Pregled posta

GAY PRIDE

TEKST SKINUT SA STRANICA WIKIPEDIE

Suvemeni pokret

Kao početak suvremenog pokreta za ostvarivanje prava lezbijki i gejeva smatra se sukob demonstranata i policije prilikom racije u baru The Stonewall Inn u Greenwich Villageu u New Yorku, ulica Christopher, u noći s 27. na 28. lipnja 1969. godine. Dio gostiju koji je odstupao od rodnih stereotipa (najviše transrodne osobe i butch lezbijke) i osoblje tog gej bara odbili su mirno podnositi policijsko nasilje te su se oduprli policajcima koji su ih pokušavali privesti. Transvestitima (drag queens), lezbijkama i gejevima koji su sada prvi put zajedno nastupili protiv policijske (državne i društvene) represije, pridružili su se i pripadnice antiratnog pokreta, pokreta za prava Afroamerikanaca, žena, lijevih političkih strujanja, studenti te se ovaj incident pretvorio u sedmodnevne ulične demonstracije protiv diskriminacije homoseksualaca i lezbijki, ali i diskriminacije uopće.
Povorka ponosa u Berlinu 2006. godine okupila je oko 450.000 posjetitelja.Te godine osnovana je cijela nova generacija organizacija, identificirajući se riječju "gej", što je osim seksualne orijentacije značilo i radikalno novu osnovu samoidentifikacije u smislu otvorenog političkog aktivizma. Najveći dio LGBTIQ aktivizma danas smatra se nastavkom ovoga pokreta, kako u svijetu - tako i u Hrvatskoj.

Hrvatska Pride manifestacija održava se od 2002. godine, a nosila je ime "Gay Pride Zagreb" (2002), "Zagreb Pride" (2003 - 2005) te prvi istočnoeuropski Pride organizirao je zagrebački Organizacijski odbor 2006, a manifestacija je nosila ime "Internacionala Pride 2006., Zagreb".

Pride manifestacija, kao Međunarodni dan ponosa, sastoji se od povorke ponosa, političkog govora i prigodnog zabavnog programa.

Pride u Europi

Pride manifestacija najčešće nosi ime grada nakon kojeg slijedi riječ Pride ili njezin prijevod. Najpoznatije takve manifestacije u Europi su: "London Pride" i "Soho Pride" koji je nekoliko tjedana nakon londonskog, "Birmingham Pride", "Bourne Free" (Bournemouth), "National Student Pride" (studentski nacionalni pride održava se od 2005 u sveučilišnim gradovima u UK), "NaviGAYtion" (Antwerpen/Anvers), "Oxford Pride" "Stockholm Pride", " Marche des Fiertés LGBT de Paris", "Marseille Pride", "Nottingham Pride", "Blackpool Pride", "Manchester Pride", "Brighton Pride" (uključuje zimski i ljetni pride skup i povorku Video), "Cork Pride", "Dublin (LGBTQ) Pride", Leicester Pride, "Porto Pride", "Lisabon Pride", LGBT Festival Budapest, "Wien Regenbogen-Parade", "Hinsegin dagar" (Reykjavík), "Amsterdam Pride", "Athens Pride", "Cardiff-Wales Mardi Gras", "Lausanne Pride", "Helsinki Pride" "Copenhagen Pride", "Regenbogen parade" u Beču, "Ljubljana Pride" , te "EuroPride" koji se od 1992. održava svake godine u nekom od europskih gradova.

"Orgullo" je španjolski naziv pride koji se održava u gotovo svim većim gradovima, a najpoznatiji su Orgullo Madrid", "Orgullo Valencia", "Orgullo Zaragoza", "Orgullo Toledo", "Orgullo Sevilla", kanarski "Las Palmas de Gran Canaria Orgullo" i "Orgullo Manifestación en Barcelona te "Orange Party" na Ibizi.

U Izraelu Pride se održava u Jeruzalemu ("Jerusalem Pride", kojeg organiziraju i izraelske i palestinske grupe zajedno), Tel Avivu ("Tel Aviv Pride") i u Eilatu ("Eilat Pride")

Zemlje koje imaju Prideove u više svojih gradova, svake godine jedan od tih gradova organizira i "nacionalni" Pride. Primjerice "Pink Saturday" je naziv za nacionalni nizozemski Pride ili belgijski "Belgian Lesbian & Gay Pride", škotski Pride Scotia, Scotland's National LGBT Pride, talijanski "National Gay Pride" ili portugalski "National LGBT Pride".

