Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mistagogy

Marketing

Odlaziti i dolaziti

Admiral Hyman Rickover poznat je kao osnivač američke flote nuklearnih podmornica. Svojedobno je i američki predsjednik Jimmy Carter, još kao mladić, dok je bio mladi časnik u američkoj mornarici, službovao pod zapovjedništvom ovog generala.
Rickover je poznat kao jedan od kontroverznijih admirala u novijoj američkoj povijesti. Posjetom na Google može se dosta toga pročitati o ovom liku, no izdvojio bih samo jedan zanimljiv detalj, a tiče se posjeta, odnosno poziva Rickoveru u Bijelu kuću samo nekoliko dana nakon što je Jimmy postao predsjednik. Tom prigodom admiral Rickover je Predsjedniku predao plaketu na kojoj je pisalo: "O, Bože, Tvoja su mora tako golema, a moj je čamac tako malen!" Doista prigodno, da ne može biti prigodnije. Budući je admiral poznat po svojem kontroverznom pedaškom pristupu, nije propustio niti ovaj trenutak da svom bivšem mlađem časniku održi još jednu lekciju i upozori ga na potrebu poniznosti.
Ova molitva na na plaketi je dala Carteru koristan uvid u veličinu i složenost života, naše uloge u njemu, ali i nesposobnosti da sami svojim snagama riješimo sve svoje životne probleme.
I Salomon je znao da život može biti vrlo težak i složen. Kad je kao kralj u Izraelu naslijedio svog oca Davida, priznao je svoju slabost Bogu: "Gospodine, Bože moj! Ti si učinio svoga slugu kraljem mjesto moga oca Davida. A ja sam mlad čovjek koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti" (1 Kr 3,7) Zbog toga je tražio mudrost kako bi mogao voditi narod i tako ugoditi Bogu i pomoći drugima (r.9). Je li to isto bila i Carterova želja kad je pozvao Rickovera, ne znam, no znam da je pred svima nama slična dilema: Uteći se po pomoć ili nastaviti srljati svojim snagama, pa kud puklo da puklo? Netko će možda reći kako se naša odgovornost ne može ni blizu mjeriti s onom koju je imao ovaj američki predsjednik, no po meni ipak je riječ jače i moćnije oružje od bilo koje atomske bombe koja može ubiti samo tijelo, no ne i duh.
Jeste da postoje ljudi koji su optimisti i oni koji su pesimisti. Jeste da neki imaju više, a neki manje pouzdanja u Božju pomoć i providnost, no svima nama se zna desiti kad nam na momente život izgleda prezahtjevan, a odgovori na određene životne izazove s kojima se suočavamo nimalo laki. Postoje trenuci u životu kada je dobro da smo s vremena na vrijeme pritješnjeni i dovedeni u situaciju da mislimo kako je ta i ta situacija skoro nerješiva iz prostog razloga jer se tako lako damo zavesti da mislimo kako je život u našim rukama i da sve ovisi o nama, a zaboravljamo da bez mudrosti odozgo ne možemo ništa. Bog je taj koji nas u svojoj Objavi na to upozorava. Traži od nas da ištemo mudrost koju on udjeljuje bezpogovorno. Ta molitva je uvijek uslišana, a svrha joj je u tome da imamo postojanost bez koje nema istinskog rasta. Razlog je to, kako kaže sv. Jakov u svojoj poslanici, da se radujemo kad upadnemo u kušnje jer ne samo po slušanju riječi Božje, nego i po prokušanošću u nama raste i umnaža se vjera. Iskustveno. Konkretno. U Jak 1,5-6 apostol veli: "Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu."
Iskustvo neznatnosti naspram moru života na kome plovimo je korisno kako bismo bili upućeni na Boga, a svakodnevna postojana molitva za mudrost i vjeru je garanz naše opstojnosti. Zato je izvan svake pameti pred prezahtjevnim životnim izazovima pokušavati ići svojim snagama. Priznavanje svoje neznatnosti (odbacivanje umišljene veličine o sebi) nas može dovesti do toga da prihvatimo Božju veličinu tim više što On nije samo Svemoguć, nego i jer je i njegova ljubav prema nama poput mora, nemjerljiva.

Post je objavljen 05.09.2010. u 14:47 sati.