Marketing
U Udbini - o Hrvatskoj sudbini
Posvećena je crkva Hrvatskih mučenika.
Eto, sad se u njoj može slavit sveta misa!
jučer je misa bila na otvorenom. A koliko je bilo svita... Čudesa! Šteta samo da ih se nije moglo 'pokupit' u jedan kadar pa ih uslikat, osim ako si u helihopteru. I šteta da je bio vrlo mali broj onih koji su mogli vidit oltar. (al ništa zato... oltar može bit i srcu kad se od srca sudjeluje)..
Ipak, možda bi dogodine bilo lipo na ovaj datum imat misu doli ispod crkve, u polju... Nek sve vidi da i nas IMA... na tisuće i tisuće...
Crkva je posvećena svim mučenicima koji su DALI ŽIVOT ZA ISUSA NA HRVATSKOM PODRUČJU... pa ako i nisu rodom iz Hrvatske...
A nije ni slučajno da je ova crkva baš u Udbini - jer u onom polju dolje - Krbavsko polje - tu se vodila velika i stoljetna (!) bitka protiv Turaka - i konačno se sloboda izvojevala, uz cijenu krvi mnogih...
A bilo je krvi na ovim prostorima i nedavno. U Domovinskom ratu.
Bilo je opet toliko žrtava. Oni su išli hrabro u boj - za rodnu grudu, ne bojeći se za vlastiti život.
A ta žrtva se danas tako omalovažava.
Mi hodamo u slobodi po njihovim grobovima, po njihovim kostima, a te žrtve ne cijenimo...
Ova crkva je u OBLIKU KRIŽA, po uzoru na prvu hrvatsku katedralu u Ninu - (crkvu sv. Križa)
I mi smo pozvani U ŠKOLU KRIŽA, rekao je naš kardinal Vinko Puljić. U školi križa se uči opraštanje i ljubav!
Ne mržnja. Stojmo pokraj križa... budimo kršćani... Ali ne zaboravimo istinu. Ne zaboravimo žrtve onih koji se nisu bojali dati svoje živote.
.............
///Uvijek se na hodočašću nađe i onih koji su nečim nezadovoljni i gunđaju. Organizacija je mogla ovo ili ono...
I padne mi na pamet jadni Mojsije koji je bio u prvom čitanju... Što si nas doveo tu... Nema kruva, nema vode... Da pomremo od gladi i žeđi...? E moj narodeee,... ! - sigurno je mislio Mojsije... E moj narodee! ... Bog vas je izveo. Bog će vas i spasit!
.......Eto, pa što ne bi Bog i nas hrvate spašava ko Izraelce? Oće, ako smo Njegovi! Jer zašto ne bi? Bog je. A mi njegova dica.///
Je, u teškim vremenima živimo. I kardinal je reka. I podsjetio da nikad i nije bilo tako da su ljudi mogli reć: ''Ah, kakva dobra vremena!!!
Uvijek je bilo nešto da se može reć: Teška vremena! Teška vremena!...''
''Ali budimo narod NADE! Gdje vam je RADOST krščani?! - ozbiljno i glasno je upitao kardinal... (Stvarno - gdje nam je radost!)
Pogledajte lica kad hodate ulicom - sve sumorno i tužno... Gdje nam je VJERA? ...''
............
Pa eto i vrime u Udbini je juče bilo takvo da je ocrtavalo raspoloženje većine na našim ulicama. Sumorno. Oblačno.
AL izišla je i po koja zraka sunca. Po koja zraka nade. IMA NADE. Ako se dvoje ili troje nadaju u NJEGOVO IME... mislim...
IMA NADE...
p.s. Bila je pred kraj mise jedna lipa rečenica koju nisam sasvim točno zapamtila, kao ni ko ju je rekao, ali smisao jesam:
PREVLADAJMO MORALNU RECESIJU.
VRATIMO DUG ONIMA KOJI SU ŽIVOTE DALI ZA HRVATSKU.
(cijenimo njihovu žrtvu!)
Post je objavljen 12.09.2010. u 10:12 sati.