Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babylonzoo

Marketing

Miljenko je zaplakao

Noć prije polaska na vjenčanje dragoj mi prijateljici sanjala sam svjetleće Pink Panthere. Polje svjetlećih Pink Panthera točnije, kako hodaju s moje lijeve strane , a ja cestom bosa, umotana u neku deku. Kretali su se bešumno u svim smjerovima, obasjani iznutra flourescentnim svjetlom. Izgledali su jednostavno, pa...prosvjetljeno. Poput nekog epiloga ili zaslona računala stavljenog zauvijek na stand- by. Razmišljala sam koji su se to komadići stvarnosti sašili u podsvijesti u patchwork od roza Pink Panthera, ali uz najbolju volju nisam im dokučila izvorni kod u matrici svakodnevnog iskustva. Zaključila sam, dakle, da je to bila čista milost, nadahnuće, poklon odozgo.
Svjetleći Pink Pantheri, olrajt, I take it, zna Onaj Gore kako je mene lako razveseliti.

Bilo je to najbolje vjenčanje kojem sam ikada prisustvovala. Čini se, zapravo, da je i cijeli taj događaj bio plod nadahnuća. Ljeto. More. Sunce. Puno sunca. Ljubav. Puno ljubavi. More. Otok. Jedan otok. Uglavnom, Nevjesta je nazvala par dana prije mene i kumu, mladoženja je nazvao kuma, brata i sestru i platili su nam tri dana apartman. Matičarka je bila ljuta ko pas kaj joj se nisu najavili mjesec dana unaprijed pa je puknula vjenčanje u ponedjeljak. Cijeli obred zamišljen je kao romantičan, intiman čin na rimskim iskopinama.

Planirano - učinjeno. Uz mali dodatak, takoreći sidetrack. Mali, helijem napunjeni mjehurić apsurda, roza Pink Panther koji uskače u kadar i reklamira prirodno svojstvo života da se opire planiranju.

Dakle, vlasnik apartmana, stanoviti Miljenko te njegova žena Danijela pokazali su se kao vrlo srdačni i otprilike konstantno nacugani gazde koji su nas posjeli već kod ručka i ispričali cijelu životnu štoriju upadajući si u riječ. Bradati trbušavi morž, sa uvinutim brkom i stisnutim mutnoplavim očima balavio je ponosno kako se tijekom služenja JNA u Srbiji nije dao zvati Milenko te je već na prvi pokušaj zapovjednika da ga tako zove dotičnom opalio trisku.
Danijela, suhonjava semikrezuba gospođa rijetke, masne kose drhtavim rukama natakala je voljenom suprugu Mil...jenku zagorski tudum (radi kojeg je kum od mladoženje koji ga je donio kasnije zaslužio gratis noćenje) umilno ga pogledavajući i ponosno se smiješeći.
Miljenko nas je, da se razumijemo, odmah na početku razgovora upozorio da mu je iznimno bitno da svi domaći gosti pokažu poštovanje za lik i djelo pokojnog predsjednika i doktora Franje Tuđmana čijim je slikama ukrašena cijela kuća.
Ja sam mudro odšutjela izražavanje ganuća skrenuvši diplomatski komplimente izuzetno lijepom cvijeću koje je na terasi uzgajala gđa Danijela.
No diverzija mi nije nimalo pomogla kad se Miljenko uhvatio moje (bez)obiteljske situacije te konstatirao gromko da TO nije normalno i da sam sigurno jako usamljena, ali TO neće tako ostati jer izgledam kao simpatična djevojka, hehe, točnije kao morska sirena ehehe i ne d`o mi bog da me on nađe kako plivam po noći morem jerbo će me probosti svojim ostima.
( namig. mrdanje obrvama. hehehehe).

I Nevjesta se smijala hehehe i rekla : „Zaključaj sobu, draga“, ali hehehe joj je prisjeo kad ju je barba Miljenko kresnuo nogom u dupe stojeći iza nje, a ispred golemog plakata morskih riba u hodniku koji je Nevjesta iz kurtoazije i na njegov nagovor otišla pogledati.
Tad je počela zajapureno pizditi i službenim tonom pičkarati kako Miljenku viri članak 188 kaznenog zakona iz očiju
( silovanje) i da bolje da o tome što se dogodilo ništa ne kaže mladoženji ( profi vojniku) jer bi bilo SVEGA.

Onda smo opalile fantaziju kako vežemo Miljenka u mračnom podrumu i držimo ga vezanog sa selotejpom na ustima trijeznog i gladnog tri dana dok se na platnu koje bi postavile za tu priliku vrte slike golih žena.

Uglavnom to je prošlo.
Naime, prošlo.
Nastavak je uslijedio slijedeću večer kad je Mladoženja zamolio Miljenka da im za potrebe vjenčanja posudi prikladan mali stolić sa balkona koji je matičarka galantno odbila nabaviti (iako joj to spada u opis posla).
Miljenko i Danijela pogledali ga u čudu i nevjerici te pitali DA KAKVO VJENČANJE ?!
I... zašto im nismo rekli ?!
Miljenko : " Djeco moja. Pa kako ste mi to mogli zatajiti ?! U srce ste me uboli."
Danijela : " Miljenkooo, nemoj biti tužan. Pa oni su nas htjeli iznenadit` "
Miljenko : " Bogami su nas iznenadili...A kad je to vjenčanje ?"
Mladoženja : " U jedan sat sutra".
Miljenko ( šmrca) : " Nema veze, JOŠ STIGNEMO !"

Zatim je Danijela izvadila albume s vjenčanja najmlađe kćeri i sa suzama u očima pokazivala sliku po sliku opširno nam pripovijedajući kako je to točno bilo...sa djevojkama obučenima u narodnu nošnju, dvijesta uzvanika i tamburašima. Da, tamburašima. Da bude efektno i unikatno. Jer klape danas, Gospe moja, imadu svi !

Tu večer išli smo u ljetno kino. Nevjesta koja se za to vrijeme spremala u stanu nije ni slutila kakvu je bol i karambol priskrbila svom novopečenom zamjenskom ocu, ribaru i incestuoznom barbi kojem iz očiju viri članak 188 kaznenog zakona HR.
Kad sam joj pričala samo se smijala nesigurno, kao da je moja priča neki uvrnuti poklon koji ona, doduše, zna cijeniti, ali je sasvim sigurno malo pretjeran, da ne kaže baš neistinit.

A onda je šutljivi Mladoženja, budući suprug, profi vojnik potvrdio :
" Miljenko je zaplakao ".
Tu scenu nisam vidjela ni ja jer sam otišla ranije, a Mladoženja je još ostao radi stola.
Dakle buduća gospođa i ja doslovno smo se oduzele, sjele na lijepi kameni pod starog rapskog grada, grcale i jecale , a ja sam bogami i pišnula.
U strahu da mama i tata ne STIGNU zaista na vjenčanje idući dan šuljali smo se unutra i van apartmana na stražnji ulaz. I sve je prošlo u redu, ne baš kak bog zapoveda, sa dvijesta uzvanika, tamburašima i klencericama u narodnim otočkim nošnjama, ali eto vrlo romantično.

NARAVOUČENJE :
Pazi gdje spavaš kada ideš prijateljici na vjenčanje, noć prije si sanjao roza Pink Panthere, a vrlo je upitno poštuješ li lik i djelo pokojnog predsjednika i doktora. Franje. Tuđmana.


Post je objavljen 18.09.2010. u 18:51 sati.