Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/trn

Marketing

Moj mali obrt

Ja sam tipični debeljuškasti bajker s kožnim lajbekom, kolekcijom tetovaža i solidnim motorom japanskog porijekla među nogama. I samo da se razumijemo - i s onim drugim, jednako solidnim motorom domaće izrade. Vjerojatno sam projurio pored vas na putu do mora ovog ljeta, a sada je stigla jesen. Nije baš za vozikanje po ovoj kišurini, pa razmišljam. Da, čak i ekipa k'o ja razmišlja! A danas ponovno tražim ideju za biznis. Kao i svi u ovoj zemljici želim laku zaradu, brdašce love i bezbrižan, isprazan život ispunjen trošenjem tog brdašca. A za to mi treba neki biznis. Za biznis trebam ideju. Za ideju trebam muzu, a te eskort dame umjetnika i genija niotkud. To me baca dalje u bad.

I tak, padnem ja u bad i u očaju razmišljam o smislu svog postojanja kao debeljuškastog čovjeka - bajkera. Smislu ispraznog, po ničem primijećenog života čovjeka, koji radi za drugog i nema vel'ku perspektivu. Koju perspektivu uopće imam? Ovo baca još dalje u bad, pa konačno razmišljam i o smrti. Pa iz smrti, evo i ideje za biznis: otvorit ću groblje! Kako je uopće nastalo prvo groblje? Kako se otvara groblje? Je l' može bit privatno? Da li postoji mogućnost laganog života od kopanja i zakapanja? Čini se jednostavno. Mrcina k'o ja iskopa jamu duplo brže od nekog uredskog jadnika. Koje dozvole trebam? Gdje ih nabaviti? Kol'ko love trebam za par hektara rahle zemlje i popratnu logistiku - lopatu i odijelo? Hm, možda ću trebati i neku kućicu za ono kad plaću oko lijesa i gosti kažu „Žao mi je, još mu nije bilo vrijeme.“ Kućice su skupe - možda stavim neku montažnu za prvu ruku. Pa trljam ruke iza Marlesice dok se oni naplaću i pozdrave. Gdje naći partnere: klesare, cvjećare, možda i nekog da otvori birtiju „Posljednji san“. A ne, ne! Ja ću otvoriti birtiju čim posao s ukapanjem krene i dođem do viška kapitala! Zabavljao sam se s ovom idejom, a onda me trgnulo da se vratim prvoj misli o smrti koja je pokrenula ovaj biznis niz ideja.

Riknut ću i to je ziher. Bez obzira na neku super ideju o biznisu to me sigurno čeka. Koje sranje, već sam nabio tridesetak i ponešto i ovo može biti jako blizu. Pa-pa! Bok-bok! Počivaj u miru i amen! I to je to. A poslije? Kad riknem? Tko je u pravu - kršćani? Čekam povratak Isusa, pa se ondak probudim k'o dobroćudni, dobroušćuvani zombi u cvijetu mladosti i zapjevam neki hit s katoličkog radija? Ili su u pravu hindusi, budisti i slična braća koja kaže da ću se opet vratiti tu? U mom slučaju vjerojatno u obliku tetovirane divlje svinje. Ateisti? S idejom da nema baš niš? Što ima poslije? Samo crvi koji papaju meso s kosti ili ja ovakav grubi i debeli, ipak nosim i dušicu koja ide dalje? Ne znam! Nisam se nikada bojao misliti o Smrti, ali sada je dobila veliko slovo. Kao da sada mislim da je blizu. Da možda i ne neću dočekati da mi se lice nabora, istroše kukovi i postanem ponosni vlasnik gebisa. Maloprije su na radiju davali godišnju statistiku o poginulim motoristima. Palim kompjuter. Dajem oglas o prodaji uščuvanog Kawasakija. Ne želim tako glupo otići. Navozio sam se dovoljno. To me više ne veseli uz ovakve misli. Neka. I bolje ovako. Prodam bajk i lovu uložim u biznis. Možda bude za hektar, dva na rubu grada.

Objava oglasa je zaštekala. Prvo registracija i poruka na ekranu: „Već postoji korisnik s tim nazivom.“ Pokušao sam s Vepar1, Vepar2 i 3, ali tek je četvrti veprić upalio. Onda drugi izvor frustacije: „Pogrešno ste unijeli zaporku.“ Tko uopće koristi tu riječ? Da nije na mjestu gdje treba pisati password ne bi ni znao što upisati. A upisao sam: 1234 - navodno tri puta krivo. Dobro, možda je i moguće. Ipak je lako napraviti lapsus s takvom šifrom. Pardon - zaporkom. Nakon toga nisam upisao podatak koji je nužan za objavu oglasa. Nužni podatak je bio u stilu da li je za kožno sjedalo život dala svinja ili tele, a drugi nužni podatak je bio datum rođenja i smrti osnivača kompanije Kawasaki. Izgleda da ti blesavi, besplatni siteovi po nekom defaultu moraju malo, onako - u mozak. Nakon te Golgote pobjeda: „Vaš oglas bit će objavljen nakon verifikacije naše stručne službe“.

