Draga Rudarka,
Slučajno ugledah rukavicu (mogla si se baš javiti i komentarom na post), pa ju eto podižem iako mi baš nije previše razumljivo, zašto baš ta rukavica u moje lice, jer ima puno prikladnijih faca od moje da se očituju o onome što s pravom stavljaš u fokus svoje provokacije.
No, neka. Tvoju rukavicu shvaćam komplimentom i dokazom (valjda) moje političke relevantnosti.
Kao i tebe, kao i većinu normalnih ljudi snažno me se dojmila bitka radnica Kamenskog za povrat ukradenih im plaća, a naročito način i dostojanstveni prkos kojime tu svoju bitku vode. Tim više i tim prije, što u našoj uplašenoj, dešperatnoj i sve ravnodušnijoj zemlji u kojoj se stubokom ruše sve vrijednosti, u kojoj a se relativizira istina, u kojoj caruju moralni relativizam, cinizam, politički hohštapleraj i koja se pretvara u posvemašnji provizorij, u kojemu vlada baulja zauzeta jedino očuvanjem svoje vlasti, dakle što u takvoj zemlji ŽENE – radnice pokazuju da se NE MIRE . Koliko tužan i tragičan razlog njihova prosvjeda, toliko ohrabrujući njihov bunt!
Što se nije, a moglo se napraviti?
Da je u Saboru prošao prijedlog izmjena Stečajnog zakona i Kaznenog zakona, o kojemu sam govorio u veljači ove godine što možeš vidjeti dolje niže, da je uskrata plaća radnicima u najmanju jednako lopovsko djelo kao i džeparenje u tramvaju i da se ta krađa ne može i ne smije tolerirati, možda bismo izbjegli Kamensko! Dakle , ne samo da opljačkani imaju PRAVO tražiti da im se vrati opljačkano, već imaju PRAVO svima obznaniti da su opljačkani i imaju PRAVO tražiti zaštitu države koju plaćaju također i uzdržavaju i PRAVO TRAŽITI KAZNENI PROGON ONIH KOJI IH PLJAČKAJU! Jel sam jasan?!
Oni koji to nisu prihvatili ( vidi rezultat glasanja), u najmanju ruku barem su sukrivci za patnju tih žena i njihovu pljačku. Ja osobno i moja stranka u tom slučaju nismo mogli više. Možda smo mogli trebali posjetiti ih i ohrabriti, o čemu sam i razgovarao s predsjednikom moje stranke, a možda i ne. I meni je pomalo odiozno pohađati unesrećene i poplavljene ili u ovom slučaju opljačkane, ako im ne mogu osim suosjećanja donijeti ništa drugo. Možda samo sumnju da bih na tuđoj muci želio ušićariti neki politički poen.
Dakle, draga Rudarka, o ovom konkretnom slučaju toliko. A da bih kao i ti volio neusporedivo više pozornosti i politike i javnosti pravim, istinskim, problemima ljudi, a manje bezvezarijama i spinanju kojima se pozornost s tih problema odvlači, to ti ne trebam posebno govoriti.
P.S.
Ne moraš potegnuti čak do Siska zbog kave. Svrati do Markovog trga! Javi se!
Post je objavljen 29.09.2010. u 15:59 sati.