Negdje sam jednom pročitao da tokom života čovjek prosječno pojede 9 pauka, nesvjesno, dok spava. To je negdje morala biti vrlo zanimljiva studija. Kako ja to vidim, mogla se odvijati na samo dva logična načina. Prvi bi bio da je neka skupina dobrovoljaca odlučila cijeli svoj život biti pokusni kunić i u svojevrsnom Big Brother eksperimentu biti podvrgnuta promatranju od prvog trenutka života do zadnjeg dana. Ti ljudi, ako postoje negdje, zaslužuju naše divljenje i potrebno je pokrenut inicijativu da se nekoliko omanjih gradova nazove po njima, Garešnica na primjer. Druga mogućnost je da je neki mladi znanstvenik, u trenutku maksimalne napušenosti odlučio fejkati cijelo istraživanje i jednostavno izabrati jedan broj od 1 do 10. Ljudi nikad neće shvatiti da konzumacija trave i ozbiljno istraživanje ne idu zajedno...
Uglavnom, mnogi se zgražaju nad ovim podatkom kad ga čuju, bio on točan ili netočan, kakav vjerojatno jest. Arahnofobi, žene i nježniji muškarci maltene ne dobivaju srčani udar. To me natjeralo na razmišljanje o jednoj drugoj stvari o kojoj vjerujem nitko od nas nikad nije ni pomislio. Dakle, kao polazište mog promišljanja imamo dvije osnovne pretpostavke. Prva je da su kukci najrasprostranjenija živa bića na svijetu. Ima ih svuda i ima ih mnogo. Samo u mojoj sobi trenutno ima brat bratu jedno 200 vrsta kukaca. Ostavio sam im upaljen televizor da imaju šta raditi dok mene nema, nema brige. Druga petpostavka je da svaki kukac, kao i svako živo biće, mora obaviti veliku nuždu. Pretpostavljam da se ona sastoji od nekakvih mikro kapljica izmeta. Ali svejedno, bilo ono mikro ili makro, sve je to na kraju krajeva sranje. E, sada kad smo izložili te dvije pretpostavke, možemo ih odmah i potvrditi kao činjenice, jer... tako jednostavno jest. No, što je poanta ovog mog malog izlaganja? Poanta je da mi većinu tih govana kojih se kukci riješe, unosimo u svoj organizam, svjesno ili nesvjesno. Bilo da neki komarac baci shit taman dok leti iznad nas, ili dok prljavih ruku jedemo burek od mesa, mi to sranje vrlo često pojedemo.
Stoga, pitanje dana jest: koliko zapravo mi govna pojedemo tokom života, a da toga nismo niti svjesni? Makes you think, doesn't it...
Post je objavljen 02.10.2010. u 14:41 sati.