Pogleda na pustu, uskuhalu ulicu.
Uzimam olovku.
Oda TEBI.
Strah me hoću li znati reći Ti, ono što imam.
Tebi, što me poznaješ.
Tebi, što dođeš,
ali nikada ne ostaneš u sljedećem snu.
Ostaviš me, u glupom crnilu,
pogledu na uskuhalu ulicu i sretne ljude,
koje sam počela prezirati.
Tebi, malenom, mikroskopski malenom,
malenom Tebi,
djeliću sretne Mene.
I svaki sljedeći san samo je gubitak vremena.
Jer Ti nikada ne ostaneš, uvijek odeš.
I ostaviš me. Meni.
Crnoj Meni.
Post je objavljen 01.09.2010. u 13:20 sati.