Pregled posta

London u par dana

Prvi put u životu sam kročila na englesko govorno područje, a bome i u drugu vremensku zonu.

Pripreme za London na tri dana bile su relativno kratke, ali i temeljite. Zato, imam s vama podijeliti par stvari:

Prvo, iako smo u XXI. stoljeću, pri bukiranju hotela preko interneta, molim vas, obratite pažnju na jednu stvar - provjerite ima li svaka soba u hotelu svoj toalet, ili ćete morati dijeliti wc sa cijelim katom.

Naime, mi smo tu napravili kardinalnu grešku koja je, srećom i dobrim okom naše Makedo, ispravljena na vrijeme. Rezervirali smo sobu u jednom hotelu na fantastičnoj lokaciji, i to hotel ***.
Zvjezdice u ovom slučaju ne znače ništa - imajte sve oči otvorene.
Naravno, ako vam ne smetaju takve sitnice, onda zanemarite gornje riječi.


Drugo, dobrim planiranjem u tri dana možete vidjeti dosta toga. Moja je preporuka da ne "trčite" nego da si odredite par destinacija koje stvarno želite vidjeti, a za sve ostalo... pa... ima možda i drugi put. Uz listu koju ste si odredili, uvijek si možete dodati ili izbaciti par lokacija, i to na licu mjesta.
Nama je bilo važno osjetiti atmosferu grada, jer smo bili jako svjesni da nećemo uspjeti vidjeti sve.
Također, u svoju listu planiranja svakako uvrstite i londonsko vrijeme koje se mijenja iz sata u sat, i sasvim je moguće da će vas zadržati u vašim planovima.
Dakle, u kofer svakako stavite jednu kabanicu, makar i jednokratnu. Kišobran vam baš neće puno pomoći, a i smetat će dok slikate.

Treće, u svoju listu uvrstite i financijsko planiranje. London je prilično skup grad, pa si uvedite neku okvirnu cifru koju namjeravate dnevno potrošiti. Kad dižete funte na bankomatima na ekranu vam se pojavi protuvrijednost u kunama (odnosno u valuti odakle vam je kartica), što bitno olakšava stvar.

Funte su prilično zbunjujući novac na nas nenavikle na to. Recimo, na kovanicama uopće nema brojeva, pa ćete morati iščitavati što piše na njima.

Obzirom da ja ne poznajem trivije i povijest Londona, kao ni općenito Velike Britanije, ovaj put ću dati samo osobni dojam.

Prva stvar kad dođete u London je - da zamantate



Gledaj desno, gledaj lijevo, gledaj na obje strane! Samo gledaj, nije važno. Jer, eto, voze naopačke. I kad se napokon kao naviknete na činjenicu da morate pogledati desno pa lijevo (pa još jednom za svaki slučaj), onda pogledate u auto. I svaki put vam srce preskoči jedan otkucaj jer auto bez vozača ide prema vama. Naravno, treba nekoliko desetinki da shvatite da se vozač u stvari, nalazi sa desne strane, ali kako rekoh - tih nekoliko desetinki vam je sasvim dovoljno da vam srce preskoči jedan otkucaj.

London je grad koji je brz, ambiciozan, moderan, živ. Nosi te i tjera te, tjera na nešto što možda i ne znaš da ti treba i da ne znaš ni sam jesi li pošao ili si mislio poći. Ima divne ideje, fantastične izloge:



London je sav u pokretu i na kraju dana osjećaš neki pozitivan stres, ako takvo nešto postoji. Cijedi iz tebe sve, emocije, snagu, pokrete, sve. Imaš osjećaj da si vidio sve, a da nisi vidio ništa. I od tog ništa što nisi vidio, znaš da te čeka još brdo toga za vidjeti.
London je jednostavno - takav.

Mi smo našli vremena pa smo išli u Madame Tussauds muzej.

(preporuka: ako želite ići, uzmite si kartu na internetu da izbjegnete gužve. A vjerujte mi na riječ, jako ih želite izbjeći)









Tamo sam uživala. Činjenica jest da od muzeja nisam očekivala ništa, ali kad sam ušla tamo, iznenadilo me. Sve me iznenadilo, ne mogu ništa posebno specificirati.

Kad malo razmislim, uživala sam u Londonu:



U stvari, uživala sam u tadašnjem (sadašnjem?) trenutku, nemam što razmišljati. Hrana je fantastična! Odbacite sve predrasude koje imate prema britanskoj hrani (ili prema hrani u VB) i uživajte u svom jelu. Ljudi su otvoreni, srdačni, ljubazni. I svi, zaboga, pričaju engleski!

Gradski prijevoz je odlično organiziran (osim ako nije u štrajku). Na kartama se može snaći super. Zakoračite u London i ne bojte ga se. Ako treba, dozirajte ga, ali ne bojte ga se.



Ono što je mene neugodno iznenadilo je arhitektura grada, i iako ima ogromne zelene površine (i travu kao tepih) - nisam imala dojam zelenila. Ne mogu ni to objasniti, jer ne znam zašto.
Osim toga, kiša koja je padala cijeli jedan dan nije nimalo pridonijela mom meteo osjećaju za zadovoljstvo. Iako me kiša nije omela u planovima, ipak je to sivilo utjecalo na cjelokupni dojam. Ali, to je isključivo osobni dojam, pa se ograđujem.

Nemam što lagati, Pariz je taj koji mi je visoko postavio ljestvicu kako jedan grad po mom ukusu treba izgledati. Pariz je, a to svi već znamo, moja ljubav. London je na samom vrhu te ljestvice, ali nije na prvom mjestu. I baš kako smo nedavno Makedo i ja pričale, ta dva grada su ionako sasvim sasvim različita da bi se uopće mogli uspoređivati. Al' ako me pitate koji mi je srcu pristaliji, mislim da vam ne trebam niti objašnjavati.

Ali općenito, već pjevam u glavi "Vratit ću se, Londone, k tebi..." jer još želim uživati u njihovim specifičnostima. Njihovim tkaninama, cipelama. Poretku zgrada i ulica. Jedinstvenom otvorenom stilu kojeg nose i žene i muškarci. Ljubaznosti i otvorenosti.

I naravno, na još jednu - dvije ture piva u pubu!



U to ime: cheers mate!





Post je objavljen 04.10.2010. u 16:13 sati.