Eto došlo je vrijeme da se i ja vama malo javim.
Neću pisati post o početku škole,iako moram napomenuti da joj se nimalo ne veselim.Ne veselim se čak niti osobama koje bi,kao,nakon dugog vremena trebala vidjeti.
Jučer i prekjučer nisam imala neta ni na minutu.Možete zamisliti,mene,totalnog ovisnika kako trčkara po stanu i moli starijeg,mutavog brata da pogleda u čemu je problem,na što on odgovara "ne znam" iako zna.
Tako da mislim da bi trebala na neko liječene.
Ja bi,iskreno,mogla živjeti bez neta,ali bez bloga,trenutno ne.I tu nastaje problem.
Trebala bi početi sa starim navikama,poput dizanja u 15 do 6,umivanja i oblačenja na brzinu,i svega ostaloga što radim svako prokleto jutro dok nisu praznici.Inače,imam jako brz život.Ne stignem niti sjesti normalno,sve je onako 'uz put'.Probudim se,odjurim u školu,poslije škole odjurim doma,napišem zadaće,učim za redovnu,ali i onu drugu školu,vježbam flautu,ako stignem,pojedem nešto,žurim u drugu školu te se na kraju crknuta vratim u pola 9 ili nekad u 9 doma.A da vam ne pričam ako još uz to idem na informatiku ili zbor.
A ovako preko dragih mi praznika,ulijenim se k'o svinja.
Ustajem u pola jedan,doručkujem sat vremena prije ručka,ako neki dan ne idem van,cijeli sam dan u pidžami i vučem se po kući.Na internetu sam jako dugo,a bojim se i pomisliti kakve sve male životinjice žive u mojoj sobi.
Al eto da nije praznika,ne bi bilo ni mog bloga,jel'?
A i kad smo već kod moje sobe,moji dragi roditelji su postali toliko očajni da su mi počeli naplaćivati svakog petka ako mi je soba uredna.Hahahaha.
Dokaz da sam svija.Onjk :P
Čula sam neki dan vijest (stalno ja o vijetima) o jednoj curi koja je bacala žive psiće u vodu.Tako nešto odvratno nisam u životu čula.Pogledala sam i slike i video..Mislim,koliko bolestan moraš biti da bi to uradio i još se smijao?
Ma mrrrš.Kako vi ja nju voljela,onako bespomoćnu,baciti u vodu da se utopi.
Smijala bi se.Svi bi se smijali,koji su čuli kakav je monstrum ona..
Pošto sam odlučila dokazati sebi i bližnjima (ali i daljnjima) kako sam se promijenila,odlučila sam primiti onih par kila željeza od flaute u ruke i 'kao' vježbati.Profesorica koja mi to čudo predaje,stvarno je raj za mene.Preko cijelog ljeta dala mi je samo jednu stranicu za vježbati,što ja naučim u *jednom* danu.Ali neee,Karla se toga sjetila tek prije dva tjedna.E ne bi to bilo tako loše,da Karla nije izgubila te note.Ipak,da se to nije dogodilo,to ne bi bila ja..No dobro,kao i svaki put,izvući ću se iz toga (ja se nadam).
No nisam baš o tome htjela pisati.
Vježbala ja tako danas navečer jednu slatku pjesmicu 'Over the rainbow' i doista mi je dobro išla..Sve dok jedan cucek iz susjedne zgrade,koja je udaljena sigurno više od 20 metara,nije mene čuo kako sviram i odlučio zapjevati.Pod zapjevati,naravno mislim-zavijati.Sjećam se da je tako bilo i prošle godine.Nemojte misliti da je to neka slučajnost.Svaki put kad bi ja počela svirati on bi zavijao,a kad bi stala on bi iste sekunde zašutio.
Sigurna sam da me njegovi vlasnici sada proklinju :D
I eto,malo sam se napisala gluposti,imam još toliko toga napisati,ali ipak neću tu pisati romane..Ionako znam da neki od vas ne vole čitati :P
Obečajem,ubrzo,duuubokoumne postiće ^^
Pozz
Post je objavljen 01.09.2010. u 00:32 sati.