Najveći europski Pride je "CSD Köln" Video) koji svake godine broji iznad milijun ljudi. Pride manifestacija u Njemačkoj se zove Christopher Street Day, prema ulici Christopher u kojoj se nalazio bar The Stonewall In. Najpoznatiji njemački "CSD" su "Christopher Street Day München", "Sommerlochfestival CSD Braunschweig", "Christopher Street Day Frankfurt", "Christopher Street Day Hamburg" i "Christopher Street Day Berlin" Video, koji uz "CSD" istovremeno održava izrazito politički, alternativni, "Kreuzberger CSD | Transgenial CSD".

Sredinom devedesetih Pride manifestacije počinju se održavati i u zemljama Srednje i Istočne Europe te Italije ("Roma Pride", "Milano Pride", "Torino Pride" Video, "Toscana Pride"), Malte ("Pride March Valetta" od 2004) i Turske (Istambul od 2003., Bursa od 2006.), u početku popraćene nasiljem te se neki Prideovi nisu ponavljali. Jedan od primjera nikada ponovljenih Prideova se održao 30. lipnja 2001. godine u Beogradu kada je skupina od 300 ekstremnih nacionalista napala sudionike prve parade ponosa u Srbiji Video 1, te policiju. Prideovi po velikim policijskim naoružanjem održavaju se još u Latviji ("Latvian Pride - Friendchip days"Video), Poljskoj (najveći: "Parada Równości" u Varšavi i "Marsz Tolerancji" u Krakovu i "Marsz Równości" Poznanu), Rumunjskoj ("GayFest" Video), Turskoj ("Annual LGBT Pride Events"), Rusiji - koji je uz Beograd bio najkrvaviji ("Moskva Pride" Video), Moldaviji ("Moldovan Lesbian and Gay Pride"), Estoniji ("Tallinn Pride") te još uvijek i Hrvatskoj na "Zagreb Prideu"Video .

Svoje prve Prideove su najavile Bugarska, za 2006 godinu ("Sofija Pride") i Litva za 2007 ("Vilnius Pride").

Prideovi se, zbog socio-političke situacije više ne održavaju u Srbiji, Beogradu (prvi i jedini je bio 2001, "Parada ponosa gej i lezbijskih osoba" Video 2), Bjelorusiji ("Minsk Pride" se održavao 1999 i 2000, a zabranjen je od 2001) a pitanje je vremena što će biti slijedeće godine s Rusijom.

Poljski pro-gay marševi

Poljski marševi koji pozivaju (i) na prava LGBTIQ osoba, iako se većina održava u vrijeme kada i Pride-ovi po svijetu (U Krakovu u svibnju, u Varšavi u srpnju), opisuju se kao "marševi za toleranciju, jednakost..", mediji ih često nazivaju i "pro-gay marševi", a podržavaju ih razne grupe koje provode kampanju protiv homofobije, dominacije Crkve u društvu, šovinizma, za prava radnika, feminističke grupe, zelene, socijalističke i socijaldemokratske stranke i sl... Prvi takav skup održao se u Varšavi 1998. sa svega 8 prosvjednika, a od 2004 do 2006. bili su zabranjivani. Unatoč zabranama, na skupovima se pojavljivalo više tisuća ljudi. Na maršu 2006. u Varšavi okupio se rekordan broj od 20 000 demonstranata, s masovnom podrškom i organiziranim dolascima iz Njemačke i Švedske. Uz Krakov (Video), Poznan (Video) i Varšavu (Video), marševi se održavaju i tokom zime u slijedećim gradovima: Gdansk, Elblag, Rzeszow, Lodz, Torun i Wroclaw...

