Pregled posta

Denialism: kako i zašto ljudi ne upotrebljavaju mozak?

Strašan naslov, zar ne? Negdje na početku unosa o Essaiu sam napomenuo da mrzim eseje, ali iskreno nemam pojma hoće li ovaj puta stati na jednom ili će čak pomalo prodrijeti u teritorij referata. Razlog ne treba dugo tražiti, pošto sam u ovom višemjesečnom odsustvu nakupio jako puno hate maila kojeg je racionalni dio mog mozga slao onom zaduženom za kontrakciju mišića, uz usputnu napomenu da bi bio red da se i ovak rekreativno malo pokrenu, ali sa specifičnim ciljem ispoljavanja frustracija neizmjernom ljudskom glupošću, pisanim putem. I kao što je iz predhodne rečenice vidljivo, ovo će vjerojatno boljeti za čitanje...


No dobro, idemo redom. Za sve vas koji nisu pretjerano upućeni u svakakve bedastoče koje vrebaju bespućima interneta i ljude koji se njima profesionalno bave, slijedi jedan dio posvećen objašnjavanju prve riječi iz naslova. Denialisam nema adekvatnog prijevoda na naš još uvijek nedostatno strukturalno objašnjen jezik, obzirom da je riječ o -izmu, a to pravi probleme kad je prijevod korijenskog dijela riječi "poricanje", koji je još k tome neprecizan, obzirom da englezi, u najboljoj tradiciji svog jezika, imaju više riječi za skup nečega što mi lijeno zovemo istim imenom, nadajuć se da sugovornik zna prepoznati suptilne semantičke i akcentske razlike u našem razgovoru, ne bi li nas shvatio. Imam neki neobičan osjećaj da je to možda jedan od razloga zaš se tak često šoramo na ovim prostorima... No sad sam već pobjegao od teme (u biti i nisam, ali o tome kasnije). Denialism, kao i više manje sve pojmove nevezane uz ilegalne seksualne aktivnosti i Domovinski rat, je lako pronaći na Wikipediji, gdje ga ugrubo definiraju ovak:


"Denialism je nijekanje realnosti radi izbjegavanja neugodne istine, odbacivanje empirijski dokazane realnosti."


Nisam koristio Google translator, časna izviđačka. Onaj tko je ovo definirao se malo pogubio...


Postoji dakako i puno šira definicija, ali i nije baš najjednostavnija. Sigurno ste dosad čuli nekakvu blesavu teoriju zavjere ili lupetanje nekog tko je gledao dokumentarac o činčilama i misli da je kvalificiran sudjelovati u raspravi o znanstvenim otkrićima. E. Denialism je u biti svojevrsna profesionalizacija i kultizacija tih ljudi, koja se širi kao vatra u Rusiji, a to uglavnom zahvaljujući internetu. Sve veći broj ljudi gubi povjerenje u zanost i institucije, pa se okreću alternativnim objašnjenjima realnosti, ne bi li se valjda osjećali bolje i pokazivali prstom prema nama ovcama u maniri Nelsona iz Simpsona. Jedini problem u svemu tome što su iz nekog razloga usput izgubili smisao za logiku i poveći dio razuma. Poznatiji i zloglasniji oblici su holokaust denialism, AIDS denialism, te denialismi globalnog zatopljenja i cjepljenja protiv gripe.


*Stanka za nekontroliano smijanje ili trljanje očiju u nevjerici*


Da. Postoje ljudi, i to poveći broj istih, koji smatraju da je holokaust izmišljen, da HIV ne uzrokuje AIDS, da je globalno zatopljenje izmišljotina krajnje ljevice i poludjelih znanstvenika (u biti lijevog centra američke Demokratske stranke, koja je otprilike lijeva kao HČSP u Hrvatskoj) i da se cijepljenjem protiv gripe u biti ljudi izlažu kontroliranim supstancama koje omekšavaju mozak na utjecaje subliminalnih poruka u reklamama za Pepsi, zajedno sa mikročipovima kojima je moguće pratiti svačije kretanje 24 sata dnevno (frakcije se još uvijek prepiru ima li to direktne veze sa pokušajem kreiranja rase robovskih hibrda od strane izvanzemaljskih reptila i njihovih agenata na zemlji, Iluminata i Slobodnih zidara). I ako sad već mislite da pretjerujem, samo upišite neki od tih pojmova u Google i izgubite veliki dio vjere u ljudski rod. Nemojte reći da vas nisam upozorio...


