Autor : Algon Cordy
Ovaj moj članak objavljen je u Hrvatskom listu 29. srpnja 2010.
Nisam ga prepravljao obzirom na novi razvoj događaja i što bi se reklo, u svjetlu novih činjenica.
Tko su vlasnici BP-a?
British Petroleum ime je koje nam zadnjih nekoliko mjeseci stalno odzvanja u ušima. Čujemo ga svaki dan na vijestima, iako ga doduše hrvatski izvjestitelji izgovaraju na različite načine. Sama korporacija službenog naziva „BP plc“ je četvrta po snazi u svijetu, a bogatstvo je stekla izvlačenjem ogromnih količina nafte. Procjenjuje se da je od naftne katastrofe u travnju ove godine u more iscurilo čak 3, 336 milijuna barela nafte (oko 530 milijuna litara; 1 barel= 159 litara) što će, čak i u slučaju da sadašnje zatvaranje kupolom bude i trajno uspješno, u Meksičkom zaljevu uzrokovati ekološku katastrofu nezapamćenih razmjera.
Međutim, nitko se u stranim, a kamoli u našim medijima nije zapitao što je ta korporacija zapravo, tko iza nje stoji i tko su njeni vlasnici. Naravno, korporacija ovakve moći ima više razloga tajiti svoje vlasnike, tj. dioničare. Međutim, jedna stranica na internetu, Amadeus baza podataka (Amadeus drži podatke financijskih tvtki te poslovne informacije tvrtki cijele Europe) navodi dioničare tvtke BP plc (https://amadeus.bvdep.com/amadeus/top20/report_2.htm).
Najveći pojedinačni dioničar je banka JP Morgan Chase&Co sa 28,34% udjela u vlasništvu. To je jedna od najmoćnijih banki svijeta, koju su uzdigli i iza koje stoje Rockefeller i Rothschild bankovni klanovi. Listajući kroz popis dioničara, lako je uočiti da je velika većina sredstava BP plc-a u rukama banaka i grupa koje su opet u bankovnom vlasništvu: Blackrock, Lloyds, BNP Paribas, Deutschebank, Goldman Sachs, HSBC, Credit Suisse, Barclays, Société Generale, Wells Fargo, Bank of America, itd. Iako internet stranica samog BP-a pokušava zamagliti podatke pokazujući vlasnike prema njhovim državama (Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo), ipak i tamo se izričito priznaje da banka JP Morgan Chase posjeduje najveći dio kolača („27.74%“ prema njihovu priznanju (www.bp.com)
Medijski portal Raw Story izvješćuje nas da je druga američka velika banka, Goldman Sachs prodala 44% svojih dionica BP-a u vrijednosti 250 milijuna dolara, i to samo tri tjedna prije katastrofe u Meksičkom zaljevu, kao da su znali da će cijena dionica uskoro strahovito pasti (cijena dionice prepolovila se sa 60$ na 29$ nedugo nakon katastrofe). Druge banke, kao Wachovia i UBS također su prodale svoje dionice prije izljeva. Kako javlja britansko glasilo The Daily Telegraph, sam Tony Hayward, izvršni direktor BP-a kojeg američki mediji već tri mjeseca razvlače kao svoje žrtveno janje, prodao je trećinu svojeg vlasničkog paketa u BP-u u vrijednosti od 1,4 milijuna funti, i to opet mjesec dana prije izljeva u Meksičkom zaljevu.
Ovakva prodaja dionica od strane moćnih igrača može biti dobar pokazatelj prevare, iako sama po sebi ne dokazuje ništa. Na kraju krajeva, dionice BP-a oporavit će se nakon što cijela strka sa izljevom završi kao što su se oporavile dionice drugog naftnog diva Exxona nedugo nakon što je završila poznata havarija tankera Exxon Valdez. Pravo je, dakle, pitanje (na koje se ne nalazi odgovor) tko je kupio ove dionice koje su oni prodali jer će kupci biti pravi profiteri na duge staze.
