Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/twolostsouls

Marketing

Tunelski vid

Čovjek najčešće vidi I čuje ono što želi vidjeti ili čuti. Već smo navikli da medalja ima dvije strane pa tako I svaki događaj ima barem dvije priče (katkad dvije istine)... Ali ono svojstveno za medije I određene grupe ljudi koji se bave isključivo “nečim” I to im postaje stil života, jest to da vide samo onu stranu koja im paše. Da stvar bude gora možda jednostavno više ni nemaju sposobnost perifernog vida I sve postaje jedan dugačak tunel na čijem je kraju jedina moguća istina. Uzmimo na npr. Crvenkapicu koja je nemilosrdno pobacala štence u rijeku... cijeli svijet se zgrozio tim činom I njezin identitet je utvrđen u roku od dva dana. Šuška se o kazni od 40000 kn... I cijeli svijet govori o okrutnoj djevojci čija je glava ucjenjena na internetu I kojoj se prijeti smrću... Pa kakvi ste vi to ljudi? Pa čovjek kad ubije čovjeka cijelom se svijetu živo jebe za to, a kamoli prijeti smrću ili čak osniva klub mrzitelja... Veoma humano I zrelo I dolično toga da sebe izdignemo kao pravedne I dobrostive. Sjećate li se dr. Dabića? Da da, trebalo im je više od 10 godina da mu se utvrdi identitet, a ova je djevojka instantno pronađena zbog svog malog uvrnutog zločina... I jedina istina koju sad svijet ima u očima je ta da je mala crvenkapica okrutna I nemilosrdna. Monstrum. I to će dijete cijeli svoj život biti obilježeno kao mučiteljica, u najosjetljivijoj dobi svijet ju je osudio. Jel se itko zapitao imaju li ti ljudi hrane za sebe? Tko je rekao djevojci da to učini? Zašto je to ispalo tako kako je ispalo? To sve povlači za sobom drugu priču. Priču o “kućnim ljubimcima”...

Ja osobno smatram da je životinjama mjesto u prirodi I svaka koju čovjek od tamo mrdne postaje nesposobna za ponovni samostalni život. Pa najlakši primjer su eto psi. 100% ovisni o svojim vlasnicima (osim nekoliko pasmina). I Onda to ide nekim ovakvim redom:
1.kupite (nabavite) psa
2.dajete mu puno pažnje I ljubavi
3.igrate se s njim I vodite ga u šetnju svaki dan
4.pas polako odrasta
I tu počinju različiti scenariji... slijedi onaj najgori...
5.imate sve manje vremena
6.ljubimac kao da vam je malo dosadio
7.volite ga, ali mu više ne dajete toliko pažnje
8.šetate ga kad se sjetite
9.hraniti psa postaje vam još jedna obaveza... itd

Pas je obaveza, pas je odgovornost, poput djeteta... I točka
Ja sam za sebe ustanovila da jednostavno ne mogu pružiti toj životinji što mu treba jer I sama nisam spremna niti imam vremena za toliku odgovornost pa radije neću imati ljubimca nego biti takav “loš vlasnik”

I da se vratim na početak. Prioriteti su očito malo perverzni u ovom društvu jer eto dr. D koji je radio tko zna sve šta uspjeli su identificirati nakon deset godina, a djevojku koja je ne svojom krivnjom počinila nešto što ipak nikako nije u rangu s “dr. D” pronašli su u roku od dva dana. DVA DANA. I svi mi smo se tako odmah zgrozili. “ ajme koji nezamislivi užas pa utopiti štence” Licemjerje...

Ja smatram da među živim bićima postoji bezbroj razlika, ali svima je eto zajedničko to što su živi. Ali zašto je ovo dijete dobilo takvu osudu, a vlasnik koji je svoja dva psa zatukao do smrti ili nasilnik u obitelji koji je pred očima djece zaklao majku ili takve gadarije o kojima svakodnevno čitamo. Zašto silovatelj koji je upropastio život četvero žena još uvijek nije ulovljen, a ovo dijete je “utvrđeno” u dva dana. A facebook grupa mrzitelja... Roditelji svaka Vam čast što odgajate male mrzitelje koji će eventualnu pogrešku drugog čovjeka riješavati osnivanjem grupe koja će poticati nasilje I “pravdu” koja bi mogla biti izvršena kroz još veću tragediju. Nekako mi se čini da se iza takvih prijetnja nalaze jako poremećeni umovi I još bolesniji ljudi.

Dajte malo usporite i razmislite...

za kraj... nekako mi se čini da mi pisanje baš i ne ide... bolje se izražavam kroz poeziju, ali jebi ga onda to nitko ne kuži...

Post je objavljen 07.09.2010. u 22:22 sati.