Pretpostavljam da sam vam ovoliko dužna. Na ovaj datum, barem. Dok opet negdje ne pronađem tračak inspiracije u tim uskim tamnim hodnicima odraslog svijeta. Pritisak je sa svih strana nepodnošljiv i nemalo okrutan. Ipak, to je nešto čemu sam težila i što želim - sada se moram nositi sa svime, zar ne? Moj odabir.
Voljela bih se osvrnuti na temu koja me danas pogodila. Zapravo, ne bih rekla pogodila... Ili bih? Ne znam. Ako baš želite, odaberite sami. Nekada jednostavno ne znam i tu se zaustavljam prije nego što krenem u krivom smjeru prema slijepoj ulici.
Volim srednju. Zaista je ispunila sva moja očekivanja. Uključujući i ona da se vjerojatno neću uklopiti u sav taj komplicirani koncept. No, ponavljam - to sam očekivala. Uostalom, srednja je baš mjesto za takve primjere. Mjesto gdje ljudi od tebe uopće ne traže da se uklapaš već je svatko negdje na svojoj strani. Nije da je to nemoguće. Nemoguće je uklopiti se sa svime i svakim. Ali pronaći grupu ljudi s kojom dijeliš interese i mišljenja je nešto što većinom polazi za rukom. Štoviše, oni koji se uklope sa svime i svakim obično ispadnu dvolični licemjerni idioti. Savjetujem da ne težite takvim potezima, jednostavno su precijenjeni. Dakle, tu se vraćam. Zapravo, vraćam se svojoj vječnoj temi - umišljenoj dječurliji.
Zaista ne znam to pustiti, zar ne? Dobro. Što su sada napravili, da? No, ništa novo. Nisu ni trebali, njihovi se životi uglavnom vrte oko identičnih stvari. Govorim o tome da sam ja pronašla društvo koje mi paše. Društvo u kojem ne moram slušati svakodnevne tračeve i gdje nisam prisiljena pratiti nikakva 'in' događanja u našem nekom pubertetskom školskom svijetu da bih uopće mogla održati konverzaciju s nekim. Pronašla sam društvo koje se ne osvrće na taj budalizam. Također, cijelo društvo izuzev mene broji muške članove. Stoga je bilo prirodno i normalno da ih zanima odakle ja među dečkima. I kada sam im objasnila cijelu filozofiju koju vi, vjerujem, već znate blago rečeno napamet, bila sam oduševljena spoznajom da se slažu sa mnom i da zaista neću imati posla sa vijestima o subotnjim pijanstvima i strahovima za trudnoću. Pojavio se problem kada se ta moja filozofija proširila razredom i kada me dio ženskog društva odbacio. Naravno, one su očekivale da ću biti shrvana i da ću plakati prvom prilikom koja mi se pruži. Stvar je u tome da nemaju pojma kako su se tog trena etiketirale. Prvo, drama kojom su okončale naše još nerođeno prijateljstvo. Zatim, činjenica da su ponovile da se ja ne želim družiti s curama kao što su 'one'. Imaju li pojma da su se tako samoprozvale kurvama na subotnjim pijankama? Rekla bih da je to bilo urnebesno za čuti. A zatim i žalosno za shvatiti da vjerojatno nisu imale pojma o čemu pričaju, zar ne?
Samo sam htjela ovo podijeliti s vama. Nadam se da ne zamjerate na ovoj temi. I naravno, činjenici da se ja opet živciram zbog gluposti. Znam da se živciram zbog gluposti i znam sve to. Samo da, ovo je bilo prvo što mi je palo pred snene misli. Počinjem spavati stojećke.
Objavila sam post danas jer je 29. rujan. Dakle - rođendan mi je. Unaprijed hvala na tih par čestitki. Znate da i ja vas volim jednako, zar ne? :*
Sad kad bolje gledam, ova je tema bolja od nostalgičnih epova koje bih sada mogla tipkati, a hoću već u sljedećem postu. Sretno vam bilo. ^^