Dubrovački vjesnik u prvom broju 1966. bavi se „velikim“ skandalom koji se dogodio na kraju prošle godine u osnovnoj školi Nikica Franić. Tamo je učiteljica Helena Šterić, kako piše novinar M. Alković, teško povrijedila nastavni plan. Ona je naime uoči Božića, djecu natjerala da crtaju Isusa i svece. Jedan zgrooženi roditelj ne može vjerovati što ta nastavnica Šterić radi, pa u izjavi Dubrovačkom upozorava na krajnje neprimjereno odgajanje djece od dotične nastavnice.
-Jednog takvog sveca donijela je kući i moja kćerka. Ja sam joj to odmah pocijepao, jer ne dozvoljavam da mi se dijete odgaja u duhu religije – napisao je brižni roditelj, ujedno i ugledni prvoborac na rubu živčanog sloma.
Ravnatelj škole kaže da je ovaj potez za svaku osudu, a novinar Alković u dugom tekstu nabija Šterićku na kolac, tako da imate dojam da je seksualno iskorištavala učenike, umjesto što im je dala da crtaju Isusa i svece.
Dubrovački je zabrinut što je omladina jako slabo zastupnjena u organima samoupravljanja (samo s 15%). Puno pišu i o mladoj Mariji Kojaković koja je diplomirala i zaposlila se u „Dubcu“ kao inženjer (jedina od svih zaposlenika imala fakultet), ali rukovodstvo ju je konstatno šikaniralo, pa se novinari pitaju je li stručnost u obavljanju poslova – mana.
Ipak privreda konstantno napreduje. Tako primjerice Hotel Petka bilježi bolje rezultate za 20%, gotov je projekt za početak gradnje hotela Park, a svaku sezonu turistički radnici dočekuju s velikim optimizmom. Iako naravno postoje problemi. Turistički djelatnici i onda su mozgali kako produžiti sezonu, ali odgovor nisu našli. Još jedan problem im je bio isti kao i danas. Zove se masovni turizam. Turistički analitičari naglašavaju da je Dubrovnik prevrijedan da bi ga se masovno pohodilo, pa se zbog toga treba okrenuti luksuzu i kvaliteti. I te je godine više od stotinu tisuća gosta došlo s kruzera. Osim toga aktualno je i donošenje strategije turizma koja eto nikako da se donese, pa ni do dana današnjeg. Izgleda kao da teži nekoliko stotina tona, pa je turistički dužnosnici ne mogu donijeti u za to predviđenu prostoriju na predstavljanje. Ali, za razliku od danas, bilo je noćnog života, i to – pravog striptiza po barovima. Taj se striptiz preko golih teta reklamirao na panoima postavljenim na Pilama, pa se Dubrovački pita je li to normalno i tjeramo li na taj način goste. Gosti će misliti da su došli u neku nepristojnu zemlju, zaključuju opinion makeri.
Zanimljivo je da privreda raste, a broj tjednih radnih sati opada. Te godine radni narod Jugoslavije umjesto 48 sati tjedno, počinje raditi 42 sata. Mnoge tvrtke naglašavaju da je to bolje i da su tako produktivnije. Ima bit, da će Balkan postati svjetska ekonomska supersila, tek kad se uvede radni tjedan od pet sati, jer kako vidimo, radni narod ovdašnjih prostora je najproduktivniji kad najmanje radi.
Rubrika Crna Kronika i onda je bila rado čitana. Braća Bulatović operirala je po dubrovačkim automobilima i za ta svoja nedjela ukupno dobila deset godina zatvora. Čudno je to. Što su mogli ukrasti iz ondašnjih luksuznih bolida, a dobili su dugotrajno hlađenje. A Miroslav Kutle koji je pokrao jednu desetinu ukupne vrijednosti planeta Zemlje, dobio je triput manju kaznu. Također, osim legendarne braće Bulatović, bilo je tu još džepara. Jedan je drsko ukrao meso u prodavaonici na Stradunu, ali akcija milicije bila je munjevita. Novinar piše kako su ga uhvatili u rekordnom roku od tjedan dana. Zaista je bila brza i učinkovita ondašnja milicija, čudo da nisu snimili seriju CSI Dubrovnik-Trebinje-Nevesinje-Bileća.