Ok, zaključak je da su se ti ljudi negdje usput pri odrastanju posvađali s jednom od svojih ličnosti i izgubili svaku sposobnost logičkog zaključivanja, ali tu biste se grdno prevarili. Svakako da je jednim dijelom širenje uzrokovano gomilom neobrazovanih idijota sa j, koji vjeruju svemu što čuju na televiziji ili internetu, ali ovom trendu se priključuje zabrinjavajuć broj sasvim normalnih, racionalnih ljudi, pa čak i znanstvenika. Čak idu dotle (i toliko su glasni) da se njihove tlapnje probijaju do mainstreem medija i redovito dobivaju minutažu, pogotovo ako u njima ima interesa krupnog kapitala (globalno zatopljenje npr., čiji denialism ide na ruku naftnoj industriji). U biti je jedan od najvećih denialist pokreta u prošlosti direktno pokrenula duhanska industrija, u pokušaju izbjegavanja plaćanja monstruoznih odšteta kad je prva generacija strastvenih pušaća iz srednje klase počela odapinjati u '50. godinama prošlog stoljeća. Danas je pak još gore. Fundamentalizacija ovih pokreta u vrijeme velike ekonomske krize i generalno krize kapitala koji direktno počiva na mainstreem zanstvenim otkrićima u zadnjih 60 godina, se očituje kroz rastuće communitye koji sežu od političke borbe protiv zdravstvene reforme u SADu, preko kršćanskog i islamskog fundamentalizma, pa sve do uvijek popularnih teorija zavjere, među kojima posebno mjesto zauzima meni jako draga teorija o chemtrailsima, o kojoj ću se raspisati kasnije, ak se sjetim.


Denialism je u biti lako prepoznati po nekoliko bitnih faktora. Mnogi ih navode 5, makar bi ih se još moglo dodati. Faktor iznad svake kategorije iliti nulti faktor je razum. Ako nešto zvuči prokleto nevjerojatno, najčešće je, inače bi danima u vijestima slušali krvoločne napade znanstvenika jednih na druge i debate u nacionalnim parlamentima, pogotovo našem. Ako pretpostavimo da ste voljni poslušati što vam govore/pišu takvi ljudi, evo što ih odaje:


1. Teorije zavjere. Što god vi kažete, a nije u skladu s njihovim shvaćanjem, je teorija zavjere. Dakle vi ste u onom dokumentarcu saznali da su činčile slatke male puffaste životinjice koje trčkaraju uokolo, glođu svaki kurac na koji nalete i njih par stotina dobro izgleda u obliku bunde. No denialist će nekim svojim logičkim putevima i čitjući sumnjive znanstvene radove zaključiti da vlada trenira činčile kao žive prijenosnike one supstance koju će biti nemoguće ubrizgati cjepivom protiv gripe, pošto će se svi ubrzo, zahvaljujući ponajprije njemu, njegovim prijateljima i obskurnom blogu sa .org domenom, osvjestiti i odbiti cjepljenje. Kad mu pokažete srcedrapajuću (no pun intended) scenu iz dokumentarca di oni činčile zapravo ubijaju strujom i deru im kožu, oni će u tome vidjeti dokaz teorije, jer je u biti tako savršeno zamaskirana. Kad ih pitate zašto oni to znaju i još su na životu, te redovito updateaju blog sa nebuloznim informacijama u kričavo zelenom fontu, bez vladinog utjecaja, oni će i u tome vidjeti dokaz za zavjeru, jer kad bi oni nestali, ljudi bi se počeli pitati i istraživati. Pod ljudi se valjda misli na njihove mame koje ih jedine vide kad izmile iz podruma po jelo. Jedino (i još k tome zabavno) rješenje je samo reći: "Ali ja to dobro znam..." i značajno im se nasmiješiti. Panika je zagarantirana.


