali ovaj put oštrije, sa više detalja i preciznosti. Zamislila je kako stoji u dnevnom boravku, pokraj stolića od mahagonija. Posve usredotočena, okrenula se na peti i skoro izvrnula kad se odjednom tlo zatreslo. Isparavanje njezina tijela iz sobe dalo joj je čudni osjećaj i sve ju je škakljalo. Nije se usudila otvoriti oči da ne bi slučajno zapela na pola puta do Norveške i ostala visjeti u ništavilu. Nakon samo trenutka osjetila se kako se materijalizirala u drugom mjestu. Glava ju je užasno zaboljela kad je nogama dotakla drveni pod. Otvorila je oči i izgubila ravnotežu te pala na pod. Usprkos bolovima, bar se uspjela teleportirati, i to iz drugog puta. Osjetila se skoro sretnom kad je shvatila da je napokon pobjegla od zlog strica. A onda se sjetila da je zaboravila svoj kovčeg. Rezignirano je slegnula ramenima i odlučila doći po stvari drugi dan, kad izvježba teleportaciju. Samo da ih stric ne proda čim sazna da je ona nestala. Tu na imanju bi sigurno trebalo biti nešto dragocjenosti i odjeće. Razgledala je oko sebe i primijetila da je sve isto otkad je zadnji put bila, a to je bilo odavno. Skupocjeni namještaj u baroknom stilu je krasio svaki djelić prostorije. Po policama su stajale kristalne vaze i antičke zdjele. Na zidovima su bili portreti nekih ljudi važnog značenja, za koje Angel nije ni čula. Otišla je do bračne sobe na drugom katu i umorno se svalila na veliki krevet sa baldahinom. Trebala je razmisliti o svemu što joj se dogodilo. Ono što ju je najviše kopkalo, jest pomisao da joj roditelji i možda nisu pravi roditelji. Ako je ona vještica, onda je sigurno posvojena ili nešto takvo, jer iz njene plemićke obitelji nitko nikad nije bio vještac ili vještica. Uostalom, njezini ne vole vještice niti takva bića i najradije bi ih na lomaču stavili. Angel se zapitala što bi joj roditelji rekli na njezin novi život da su živi. Vjerojatno bi je se odrekli, to je normalno za konzervativne roditelje poput njenih. Umjesto da joj činjenica da je izbjegla smrt od stričeve ruke donese olakšanje, sada se mora još više brinuti o tome hoće li ljudi saznati da je ona vještica. A što je najgore, nema nikoga kome bi se mogla povjeriti ili tko bi joj mogao dati savjet. Eto, svaki problem vuče još jednog za sobom, tužno je pomislila Angel. Na kraju je od pustog razmišljanja utonula u nemiran san u kojem je bio isprepleten Damyan, demoni, vještice i sva mitska bića.
vjerojatno vam je ovo dosadno. ali ja volim ovakav stil pisanja.
molim vas, bez kretenskih komentara!! ne želim ono aww super je, a nisi pročitao. ak pročitaš - komentiraj radnju. ak nisi pročitao - napiši "nisan pročitao, ovo mi je sranje i ne zanima me" prije ću to tolerirati nego one dječje gluposti...xD
LINK =) Nadam se da nisam jedina koja ima deviantart :P
xx.
Post je objavljen 06.10.2010. u 17:07 sati.