NAPOMENA: Nadam se da ovaj tekst nećete shvatiti previše ozbiljno, ali niti kao potpuno neozbiljan tekst.
Problem kod nas je previše rada. Zaposleni jednostavno previše rade, a kad nečega imaš više nego što ti treba onda to niti ne cijeniš previše. Zato se kod nas rad naših ljudi i toliko omalovažava; te radimo kilavo, te neefikasno, te smo lijeni, te ne znamo raditi.....
Zato pod hitno treba početi manje raditi pa će se početi rad više cijeniti i plaćati.
Pogledajte samo čemu vodi više rada i veća efikasnost. Samo većoj bijedi i nesreći. Više rada radniku neće donijeti bolji život, više rada će jedino gazdi omogućiti da kupi jahtu ili helikopter ili neki skupi auto.
Pogledajte kakvo je zlo donijela veća produktivnost i više rada u tekstilnoj industriji. Ljudi rade kao robovi za minimalce u tvornicama po Aziji, a njihove proizvode prodaju radnice u trgovinama koje rade za minimalac.
Znači sve što imamo od više rada je da gazde bolje žive. Da gazda tvornice kupi jahtu, da gazda trgovine kupi jahtu, da kreator odjeće kupi jahtu, da vlasnik prodajnog prostora kupi jahtu, da vlasnik reklamne agencije koja je napravila reklamu za odjeću kupi jahticu, da brodovlasnik čiji je brod dovezao odjeću do nas kupi jahtu i da bankari koji su sve to isfinancirali kupe sebi jahticu. Onaj koji je stvarno sašio taj odjevni predmet i onaj koji ga je tebi prodao, oni žive na minimalcu i još moraju slušati uvrede modernih robovlasnika (gazdi firmi) i njihovih hijena (menadžera) da moraju više raditi i efikasnije raditi i biti motivirani za rad.
A jedne traperice prodaju za 500, ALOOOOO!!! 500 kn.
Pod hitno treba organizirati da domaće krojačice prodaju same svoje proizvode. Bila bi dovoljna norna od desetak do dvadeset traperica mjesečno, ne više, jer bi previše rada samo naštetilo standardu i počeli bi zahtjevi za više rada i stalno omalovažavanje rada.
Onda moramo gledati na to koliko rad poskupljuje život. Ako rade muž i žena onda nema nikog da čuva djecu i starce, ako se ljude natjera da rade do 65 nestati će baka servis, a ionako se previše troši na dadilje, vrtiće, igraonice i slično.
Da ne govorimo koliko je skupo lokalnoj vlasti to što rade dva člana obitelji. U ovakvim uvjetima kakve imamo Zagreb troši oko 600 mil kuna na vrtiće, a nema mjesta za svu djecu. ALOOO 600 0000 000 KUNA samo za vrtiće jer ljudi rade i nema tko čuvati djecu. Koja bi tek katastrofa nastala da ljudi više rade i više ljudi radi.
Pa onda koliko se tek troši na staračke domove jer nema nikoga da se brine o starijima pa to mora raditi država i gradovi. Manje rada bi donijelo velike uštede i poboljšalo obiteljski život.
Tu su i drugi troškovi rada, jedno-dva auta u kućanstvu samo da bi mogli ljudi doći na posao. Pa onda više ljudi prima plaće, a veći prihodi omogućuju da ljudi izdvoje više za kupnju stana. To koriste građevinari i nenormalno dižu cijene kvadrata. Manji prihodi u obitelji će dovesti do manje novca za potrošnju što će držati cijene na normalnim razinama. Manje radnika znači manje gužve i manje potreba za ulaganje u cestovnu infrastrukturu, parkinge i slično.
Znači nema nam druge, moramo svi skupa manje raditi!!!
Post je objavljen 12.09.2010. u 10:27 sati.