pod nemilosrdnim kapima kiše
ispod krošnji usred pustog parka
govorila sam govorila sam u spravu
pokoji prolaznik i vrapci bili su svjedoci
govorila sam
šutio je mislila sam otišao je
slušao je ali nije čuo
jer vidimo i čujemo samo ono što se slaže s našim svijetom
našom slikom o sebi i našom verzijom događanja
sve ostalo je napad kritika nerazumijevanje
iz mene je istekla plima riječi istekla sva povrijeđenost
sve misli s kojima sam vodila razgovore borbe nadmetanja
i rekla sam ne zauvijek ne
ispod krošnji u parku ispred prozora
dijelila nas je spuštena roleta
da je znao da sam tako blizu
otišla sam mirna lagana oslobođena
ništa me više neće vratiti k njemu
što god učinio
Post je objavljen 18.09.2010. u 08:29 sati.