Pride u Sjevernoj Americi

U SAD-u Pride manifestacije se održavaju u gotovo svim većim gradovima od 1970., od prve godišnjice Stonewall pobune. S vremenom uz povorku ponosa, političke govore i prigodnog programa, neke LGBTIQ zajednice u tradicionalni Pride program uključuju i obiteljski piknik, veliki koncert s poznatim zvijezdama ili kulturni festival. Najpoznatiji Pride-ovi u SAD-u su: Los Angeles Pride ili službeno "Christopher Street West" (Los Angeles/West Hollywood) koji se uz San Francisco održava od 1970. Video, "LA/Valley Pride" (Studio city, kao dio San Fernando Valley koji je dio Grada Los Angelesa i održava se od 2000.), "Chicago Pride Parade" Video, "Atlanta Pride", "Boston Pride", "Motor City Pride" (Detroit), "Capital Pride" (Washington DC) Video, "Pride Houston", "Pride Northwest" (Portland), "Pride Fest" (Denver, Bismarck and Mandan,St. Louis), "Seattle Out & Proud", "Utah Pride festival" (Salt Lake City), "Cleveland Pride", "The Dallas Tavern Guild", "OKC Gay and Lesbian Pride" Parade Video, "Southern Decadence" (New Orleans Video)...

U Kanadi Prideov-i se održavaju kao tjedna manifestacija, što nije rijetko i za ostale gradove s Pride tradicijom, no imena kanadskih Pride-ova imaju "tjedan (week)" u svojem nazivu: "Vancouver Pride Week", "Gay Pride Week" (Toronto), "Pride Calgary", "Divers/Cité"(Montreal)...
Prideovi u ostatku svijeta [uredi]

Najveći Prideovi na svijetu, s više milijuna ljudi na ulicama, održavaju se u Brazilu, u Săo Paulou ("Parada do Orgulho GLBT de Săo Paulo" Video) i SAD-u, "Heritage of Pride" Video 1 Video 2 (New York), "SF Pride LGBT Parade and Celebration" Video 1 Video 2 (San Francisco).

Uz zemlje europskog kontinenta, Sjeverne Amerike, Australije ("Sydney Gay and Lesbian Mardi Gras", "Midsumma" u Melbourneu ), Prideovi se održavaju u gradovima Južne Amerike (Buenos Aires , Brasília, Rio de Janeiro, "Marcha de Orgullo" u Limi, Mexico City, Guadalajara, San Juan), na afričkom kopnu samo u Južnoafričkoj republici (Cape Town i Johannesburg), a u Aziji u Japanu ("Tokyo Lesbian and Gay Parade"), Tajlandu (Bangkok), na Tajvanu ("Taiwan Pride"), Singapuru ("Indignation"), te na Filipinima.

"World Pride" je svjetska Pride manifestacija koja se održava od 2000. godine kada je "EuroPride" u Rimu prerasao u "World Pride", nakon što je papa Ivan Pavao II. pozvao da se Pride zabrani. World Pride dobio je veliku pozornost nakon što je najavljen i odgođen 2005. u Jeruzalemu. Odgođen je , oko kojeg su protestvovale sve tri dominantne religijske zajednice. Odluka za Jeruzalem je pala nakon što je 2005. izbodeno troje sudionika jeruzalemskog Pride-a.

Simbolika i sadržaji

Prilikom povorke ponosa sudionici i sudionice Pride-a nose transparente zanimljivih poruka političkog, najčešće ironičnog sadržaja i uzviču poznate parole LGBTIQ pokreta te žvižde u žviždaljke u ritmu bubnjeva ili glasne glabme koja dopire s paradnih kola. Uz obavezne žviždaljke i transparente, nezamjenjive su zastave duginih boja - simbol gej i lezbijskog pokreta, te ostale zastave i simboli poput grčkog slova lambde ("oslobođenje"), labrisa (lezbijska snaga i lezbijska egzistencija), slova Q ("queer"), zastavâ i simbolâ biseksualnih, transrodnih, interseksualnih osoba, simbolika queer pokreta te ostalih pokreta koji podržavaju Pride - najčešće eko-zeleni, feministički, anarho-sindikalni, mirovni i antiratni, te većina ljevičarskih i liberalnih.

