Hrvatska je ponovo zlatna i opet nas 4,5 milijuna vedrog lica i ponosnog srca pjevamo Lijepu našu iz sveg glasa. Ovoga puta pobjednici stižu iz bazena, a iz milja ih nazivaju kockaste barakude. Jedna mala nacija na jugu Europe još jednom je dokazala da ima natprosječno nadarene športaše koji vješto i tvrdoglavo prkose problemima i upornošću prelaze sve prepreke do vrhunskih ciljeva. Ovaj uspjeh postigli su Josip Pavić, Damir Burić, Miho Bošković, Andro Bušlje, Nikša Dobud, Maro Joković, Petar Muslim, Frano Karač, Samir Barač, Paulo Obradović, Sandro Sukno, Igor Hinić, Ivan Buljubašić i pravi trener nad trenerima, istinski sportaš i gospodin Ratko Rudić. Uz brojna odličja koja su osvajali za svoje klubove, ove barakude osvojile su već mnogo zlatnih i srebrnih odličja u kockastim kapicama, prije tri godine ponovo smo im se poklonili kada su iz Melburna sa Svjetskog prvenstva u Hrvatsku donijeli također najsjajniju medalju, ali baš nikada do sada to nisu ostvarili na ovaj način pred 6000 svojih navijača u bazenu usred Zagreba. Iako je ovako najteže, reći će, ujedno je i najluđe i najljepše. Izbornik Ratko Rudić, pravi tata mata od zanata, najtrofejniji vaterpolski trener na svijetu (3 olimpijska zlata, srebro sa Univerzijade u Zagrebu, 3 naslova svjetskog i 2 europskog prvaka, dvostruki osvajač svjetskog kupa), bivši trener reprezentacija Jugoslavije, Italije i SAD-a, koji je sa Italijom osvojio vaterpolski grand slam – SP, EP, OI i SK u istom ciklusu, koji inzistira na radu i disciplini te nikada ne ulazi u bazen osim nakon pobjede, priznaje da se ova pobjeda i ovo zlato ne može usporediti s drugima. I dok su hrvatske ulice, domovi i kafići slavili duboko u noć, glavni krivci za ovaj uspjeh uz kvalitetno vino i dobru spizu bez derneka i pretjerivanja, također su se zabavljali do ranih jutarnjih sati, a oni malo ozbiljniji već su razgovarali o idućim izazovima koji ih očekuje. Predsjednik nacionalnog Saveza, također veliki i uspješni hrvatski vaterpolist Perica Bukić, jedan je od najzaslužnijih kako za dovođenje Rudića u Hrvatsku nacionalnu vrstu, tako i za čast organiziranja ovog prvenstva u Zagrebu. I sve to sa ukupnim ovogodišnjim proračunom od 5 milijuna kuna. No iako je još lani ovaj Savez raspolagao sa 14 milijuna, a izbornikova plaća iznosila 20 tisuća kuna, smiješni su to novci u usporedbi sa budžetom ne Saveza već samo jednog našeg nogometnog kluba koji ovim vaterpolskim velikanima nije niti do gležnja. U jednom teškom momentu čak je i čitava organizacija Prvenstva bila upitna, ali pomoć je sa najvišeg nivoa stigla u zadnji čas jer, kakvi jesmo da jesmo, volimo i cijenimo sport i svoje sportaše. I još riječ dvije o publici. Unatoč nekim napisima u medijima da je tehnički direktor LEN-a, krovne vaterpolske federacije, htio zabraniti puštanja navijačkih pjesama i unošenja transparenata, naši navijači ponovo su fascinirali svijet i Europu. Ma znamo mi kad hoćemo, no to je tema kojoj ćemo se opširnije posvetiti jednom drugom prilikom. U sjeni ove velike muške hrvatske predstave, na istom mjestu odigravalo se i prvenstvo u ženskoj kategoriji na kraju kojega su slavile Ruskinje, dok su naše reprezentativke zauzele posljednje mjesto.
DOŠLI SMO PO ZLATO - Ante Cash
Hrvatska, došli smo po zlato - Hrvatska, i znam da neće bit' lako - Hrvatska, al' ako treba zadnji atom - Da se zbog vas ponose zvat Hrvatom.
Hrvatska, došli smo po zlato - Hrvatska, i znam da neće bit' lako - Hrvatska, al' pehar ćemo uzet' - Jer se danas naplaćuju krv, znoj i suze.
I opet barjak se vijori - himna se ori - još jednom ćemo vidjet - kako bazen može gorit - još jednom svjedočit - kako povijest se piše - jer je opet za Hrvate - postolje najviše.
Svjetsko pa olimpijske - idemo redom - već ste čuli da je Hrvat - izumio torpedo - već ste čuli i za Melbourne - i pobjedničku naciju - i zlatnu generaciju - što ima dominaciju.
Jer kad postoji volja - ne vrijede fizički zakoni - borbeni k'o lavovi - i kad suci nisu nakloni - i kad ozljede nas pokose - prvaci opet prkose - dat' cijelo srce - pa nek' bude kako bude.
I nek' sude kako sude - dok plivaju barakude - i s igračem manje - kombinacije su lude - pa zato znajte kad u bazen - uskoči krema - koga uopće briga - što Mađarska mora nema.
Flota je krenula - i do zlata ne staje - i Velebit je danas - veći od Himalaje - danas je dan kad - ćemo tron preuzet' - jer će se danas naplatit' - krv znoj i suze.
13 heroja - što ne zna za kočnicu - i što će ponijet oko vrata - opet zlatnu pločicu - jedni po jedni - nek' nam dođu u ralje - dalje i dalje - mi idemo do medalje.
Opet onaj osjećaj - krvi u adrenalinu - kad četiri godine čekaš - četvrtu četvrtinu - i kad Hrvatska mala - dođe do velikog finala - i ne znam koliko da gube - kad uspiju stisnut zube.
I daju zadnji atom snage - i zadnje živce - da na glavnom trgu dočekamo - zlatne olimpijce - i neće bit' glatko - al' nek' bude slatko - i nek' uz zvuk sirene - zapliva i Ratko.
I nema tog novca - što može platit - u kockice umotan - pehar zlatni - sve ste dali - a sve se vrati - zbog vas smo ponosni - što smo Hrvati.
Post je objavljen 13.09.2010. u 14:09 sati.