Prvo
Plaćanje studija nije dobro rješenje. Fakulteti nerazumno povećavaju kvote za upis tako da upišu više onih studenata uz plaćanje i da povećaju svoje prihode, ali povećanje broja studenata uz ste sve druge uvjete na istom stupnju(broj predavača, infrastrutra), umanjuju kvalitetu studiranja i dobivamo lošije reultate kod studenata. Uostalom sva ta komercijalizacija usmjerava previše pažnje ka novcu i raznim biznisima na faksu umjesto radu sa studentima i znanstvenom radu.
Drugo
Prevelike kvote za upis na pojedinim fakultetima dovode do toga da ima previše mladih ljudi s diplomama koji ne mogu naći posla u strci. Rezultat toga je da su mnogi poslije diploniranja prisiljeni konobariti, radti u trgovini ili kao zaštitari. Zar to nije uludo trošenje državnih para?
Smanjenjem upisnih kvota tamo gdje ih se previše upisuje osigurali bi kvalitetnije studiranje, bolju persprktivu onima koji završe studij, a i preusmjerili bi dio studenata da se školuju na fakultetima gdje je slabija popunjenost i za deficitarna zanimanja.
Treće
Plaćanje studija nije dobro rješenje. Time studiranje postaje još nedostupnije siromašnijim ljudima. Pošto se za upravljačke strukture sve više i više traži i da je osoba visokoobrazovana To znači i izbacivanje siromašnih i njihove djece u mogućnosti sudjelovanja upraljanju zemljom i na drugim upravljačkim pozicijama. Nastavlja se raslojavanje društva i bogatiji za svoju djecu osiguravaju dobre pozicije za uspjeh u životu i upravljanje zemljom.
Četvrto
Ni sustav kakav je sada kod nas nije dobar jer i on moge onemogućava u studiranju i destimulira ih da se više trude u učenju. Koliko god učili mnogi jednostavno ne mogu priuštiti da ih roditelji školuju. Zato dobre učenike slabijeg standarda već u drugom i trećem razredu srednje škole treba poticati na bolji rad obećanjem da ih čeka stipendija za studij ukoliko nastave marljivo radti i prođu prijemni ispit na fakultetu.
Peto
Mnoge žene koje završe studij zbog djece i poslodavaca koji ne poštuju obitelj i prava žena, tjeraju mnoge pametne obrazovane žene da se odreknu karijere ili unapređenja zbog obitelji. I tu se može puno napraviti jer je i to uništavanje truda koje su država i te žene uložile u obrazovanje.
Šesto
Odustajanje od studija ne mora biti katastrofa za državu. Mnogi uspješni ljudi su prekinuli studije da bi se bavili nečim drugim. Znanje koje su stekli na studiju i dalje može koristiti i tim ljudima i društvu u cjelini.
Uostalom fakulteti nisu tvornice ljudi s diplomama već i mjesto gdje se susreću mladi pametni i inovativni ljudi sličnih interesa. Možda proizvod njihova studiranja neće biti diploma već nekakvo uspješno inovativno poduzeće ili kakav izum ili neke druge stvari i ideje.
Post je objavljen 14.09.2010. u 11:12 sati.