Tezu o namještanju potvrđuju i dokazi sa same bušotine. Tyrone Benton, koji je bio radnik na Deepwater Horizon bušotini, izjavio je za BBC da su radnici nekoliko tjedana prije eksplozije otkrili curenje na sigurnosnoj opremi. Umjesto da naredi popravak, tvrtka je naredila da uključe drugu kontrolnu čahuru. Uz odgovor e-poštom nadodali su: „koga briga, gotovo je, kraj priče, biće vjerojatno u redu.“
Članovi kongresa, među njima Henry Waxman, prepoznali su više problema sa naftnom bušotinom Deep Horizon kao što su nepravilno obavljeno cementiranje. Cementiranje ove bušotine bilo je zadatak Halliburtona, druge velike korporacije koja je zaradila milijarde u Iraku i drugdje, a čiji je izvršni direktor od 1995.-2000. bio sam Dick Cheney koji je s toga mjesta otišao da bi postao potpredsjednik Georga Busha od 2001-2009. Ako ste mislili da sukob interesa postoji samo u Hrvatskoj...
Prema pisanju britanskog Daily Maila, kad su kongresmeni žestoko napadali direktora Haywarda, kongresmen mu je Waxman tada rekao: „Pregledali smo 30 000 stranica dokumenata BP-a uključujući vašu e-poštu. Nema niti jedne poruke koja pokazuje da ste i najmanju pozornost obratili opasnostima toga naftnog izvora.“
Kongresmen je Stupak citirao poruku poslanu e-poštom u kojoj je i Halliburton upozorio BP da bi mogli imati „ozbiljan problem s dotokom plina“ ako spuste zadnji niz cementne navlake sa samo šest centralizatora umjesto 21 koliko im je Halliburton preporučio. Iz BP-a su to odbili s napomenom: „To bi trajalo 10 sati dok se instaliraju...To mi se ne sviđa.“ Dok su ga kongresmeni opsjedali ovim optužbama, direktor je Hayward to sve stoički podnosio, negirao sve optužbe, a nakon toga se naporna posla otišao odmoriti na svoju jahtu. I nikom ništa.
Sve ove činjenice pobuđuju sumnju da je katastrofa bila nekakva namještaljka napravljena s ciljem. To se je moglo dogoditi iz niza razloga o kojima možemo nagađati. Npr. ekološka katastrofa ovakih razmjera mogla bi se dobro iskoristiti da se u američkom parlamentu izglasa novi zakon o okolišu koji bi davao još više kontrole vladi i velikim korporacijama nego što to čini sada postojeći, ionako prevarantski „Cap and Trade“ prijedlog zakona.
Dok možemo samo nagađati o uzrocima katastrofe, jedno je sigurno: vlasnici BP-a isti su oni koji posjeduju većinu ekonomske i političke pozornice diljem svijeta, osobito u SAD-u, a to su velike banke.
Podsjetimo se još jednom da su najveće američke banke (JP Morgan Chase, Bank of America, Goldman Sachs, Citigroup, Wells Fargo) bile i najveći profiteri financijske krize. One su ujedno i najveći financijeri u predsjedničkim kampanjama Johna McCaina i Baracka Obame (http://www.opensecrets.org/pres08/contrib.php?cycle=2008&cid=n00009638
http://www.opensecrets.org/pres08/contrib.php?id=N00006424&cycle2=2008&goButt2.x=10&goButt2.y=10&goButt2=Submit)
Američki medij Politico objavio je izvrstan članak u svibnju o tome kako su ove banke putem samog BP-a donirale preko 3,5 milijuna raznim američkim političarima u zadnjih 20 godina. Samom Obami je od strane BP donirano 77,051$ dolara.
Ne možemo smatrati ni slučajnim da, kad se prošlog mjeseca u američkim medijima počelo kritizirati predsjednika Obamu te je po anketama palo i povjerenje u vladu, odjednom ispod tapeta izvukla priča o ruskim špijunima za čije djelovanje su američke vlasti, prema vlastitom priznanju, znale već godinama prije. Očito je to hvatanje otprije poznatih špijuna tempirano da bi se skrenula pozornost sa gorućeg problema.
Post je objavljen 01.09.2010. u 12:33 sati.