Marketing
poznajemo li uopće sami sebe?
i kad mislimo da poznajemo druge, jednako kao sebe, ne znamo s kime imamo posla.
ni onaj kojeg znamo kao sebe, i stojimo iza njega svojim imenom i likom,
ni onaj drugi, kojem toliko vjerujemo, oboje su možda stranci, koji će jednom govoriti stranim jezikom.
...
toliko stranih riječi, izgovorenih od potpuno nepoznatog glasa, nepoznatog rukopisa,
ne vidim oči ali znam da to nisu one u kojima sam dugo nalazila sve što sam tražila.
riječi su prijetile, ucjenjivale, zahtjevale,
sve što je bilo pretvarale su u sredstvo, u kamen, u pucanj.
željele su izazvati strah, pokornost.
nudile kompromis u zamjenu za moju poslušnost.
i onda je nastupila neka druga ja.
neka pobuna, protest proključali su iz najdubljeg, najskrovitijeg mjesta
na prijetnje odgovorila sam prijetnjom.
jer svi imaju nekog malog sitnog čovječuljka u sebi koji se boji.
svi imaju točku iz koje kreću strahovi, nesigurnosti, loši snovi,
nitko ne voli da ih se u nju takne, osobito takvi kao on.
i stisak je popustio,
zvijer se povukla, umirila. zastala.
počinje govoriti o miru, da se smirim.
al iz mene je još izlazilo, kao kad zmaj svoju vatru izbacuje.
nastala je tišina.
silnik više nije bio silnik, ucjenjivač je izgubio razlog ucjene,
njegove riječi više nisu imale nikakvu moć.
zaboravi me za vjeke vjekova!!
riječi koje su stigle nakon nekoliko dana.
i ja sad dišem mirno,
i vjerujem u zaborav.
Post je objavljen 23.09.2010. u 18:33 sati.