Umjesto da se s godinama manje čudim nelogičnostima, kod mene je obrnuto. Svaki se dan nečemu čudim u zadnje vrijeme, i zaključila sam jednoglasno (ovog su se puta svi moji glasovi složili) da je to sasvim u redu. Ako se čudiš, znači da si živ i da nešto ipak osjećaš. Jedno sam se vrijeme prestala čuditi, ali mislim da to nije bilo dobro vrijeme. Tada pristaješ na svu količinu gluposti i nelogičnosti oko sebe, a jedini preduvjet koji ti je važan je količina. Što je više apsurda, to ti on postaje prihvatljiviji. A što je prihvatljiviji, to je logičniji. U ovoj državi zaista nije teško podleći kriteriju količine (ne uvjerljivosti!). Jer, apsurda je na sve strane. Zašto sve ovo pišem? Koji me je apsurd u ovoj Zemlji Apsurda naveo na post? Što je to posebno apsurdno kad je sve apsurdno?
Smiješan je povod za moj post, kao i uvijek. To su ljudi fotelje; ljudi koji se poistovjete sa svojom foteljom u koju su jednom zasjeli. Jednu sam fotelju jutros prozvala tupastom jer nikad, ali zaista nikad, ne izražava svoje mišljenje i jedino iza čega se krije je vražja titula. Rekli su mi: Da, ali on se dugo održao. Rekoh ja: Da, znam. Jer je tupast.
Ovo sigurno nije nešto najapsurdnije o čemu se danas može pisati. Ali mislim da ima veze s ovim što nam se događa danas. Ljudi fotelje su, naime, jako opasni. Čini mi se nekad, ma koliko se katkad ograničeni doimali, kao da pripadaju nekom tajnom redu. Kao da je sva ta primitivna lukavost na kojoj im, u trenucima malodušja, čak i zavidite, okultna vještina naučena iz nekih skrivanih knjiga. Vi reagirate čuđenjem na neke apsurde, ali u trenucima malodušja pomislite: Možda ja samo nemam pojma? Možda su oni ti koji znaju tajne života?
Hm...da. Samo što oni to ne zovu život nego sistem. Dok mi obični smrtnici pokušavamo uočiti zakonitosti života, oni uče zakonitosti sistema. Dok se mi bakćemo sa životom koji nam je dan samo jedan, oni na raspolaganju imaju nekoliko sistema. Kad nauče kako funkcionira jedan, naučili su ih sve. Kao da imaju nekoliko života.
Čovjek fotelja koja je mene ponukao na post nije opasan na prvi pogled. To je fotelja koja se ljulja kako ju zanjišeš. Ne buni se puno ako ju malo jače zaljuljaš. Ali nemojte od nje očekivati da ima neki svoj stil jer ćete ju zapravo teško primijetiti. Može se čak dogoditi da zapnete za nju jer ju niste primijetili. Ono što mene čudi jest: kome se da trpjeti tu dosadnu neuglednu fotelju kad ima puno ljepših, udobnijih, modernijih? Mora taj vlasnik biti glup kad ju se ne želi riješiti. Zar zaista misli da nema boljih od te? Pogledajte mjesto u kojem živite, državu u kojoj živite, i recite da nismo vlasnici koji trpe odvratne, stare i neudobne fotelje. Pored toliko modernog i divnog dizajna.
Ima i drugih fotelja. To su fotelje koje su nekad možda i bile in, ali danas više ne bi prošle sistematski. Najgore je to što su tu, i što se ponašaju kao da su tek izbačene iz tvornice. Najradije biste ih šutnuli, ali ne možete im ništa. Guraju se u prvi plan, a glupi gazda nasjeda na te džikanske fore.
Fotelje s miljeićima su posebna priča. To su relikti prema kojima, zbog nekih kvaliteta koje su nekada i postojale, postoji stanovito poštovanje. Iako potajice svi kolutaju očima, fotelje se i dalje drže. Svi se nešto ustručavaju reći im da više ništa ne valjaju. Možda jer su na njima sjedili, a možda im je na njima sjedio i ćaća. Bolje ih ne dirat.
Fotelje je općenito kod nas bolje ne dirat. Fotelje su zaštićene. Ako ti nešto treba, uvijek ima tronožaca koji su, samo za malo pažnje, sposobni pretvoriti se u vrhunsku fotelju. Ali općenito malo toga treba. Jer fotelje su samo dio trulog starog inventara u truloj staroj kući kojoj prijeti raspad.
Zašto se onda čuditi foteljama? Nije li bolje pobjeći prije raspada? Ja znam da neću pobjeći, ostat ću i gledat. Možda ne bude ništa, možda se fotelje samo zamijene novim foteljama, ali ne vjerujem da će ljudi fotelje izumrijet.
Ipak, meni nitko ne može oduzeti pravo da se čudim. Odakle nam, kvragu, toliko tih bezveznih fotelja?! I zašto ih netko ne zamijeni onim zanimljivim, a opet minimalistički jednostavnim modelima, neopterećenim suvišnim detaljima? Možda jer ti unikatni modeli ne žele biti fotelje? Jer, postavši fotelje, prestali bi biti ono što jesu.
Post je objavljen 20.09.2010. u 21:03 sati.