2. Lažni stručnjaci. E tu se već komplicira. Ovi prvi su u biti tek blesavi klinci. Ovi drugi misle da su stručnjaci. Velika većina denializma, od odbacivanja globalnog zatopljenja, preko cjepiva do HAARP pokusa koji uzrokuju potrese, ima izvor u nekolicini nazoviznanstvenika koji su kupili doktorat preko interneta, pa vam tako doktor alternativne biljne medicine Otvorenog učilišta u New Delhiju postaje stručnjak za teoriju struna i skalarne valove (koji su u biti nekakav blesavi oblik elektromagnetskog vala kojeg je otkrio Tesla, a ovi misle da se radi o oružiju za masovno uništenje, valjda samo zato jer je Tesla u istoj rečenici s tim valom.) Ovo sve dokazuju kvazi-znanstvenim radovima prepunima kriminalno loše shvaćene znanosti i tehnobabela. Za one koji ne znaju, tehnobabel je poznat iz Zvjezdanih staza, gdje u nedostatku boljeg rješenja, netko od posade (najčešće Data) izmisli "uskopojasnu tahionsku zraku preusmjerenu u deflektor sekundarnim zavojnicama", kojom otjeraju svemirskog kita, zatvore pukotinu u prostor-vremenu ili ponovno sjebu Romulance, samo što se ovaj put radi npr. o "razini apsorbcije ugljik-dioksida u korelaciji sa jedanaestogodišnjim ciklusom sunčevih pjega". Ovo je ekipa koju bi i prosječni ornitolog zašamarao u napadu bijesa.


3. Branje trešanja. Ovo nije gay dio denialist populacije, nego izraz za odabiranje samo onih radova i istraživanja koja dokazuju nebuloznu tvrdnju denialista, a ostalih 98% izvornih znanstvenih radova i istraživanja biva ignorirano, zanemareno ili napadnuto kao neistinito i nepotpuno, dok ovih 2% nemaju ni jednu pogrešku... Osim što im često ni ime i naslov nisu na za to predviđenim mjestima.


4. Zahtjevanje od istraživanja da pospremi kuću i odvede klince u školu, dok sa 100% sigurnošću dokazuje što već treba. Ovih 98% biva odbačeno kao nepotpuno zbog nepotpunih metoda i nepotpunog objašnjenja, dok se 2% uzima kao Biblija. Nitko im izgleda nije rekao da znanost, kao ni zdrav razum, baš ne funkcioniraju tako.


5. Logičke igrice i greške u argumentiranju. Poznate i kao argument from ignorance, radi se o logičkim zamkama u koje denialisti uporno hvataju svoj plijen. Imate dobar argument? Super. Očekujte da će ga izvrnuti i upotrijebiti u svoju korist ili vas napasti zbog nečega što uopće niste rekli, već je rezultat preširokog shvaćanja dijelova argumenta izvučenih iz konteksta. Zbog ovoga je nemoguće argumentirano razgovarati s denialistima, što denialism opasno probližava vjeri.


