Marketing
Fiksni aparatić
Nakon devet godina nošenja mobilnog zubnog aparatića, dotadašnji ortodont starije Potočnice svečano izjavio kako aparatić više ne služi svrsi. Ma nemoj. Nama su se te puste godine činile suvišnima i prije dvije-tri godine. Da o Starijoj i ne pričam, uostalom – dijete je disciplinirano i strpljivo nosilo aparatić, svaka joj čast 
. Onda je ortodont predložio fiksni aparatić. I rekao da u roku osam mjeseci aparatić učini svoje. Cijena – prava sitnica...
Starija je prvo rezolutno odbila uopće pričati o tome. Dok se nije malo ohladila. Onda je popričala s frendicama. U prvom srednje dosta je njenih vršnjakinja imalo po ustima te spravice. Pak smo otišli kod druge ortodontice na pregled i po drugo mišljenje. Od nje dobismo informaciju da mobilni aparatić u roku četiri godine postigne svoje, sve ostalo vrijeme je bez ikakve koristi. Nimalo utješno, jel. Pogotovo jer je skoro svaka mjesečna kontrola kod prvog ortodonta značila 50 kn (da budem fer – ponekad je striček rekao da se tih 50 kn potroše na sladoled i ne bi naplatio kontrolu) plus troškove benzina do Poreča.
Slijedeća informacija bijaše da fiksni aparatić ostaje u ustima dvije godine. Ako je potrebno vrijeme za ispravljanje čeljusti koji mjesec manje – to je super bonus, ali najčešće je to upravo dvije godine. Pak si sad razmišljam zašto je onaj tamo uopće pričao o osam mjeseci – da li je htio utješiti dijete i roditelje ili što? I što bi rekao kad prođe tih osam mjeseci – da treba još malo durati tu aparaturu na zubima pa zavlačiti mjesecima?! 
Nakon tog drugog mišljenja, pustismo Stariju da sredi dojmove. Od volje joj, ili će odmah nastaviti s aparatićem ili za koju godinu. Začuđujuće brzo je odlučila – čim čim prije tim tim bolje. Oke, drago nam je. Eh, sad nek nas pusti mjesec dana da složimo financijsku konstrukciju. I ajd, mic po mic, vamte tamte, uspjeli smo nešto izmuvati (lako Sanjinu Frlanu davati savjete kako se financijski preporoditi i postati milijunaš, no ne znam kad ćemo uopće moći poslušati te savjete kad nema ama baš nikakve šanse išta uštedjeti ili ranije otplatiti neki od iks kredita...). Pa je dijete sinoć bilo na stavljanju bravica i žičica u usta. Vratila se razvaljenih usana (savjet - namazati usta labellom prije takvog zahvata!!!), s kiselim okusom u ustima, bez boli. Ali je tijekom dana ispala jedna bravica. Pak se vratila da se ponovo zalijepi. I pita dijete – s pravom – kako stvar koja košta toliko puno (12, pa si vi mislite čega) može biti tako krhka i problematična. Očito da može. Znam i da se iz Požege putovalo u Zagreb svako malo da se neposlušne brave stave na svoje mjesto.
Bol se poslije javila, onak potmula, ali je stoički podnosi 
. Ništa novo, i s mobilnim je aparatićem bilo isto iskustvo kod svakog zatezanja. I et, nek je mladoj dami sa srećom i neka što prije aparatić obavi svoju zadaću. 
P.S. Kod nas se čeka tri do pet godina na aparatić. Stoga smo platili. I onaj prije devet godina i ovaj sada. Eh, da smo znali što danas znamo...
Post je objavljen 03.09.2010. u 15:59 sati.