Reagiranja i pisma čitatelja i onda su izazivala veliku pozornost. Jedna naša sugrađanka piše kako je kupila čizme broj 40 koje su joj se sutradan rašile. Pa ih je htjela zamijeniti, ali su joj u prodavaonici rekli da nemaju taj broj i jedino da može kupiti nešto drugo u toj protuvrijednosti. Ona je šlagirana i na kraju reagiranja pita se znači li to da zbog njihova lošeg poslovanja potrošači moraju kupiti nešto što im ne treba. Ima još spektakularnijih pisama. Putnici koji putuju autobusom iz Trpnja za Dubrovnik, obićno u rano jutro dođu u Ston gdje u gostionici predahnu. Ali poslovođa te gostionice nije na visini zadatka. Često prespava otvaranje, pa se radni narod Pelješca pita kakva je moralnost toga rukovodioca. Osim ovog pospanog poslovođe, stanovnici Trpnja imaju pro blem i s Jadrolinijom koja planira ugasiti liniju Trpanj-Ploče. Ipak nakon reagiranja nekih visokih komunističkih dužnosnika, ostaje se bez tog nauma. Jedan Konavljanin ne može vjerovati da ljudi odlaze u svemir, a da telefonske linije iz Grude prema Dubrovniku, ne mogu savršeno raditi nijedan cijeli dan. Ali zato Dubrovčani od te godine mogu zvati u Rijeku i Pulu.
Prvoborci Narodnooslobodilačke borbe dobili su pregršt prava. Recimo, ne moraju čekati u redu za šalter. Građani na to negoduju, a novinar koji je pisao tekst ne može vjerovati kakvu je neljubaznost pokazao činovnik na šalteru koji je prvoborcu rekao: Što ste dosadni! Novinar nikako ne može shvatiti to ponašanje građana, jer da nije bilo prvoboraca, gdje bi oni sad bili. Brzo se zaboravljaju neke stvari, zaključuje.
U Dubrovniku se stalno snimaju filmovi, dolaze svjetski poznati glumci i dobitnici Oscara, ali s njima dolaze i nezgode. Jedna je glumica tako ispalila ćorke u svog partnera, ali to je učinila blizu njegovog lica, pa je ovaj zaradio opekline. Drugi poznati holivudski glmac boravio je u Excelsioru, a skupa s njime i njegov pas koji je, ne biste vjerovali, zapalio sobu i u njoj smrtno stradao.
Donesena je odluka da se uklanja „Francuska kuća“ na Trgu borca, jer zaklanja pogled na Revelin. I onda su se nadležni borili s prometom. Planiraju riješiti Pile, gdje je veliki prometni čep. Plan im je isti kao i Šuičin. Zavrnuti cestu iza Atlasove zgrade, ukloniti Dubravku, Nautiku i Ocean. Tramvaj je isto veliki problem, pa ga se treba ukinuti.
Taksisti su se i tada ponašali šizofrenično. Jedan danski par uzeo je taksi do Herceg-Novog koji ga je trebao i vratiti u Dubrovnik. Do tamo je sve bilo u redu, ali je taksist na povratku skrenuo prema Trebinju, pa ih je vozao preko istočne Hercegovine, dok su se ovi pitali je li normalan, i na kraju im je za to vožnju uredno izdao račun koji su ovi i platili.
Vojska svako malo izvodi neke vježbe u svrhu očuvanja „bezbednosti“. Tako su u Kuparima napali kamenu obalu i naravno - odnijeli pobjedu. Jedan od napadača je i vaterpolski reprezentativac Zlatko Šimenc koji je na odsluženju vojnog roka. Zamislimo danas kako naši vaterpolo reprezentativci služe vojsku i u vježbi izvršavaju desant. Recimo Joković, onako krakat, spušta se s padobranom i umjesto loptom, iz svoje lijeve ruke puca ručnom bombom plisku po neprijateljskoj podmornici koja je taman izvirila.
Dubrovački vjesnik podržava patnje prijateljskog vijetnamskog naroda kojeg agresor iz Amerike razara. Dubrovčani su skupili za prijateljski vijetnamski narod milijunsku pomoć. Još jedan prijatelj, ovoga puta Reza Pahlavi, vladar prijateljskog Irana posjećuje Dubrovnik. Fora je bio taj epitet „(ne)prijateljski“.Čitatelj nije morao razmišljati u kakvom su odnosu njegova zemlja i ova u kojoj se piše. To bi i danas novinari trebali koristiti. Eto kakav je odnos naše zemlje s Srbijom ili Slovenijom. Ne zna čovjek je li prijateljski ili ne. Da novinar to lijepo napiše kao u to vrijeme, čitatelj ne bi morao bezveze mozgati.
Za kraj malo ondašnje statistike. Dubrovnik broj 23 tisuće stanovnika koji stanuju u 5406 stanova (od oslobođenja izgrađeno 2000 stanova). Od ukupnog broja stanovnika zaposleno je njih 14 tisuća. Dubrovčani imaju 5736 radio-aparata i 2620 televizora. Sretni su k'o praci što će moći pratiti tv prijenos s Olimpijada u Mexicu i Grenobleu.
Post je objavljen 24.09.2010. u 20:37 sati.