Aha, tu smo. Da, denialism u biti ima jako puno veze s vjerom, pošto je jedan od njegovih oblika i fundamentalizam koji pokušava utjecati na znanost. Ali iako postoje skupine poput radikalnih kreacionista koje pokušavaju nametnuti svoje shvaćanje svijeta, denialism počiva na puno suptilnijoj i potencijalno opasnijoj vezi s vjerom - vjerovanjem u ispravnost mišljenja. Denialist ne uzima to nešto zdravo za gotovo, on traži dokaze. No problem je što nije niti izdaleka kvalificiran za interpretaciju dokaza i često izvlaći pogrešne ili čak dijametralno suprotne zaključke, dok cijelu granu ljudskog djelovanja (znanost) smatra korumpiranom i pogrešnom, pa tako većinu dokaza temelji na izmišljanju novih zakona prirode, fizike, matematike i logike. Ovo je najopasnije o svega. Od kad su ljudi razvili sposobnost komunikacije, razvijaju i veličanstvenu sposobnost koja nas je izdigla iznad svih dotadašnjih stvorenja - sposobnost prenošenja znanja i iskustava. Kada bi svaki čovjek ispočetka trebao otkrivati sve zakone i sva pravila realnosti u kojoj se nalazi, ne bi bili ništa više od slinavih stvorenja koja dane provode na granama. Vremenom, a pogotovo zahvaljujući stvaranju društva kao zajednice jedinki radi lakšeg preživljavanja, podjele poslova po sposobnostima i sigurnosti djelovanja, razvili smo sustave mišljenja bazirane na iskustvu i još jednoj fenomenalnoj sposobnosti - naprednoj logici. Logika je urođena ljudima, kao oblik više moždane funkcije kojima smo čak u stanju nadići osjetila u spoznaji svijeta i iz njene primjene su nastale istočnjačke nauke i zapadna filozofija, a iz njih posredno znanost, kao ultimativna metoda skupljanja znanja, iskustva i logičkog objašnjenja svijeta. Cijeli mileniji ovih nauka, koji su nas od pećine doveli do istraživanja svemira u evolucijski rekordnom roku, sada kao padaju u vodu radi prihvaćanja neprovjerenih informacija baziranih na dedukciji u neobrazovanim i neistreniranim umovima? Bedastoća. No idemo vidjeti kako je došlo do ovog fundamentalnog glitcha u ljudskim mozgovima...


Idemo nazad u one '50.e godine prošlog stoljeća. Znanost je dobivala zalet bez presedana, počeli su planovi istraživanja svemira, razvijala se nuklearna tehnologija, počela je kompjuterska revolucija, a ljudi na zapadu su se bogatili. Savršena situacija. No s vremenom su počeli problemi. Kapitalistički sustav se počeo temeljiti na neodrživim idejama beskonačno oplodivog kapitala, razlika između bogatih i siromašnih je rasla alarmantnom brzinom, zagađenje okoliša je postalo problem, a tempo života s ubrzavao geometrijskom progresijom. Sve ideje o ružićastoj tehnološkoj budućnosti se baš i nisu ostvarivale, iako je znanost napredovala u nekim neočekivanim smjerovima nevjerojatnom brzinom. Počela se javljati sumnja, jer su s jedne strane velike korporacije, a s druge vlade moćnih zemalja, počele sve više kontrolirati građane, pošto je netko negdje usput otkrio kako je najbolji način za pacificiranje ljudi i marginaliziranje otpora u povijesti ljudskog roda - upravo demokracja u ozračju neoliberalnog kapitalizma. Ovo je postalo posebno izraženo padom jedine opozicije - komunizma, koji se pokazao kao još jedan u nizu propalih projekata idelane države koji je prerastao u noćnu moru. A onda se pojavio internet, ultimativna tehnološka izmišljotina, mokri san svih znanstvenika i filozofa, nepresušan izvor informacija, te savršen spoj socijalističke jednakosti i demokratske slobode. Da, super. Ali postoji ali. Ako pogledate po čemu se novorođenčad čovjeka razlikuje od djeteta ili odraslog čovjeka, mogli biste se iznenaditi. Mi smo se već evolucijski prilagodili našoj sposobnosti komunikacije i obrade podataka, pa tako novorođenče, umjesto mišića, koštane mase i refleksa, karakterističnih za ostale životinje, dobiva - 3 puta više sinapsi, veza među neuronima, kojih ionako imamo pun kurac više od ostalih živih bića. Dijete do godine pol predstavlja ultimativnu evolucijsku spužvu informacija, upoznaje, klasificira i objašnjava si opće postavke svijeta, učeći pri tom iz okoline ekstremno kompleksne stvari poput jezika, te se tako priprema za ostatak života upijanja informacija, ali ovaj puta sa tek 1/3 početnog broja sinapsi. I to je funkcioniralo super. Dok se količina informacija nije počela eksponencijalno povećavati. Danas 12godišnje dijete dnevno primi više informacija nego čovjek prije 100 godina u godini dana. Neki čak smatraju da će buduće generacije dnevno primati više informacija nego njihovi djedovi i bake tijekom cijelog života. I tu si vi mislite - da, ali mi to možemo. Možemo, da, tehnički. Ali ne treba zaboraviti jedan mali evolucijski problemčić. Naime, obzirom da imamo jako puno relativno dobro razvijenih osjetila koja uspješno kombiniramo, sposobni smo stvarati informacije i zamišljati kompleksne stvari i još k tome dijelimo informacije iz tih izvora jedni s drugima, naš mozak je njima konstantno pretrpan i ne može ih kvalitetno procesuirati. Upravo zato imamo korisnu sposobnost odbacivanja i zaboravljanja ogromne većine onoga što u danu registriramo na ovaj ili onaj način. Naš mozak ovo radi automatski i nesvjesno, makar je moguće selektivno pamtiti informacije (studenti kampanjci svijeta, ujedinite se i radosno pozdravite ovu sposobnost... xD). No da bi procesuirali informacije na kvalitetan način, moramo biti upoznati sa sustavom i kontekstom onoga što učimo, jer kad bi dao prosječnom devetogodišnjaku nešto poput Einsteinove specijalne teorije relativnosti, on bi to možda mogao naučiti napamet, ali bi se prema tome odnosio kao prema hijeroglifima ispisanim umakom od špinata i ne bi imao blagog pojma o čem se radi, kao što ne zna zaš ga šopaju špinatom. I kada imate golemu količinu informacija, koju je nemoguće procesuirati, a niste osposobljeni za njihovo pravilno tumačenje i klasificiranje, onda se javljaju problemi poput denialista. Denialist će sasvim benigne pojave iz svakodnevnog života tumačiti kao zlu urotu, makar iza toga vjerojatno leži samo pogrešno logičko klasificiranje nepovezanih i nestrukturiranih informacija koje mozak pokušava složiti kako zna i umije. A vjera u znanost, koja je postala plačenik kapitala i uposlenik vlada, sve više opada, obzirom da prirodan bunt protiv "onih drugih" koji nam upravljaju životima bez naše mogućnosti da u vezi toga nešto napravimo, sve češće izlazi na površinu (pogotovo u kriznim vremenima), što je tužno i ironično jer znanost jedina daje odgovore i klasificira te informacije onak kak treba. I eto vam denialista, naizgled normalnog čovjeka, koji je žrtva vlastite nemoći i frustracije. I sad se pitate zašto vam to pišem, na kraju krajeva, to su ludi teoretičari urota kakve nitko ne sluša?