U zemljama Zapadne Europe, Australije i Sjedinjenih država, Pride polako gubi na jednom političkom programu - prava i slobode LGBTIQ osoba, te sve češće podržava i preklapa se s drugim pokretima za ljudska prava marginaliziranih skupina: prava imigranata, prava nacionalnih i etničkih manjina, solidarnost s višestruko diskriminiranim skupinama, te svim skupinama koje se odlučuju na alternativne životne odabire u stvaranju raznih antifašističkih, alterglobalističkih, mirovnihi drugih kolacija. U tim zemljama Prideovi su komercijalna događanja u kojima pojedine grupe, stranke i komercijalna društva plačaju članarine, jer njihova vidljivost u povorci je smatrana kao propagandna poruka. Dio članarina odlazi za troškove manifestacija, a dio u humanitarne svrhe, ovisno o programu. Nije stoga rijetkost vidjeti da i kozervativne političke stranke i društva, te neke religijske zajednice također sudjeluju u ovoj manifestaciji.

Najpoznatija parola u angloameričkim zemljama je "We're here, we're queer, get used to it!" i "Out of the Closets and into the Streets" organizacije Queer Nation, te "Silence = Death", grupe ActUp, dok u Hrvatskoj se najviše koristi poznati slogan, a ujedno i ime kampanje Lezbijske organizacije Rijeka (LORI): "Ljubav je ljubav", kao i slogan srpskog gej i lezbijskog pokreta: "Gej je okej".

Osim navedenog pojavljuju se i ružičasti, crni i kombinacija ljubičastog i plavog trokuta. Trokuti u tim bojama obilježavali su homoseksualne i biseksualne osobe u nacističkim progonima, a danas su prihvaćeni kao simboli borbe za gej, lezbijska i biseksualna prava i njihovog otpora.

Transparenti su neizbježni dio svakog Pride-a. Najpoznatiji transparent glasi "Out and proud" i "2QT2BStr8", "I'm not gay but my boyfriend is" a na zagrebačkom mogli su se vidjeti i slijedeći natpisi: "Izađimo iz tišine", "Budimo hrabrie", "Hvala božicama što sam lezbijka", "Ponosan sam peder", "Muka mi je od objašnjavanja", "Transrodno je zgodno", "I hetrići su ljudi", "Novosadske lezbejke šetaju za Srem, Banat i Bačku", "Nema seksa do registracije", "Homofobija je bolest", "Seksualnu edukaciju u škole", "Pederi i lezbe protiv pedofilije", "Živ(j)ela perverzija", "Volim koga hoću", "Ne u NATO, "Ništa mi neće ovi dan pokvarit"...

Zastava duginih boja - simbol gej i lezbijskog pokreta - prva verzija s osam boja iz 1978



Uploaded with ImageShack.us

Zastava duginih boja - simbol gej i lezbijskog pokreta - druga verzija sa sedam boja koja je skraćena zbog lakše izrade i dostupnosti boja


Zastava duginih boja - simbol gej i lezbijskog pokreta - zadnja verzija koja ima šest boja


Zastava pokreta biseksualnih osoba; Roza predstavlja homoseksualnost, a plava heteroseksualnost; u sredini je boja lavande koja predstavlja biseksualnost



Uploaded with ImageShack.us


Europska gej i lezbijska zastava, objaljena prvi puta na jednom češkom BLOGU:



Uploaded with ImageShack.us

PACE zastava, prva rainbow zastava mirovnog i antiratnog pokreta koja je najviše upotrebljavana za vrijeme američke intervencije u Iraku.
Postoji i slavenska verzija s natpisom MIR



Uploaded with ImageShack.us

Značenje boja:

* ružičasta - seksualnost
* crvena- život
* narančasta - iscijeljenje
* žuta - sunčeva svjetlost
* zelena - priroda
* tirkizna - umjetnost
* plava - mir
* ljubičasta - duh - WIKIPEDIA

DRAGI BLOGERI!

Ne znam baš može li se Zagreb pride ponositi raznim spodobama, koje se nabacuju kamenjem na povorku ljudi koji SAMO SLAVE LJUBAV.
Ipak, ja se ponosim što se to još uvijek održava, jer su neke druge, šatro metropole, odustale od pokušaja da se barem približe naprednom svijetu. I ljudima koji imaju petlju stati pred ljude i reći: Ja volim ...
Sramotno je što tjeraju ljude da se srame što nekoga vole. Zamislite to... da se srame...
U boxu na mojem blogu piše vam sjajan citat Pizistrata, davan:
"Ako budemo kažnjavali one koji se vole, kakve će biti kazne za one koji se mrze."
Pizistrat, 6. st.p.K.



Post je objavljen 02.10.2010. u 06:26 sati.