Zagrebački ljubitelji sporta zaista mogu uživati. Nakon skijaškog, rukometnog i hokejaškog ludila, ovu sezonu započeli su pravim poslasticama na uzavrelom atletskom stadionu i u grotlu plivališta Mladosti. Ma odavno je znano da je naša, hrvatska i zagrebačka sportska publika, govorim jasno o njezinom većem normalnom djelu, među najvatrenijim, najmaštovitijim i najzanimljivijim navijačkim skupinama, ali posebno veseli baš njezina svestranost. Prepuno Sljeme, Arena, Dom sportova, bazeni, teniski tereni, trgovi na kojima svako malo dočekujemo kockaste osvajače medalja iz svih krajeva svijeta, svjedoče o našoj zahvalnosti i poštovanju prema onima koji bespoštednim i poštenim radom te svojim znojem osvajaju vrhunce Olimpa, a nas čine beskrajno ponosnima. I dok se nekad tražila karta više za utakmicu Cibone ili Dinama, danas imamo druge idole. Sasvim logično jer uspjeh nekog sportaša ili ekipe podiže njezinu popularnost u neslućene visine, ali treba znati iskoristiti taj moment i pravo je umijeće produžiti prvih pet minuta slave. Najfriškiji primjer je svakako hokejaški klub Medveščak, koji se izdigao iz pepela i danas je definitivno najomiljeniji sportski klub u gradu. Njegove utakmice pratilo je prošle sezone u prosjeku 6000 gledatelja po utakmici, ukupno 200 tisuća ljudi slavilo je i tugovalo lani s medvjedima. Po završetku sezone, od proljeća, medvjedi su prodali svih 1700 godišnjih plus 70% najekskluzivnijih ulaznica za svoje zagrebačke utakmice. Najveću zaslugu za ove brojke, naravno osim igrača, ima Uprava kluba tj. njezina jasna marketinška strategija, koja posjetiteljima uz sportska uzbuđenja za pristupačnu cijenu nudi čitavi paket što znači i dobru zabavu u ugodnom i pozitivnom sportskom ambijentu. Ipak smo u 21. stoljeću.
Kamo sreće da slične marketinške, managerske i sportske stručnjake imaju npr. podno maksimirskih tribina. Umjesto toga Dinamo muku muči s polupraznim tribinama i katastrofalno negativnim imidžem. Percepcija javnosti je da mnogobrojni strani igrači igraju bez srca i strasti tek formalno odrađujući svoje milijunske ugovore, da su treneri skupa ali brzopotrošna roba, a da su navijači huligani i buntovnici bez razloga. Ne miješam se u struku pa neću o igračima i trenerima, ali da su navijači huligani, nisu, već je to samo jedan manji broj izgrednika, kojima se po slovu zakona već odavno trebalo stati na kraj, a da su buntovnici bez razloga, isto nisu, jer točno znaju protiv koga i zbog čega se bune. Štoviše, ovoga puta su doista ozbiljni i koriste nešto drugačije metode pritiska i što je najvažnije nenasilne (zagrebancija.com), a organizirali su i javnu tribinu „Dinamovo sutra“ na kojoj su pred predsjednikom Skupštine grada, ponovo upozorili kako se ruši ugled i krši Statut kluba (čitajte pa sami ocijenite Statut). Ovom taktikom izgleda dobivaju sve više simpatija i naklonosti umjerenih „zapadnih“ navijača, ali i nenavijačkog dijela građanstva, koje je, zbog nepoznavanja materije, često suzdržano. Ali, iako je situacija sve jasnija i javnija, iza maksimirskih zidina i dalje uživaju u nedodirljivosti. No kako li će stvari izgledati the day after, ne uspiju li večeras barem donekle popuniti tribine za utakmicu 1. kola Euro lige protiv Villareala? Živi bili pa vidjeli već sutra.
Post je objavljen 16.09.2010. u 15:20 sati.