Promotrite rečenicu prije ovog pitanja. Čini vam se poznato? Jel to čovjek iz susjedstva koji nije dobio plaću 6 mjeseci i frustrirano i dalje odlazi na posao, mumljajući kako su "svi oni isti" i da nema smisla išta poduzeti u korumpiranoj državi? Aha. Jel to navijač koji večeri provodi na stadionu skandirajući protiv crnaca i Srba, uz jednako primitivne frendove, hrpu pive i povremeni fajt? O da. Jel to onaj lik koji vjeruje Kosorici kad kaže da je sindikalistica, da se brine za nas i da će svi kradljivci ići u zatvor, pa opet glasa za mafijašku organizaciju na vlasti, ne bi li se učlanio i dobio povlastice? Nego što. Ako ćemo uzeti najšire shvaćanje denialista, to su ljudi koji su potpuno, namjerno i sustavno zbunjeni, preplavljeni brigama i informacijama koje ih odvlače od stvarnog cilja i smisla - boljeg života (iako se trude postići upravo to, samo što su potpuno fulali metodu). I postoji samo jedan jedini razlog zašto se događa. Ti ljudi ostavljaju mozak iskopčan. Idu niz rijeku, linijom manjeg otpora. Mentalitet krda par exelans. Sve što je potrebno da bi prodrili kroz te hrpe govana plasirane podjednako odozgo i odozdo je logika, razmišljanje i prihvaćanje postojećih znanja i iskustava. Institucije nisu tu s ciljem da bi nas sjebale, država ne postoji radi kontrole, znanost nije dogmatski sustav sakrivanja informacija, to su samo ljudi na određenim pozicijama koji iskorištavaju pasivnost, indolentnost i prokletu glupost ostatka pučanstva da bi ih uvjerili u to da su s jedne strane dobročinitelji, s druge strane Sotona osobno, pa tko se gdje pronađe, a sve radi divite et impera šeme odavno poznate kao taktike dolaženja do vlasti. Sve besmislene teorije urote i spekulacije o ovom ili onom su glupavo odvraćanje pozornosti, jednako kao slijepo vjerovanje elitama kojima je generacijski interes iskljućivo novac kojeg imaju više nego što mogu fizički potrošiti u 6 generacija. I opasnost teorija zavjere je upravo odvraćanje pozornosti od stvarnih zavjera koje postoje i krajnje su evidentne, poput bankarskog sutava, naftnih, farmaceutskih i oružanih lobija, te svih ostalih koji nam odozgo kroje budućnost i zakidaju nasljeđe naše djece, da ne spominjemo milijarde onih koji su tek radna snaga i usputna šteta. A sredina je tek racio, normalno zdravorazumsko odvagivanje i nešto što djeca rade neusporedivo bolje od nas - učenje i zaključivanje na temelju znanja. Sve je u biti vrlo očito. Ja to npr. vidim. Gdje god pogledam, vidim sustave, neke jako jednostavne, neke jako komplicirane, ali smislene, racionalne i odmjerene. Sve je podjeljeno po tim sustavima i svaki igra ulogu bitnu za svaki i najmanji aspekt svakodnevnog života. Ljudi su danas toliko izgubljeni da su u stanju vidjeti ono čeg nema toliko jasno, da su spremni umrijeti zbog toga, a u biti se radi o faličnom razmišljanju koje im je netko plasirao na pladnju, dok svaki pokušaj objašnjavanja sustava završava odmahivanjem rukom (ili upiranjem automatskog oružija), u valjda instikivnom napadu panike od potencijalnog otkrivanja stvarnog stanja stvari, u kojem bi onda bilo potrebno uključiti mozak. Počinjem ozbiljno sumnjati da Nietsche nije bio u krivu sa raspodjelom ljudskog roda, jer ja ne mogu ni u jednom trenutku isključiti nijednu od razina na kojima mi mozak neprekidno radi, a nekim ljudima je ta sposobnost očito serijska oprema. Ne bi rekao da sam time nekakav übermensch, pošto me te spoznaje često pritišću, brinu i ljute izvan dopustivih granica, a podjednako sam nemoćan kao svi ostali.


