Pritisak
Baš zbog njega nisam pisao dugo... dugo... Prošlo je već skoro cijelo lijeto, a od mene, pokoja riječ, tu i tamo koji komentar. Šačica mojih bisera kroz mjesece. Nedovoljno, slabašno, daleko od mog karaktera... Čak ni sad dok slovkam i govorim sebi u bradu nisam smogao snage uzvratiti na komentare...
Gdje sam se izgubio? Gdje sam nestao? Kamo je pobjegao moj glas?
Čujem li sebe uopče? Zašto hrpa mojih misli se našla neizrečena? Zar sam se zatvorio???
Pritisak ....
Slomio me, zatomio, razbio moje snove i odveo me u tamne kutke vlastite posvjesti s obečanjem da će me osloboditi... Pomalo sam izgubio nadu. Zaboravio sam sve, izgubio sječanje, zaboravio na vas... Da dugo je prošlo...dugo
No isplovljavljam, odignuo sam to jebeno sidro što me zakačilo o stjenu vlastite suludosti.
Iako sam, idalje pod pritiskom..
Vračam se ! ! ! Vračam se sebi ! Da to sam ja ! Vidi to je moja riječ, moj tekst, moj post! Tu sam, to sam, jebote to sam ja !
No gdje su moje dame??? Pod pritiskom kao i ja?
Ili čekate da vas ja stisnem...hm... Samo recite, samo pitajte, odgovaram na sva pitanja! Sad me imate, sad ili nikad, tu sam...
P.S jednoj osobi se na facebooku sviđa što ja pišem! (opa, ma zamisli)
Ako si koka, dođi da te poljubim.... ipak si jedna, jedina sretnica...
ahhh već sam dobre volje...
Post je objavljen 24.09.2010. u 17:22 sati.