Valjda ću doživjeti da prodam to čudo od ponešto konja i sjedalom od svinjske kože. Dodam još neku lovu i imam pristojan kapital za mali biznis. Ali ja hoću veliki! I hoću velik profit! I hoću znati što je iza Smrti? I koji je smisao ovog trenutka? Zašto to sve želim? Ne znam! Ne znam! Ne znam! Ma zajebi! Opet sam se prijavio na onaj site. Srećom zapamtio sam zaporku i brzo obrisao oglas. Pojeo sam ručak, popio pivu, sjeo na bajk i postao dio godišnje statistike. Preživjelih bajkera s par promila u krvi. Naravno da me zahaltala murja i zamolila me da pušem nevidljive balone. OK, oni imaju halove i vide balone, a ja sam taj koji ostane bez vozačke. Da je bar strah od Smrti bio jači. Ovako ode dio potencijalnog kapitala za taj niskorizični biznis groboposjednika u koji ću jednog dana sasvim sigurno uložiti. Priča s bajkom dala mi je još i ideju za promociju - 20% popust bajkerima. S obzirom na količinu u kojoj mi bajkeri odlazimo, ovo će ih privući dovoljno da pokrijem gubitak profita na popustu. Sve je u statistici. Samo da dobijem licencu i sve će biti u redu.

Prošla je godina od tog sudbonosnog dana kada sam dobio ideju i konačno sam skupio lovu te pronašao pogodnu parcelu na jednom brežuljku s pogledom na grad. Mislim da groblja na brežuljcima iz nekog razloga idu bolje, iako ću se više nakopati da izravnam prostor za rake. Ali neka. Svaki posao ima prednosti i mane. U gradskom urbanističkom uredu odjebali su i mene i moju ideju. Gadovi monopolistički! Navodno je taj biznis s grobljima isključivo u rukama javnog sektora. OK, ali ako mogu privatnici držati banke, bolnice, elektrane i izvore nafte - zašto ja ne mogu otvoriti malo groblje? Pa nije da će zbog moje malenkosti propasti Gradska groblja! Takav je zakon i mi tu ništa ne možemo, reče gospođa viša referentica. Ne znam možda je muljala, jer sam došao s vidno istaknutim tetovažama, zagrnut kožnim lajbekom i nepočešljanom bradom. Doći ću ja u drugu smjenu. Poštucao sam bradu na urednu dužinu, te prekrio tetovaže i pivski trbuh elegantnim odijelom, koje sam kupio u posebne svrhe biznisa. Ipak je ugodnije i prirodnije kad vam bližnje pokapa netko tko više liči na odvjetnika, a manje na bajkera koji uklanja dokaze. I tako se ja sredim, otuširam, operem zube i odem u drugu smjenu. Nažalost i ovaj referent me je otkantao s istom spikom. Marš stoko birokratska! Da Bog da vam psi mrtve kosti glodali! - orilo se hodnicima gradskog ureda, sve dok me neki lik, koji se tamo igra murjaka, šaptom zamolio da se stišam dok me ne isprati van. Bacao je neku frendovsku spiku, kao: Smiri se stari, znam kak je, ali daj pliz, ono, nemoj tak glasno, ovo mi je prvi dan, a imam i ženu i djecu - iziđi u miru. Popušio sam njegovu spiku i izašao u miru, popušio pljugu i još uvijek crvene glave s uredno poštucanom bradom sjeo na bajk i otišao do frenda. On je odvjetnik. I već ima puno odijela.

Frendu je išlo ok. Imao je mali ured s dva šljaker-fiškala koji su friško došli s faksa i obavljali blesaviji dio posla za njega, onak u stilu otvaranja vrata meni i pisanja blesavih dopisa „njima“ - ušljivim gradskim i državnim uredima. Sjedio sam zavaljen u ugodnoj fotelji male čekaonice, koja je smrdila na jeftinu kožnu garnituru i čekao da frend završi sastanak s klijentom. Razmišljao sam o planu B. Možda posao k'o grobarija ne ide legalno, ali kaj ak' otvorim groblje na crno? Možda ima rupa u zakonu. Zanimalo me tko će me uloviti da šljakam na crno, kol'ka je kazna i slično. Ako je kazna mala u odnosu na profit, kao one kazne koje plaćaju korporacije kad namjerno krše zakone i potruju pol Jadrana, jer im se to isplati - onda mogu i ja probati tak' s grobljem. Osjećaj je bio super! Tek sam uložio prvu lovu u biznis i kupio prvo odijelo, a već razmišljam k'o vel'ki igrači! Kad je klijent izašao iz frendove sobice, uletio sam sav glasan i nasmijan. Za pola sata pokupio sam se tih i posran. Izgleda da ni plan B ne hoda, a nismo našli plan C. Jedino imamo morski plan za vikend - grupna vožnja do mora. Petak je, a ja moram promijeniti osnovnu ideju za biznis. Moram hitno naći drugu djelatnost i prestrukturirati firmu koja još ni ne postoji. Budem drugi tjedan, jer sutra pičimo na rock fest. Ipak sam sad igrač s tim odijelom i prestrukturiranjem firme. Treba mi odmora od menadžerskih misli.


Post je objavljen 26.09.2010. u 23:55 sati.