I zbilja gubim živce, zajedno s inhibicijama. Još jednom mi netko kaže da se brinem zbog gluposti, ne znam o čemu govorim ili da je to sve skupa nevažno, bojim se svoje reakcije. Jer je stislo. Lako je filozofirati o svemu, ali kada ovakav oblik i razina denialisma prijeti svemu od financijske postojanosti familije, preko prava i mogućnosti, pa do globalnih sranja poput vremenskih nepogoda i globalnog zatopljenja, osjećam se osobno ugroženim i jebeno agresivno defenzivno. Još nisam ni izdaleka razradio nekakav plan, možda me ipak previše plaši čista golemost problema, pa sam potpuno pacificiran kao i ostali, ali ne bi ovo sve moglo proći bez mene, a ne. Možda je prazna prijetnja, ali ako smo već mi neki prokleti shvaćanjem funkcioniranja stvari, onda nam je jedina alternativa pokretanju prihvaćanje poraza i polagano potonuće u bezimeno ništavilo preko kojega još drmaju oni dovoljno sretni i spretni da se nađu na uzvušenoj poziciji. Ne znam za vas, ali ja sam od početaka svoje svjesnosti imao snažan i duboko usađen osjećaj koji se ne miri sa bedastoćama poput bezimenog ništavila. Ovaj puta vrijeme nije moj saveznik. Možda je konačno vrijeme da se sudbina malo iskupi?


Čist sumnjam. Al bar sam istresao dio onoga što me pati. Sljedeći tjedan će bit malo lakši. A onda ponovno za crtaći stol... Do jednom kad klikne konačno.



Za sve koje zanima nešto više o denialismu, modernoj znanosti i religiji:


Obilježja denialisma


Denialism 1


Denialism 2







Te posebno ovaj video kao uvid u modernu znanost:







Do sljedećeg posta

Pizvo

Post je objavljen 14.09.2010. u 04:38 sati.