Suvremeni neimenovani cinik, prekrasna izgleda, seksualno vrlo iskusan muškarac, ovisan o kokainu, vozeći se svojim automobilom doživi nesreću u kojoj zadobije strašne opekotine po cijelom tijelu. U agoniji od boli, u bolnici sklapa pakt sa samim sobom- počinit će saumobojstvo čim izađe iz bolnice. Ali...jednog se dana pokraj njegova kreveta pojavljuje Marianne Engel, kiparica specijalizirana za izradu vodoriga - kamenih kipova koji, smješteni na zgradama služe kao žlijeb - odvod za oborine. Marianne je uvjerena da su njih dvoje u srednjevjekovnoj Njemačkoj bili ljubavnici.
Knjiga je "mrak", baš po mom ukusu. Marianne priča glavnom liku o svom životu, onda nestaje na nekoliko dana da bih pravila, klesala vodorige i opet se pojavljuje...a njemu ona sve više nedostaje.
Danas sam pročitala nešto što me prodrmalo, raznježilo, skoro rasplakalo. Marianne priča priču o Graziani i Francescu:
" Bijahu sretni. Ona bješe mila. On bješe odan. Treba li što nadodati ?
Nažalost, treba.
Bilo je to 1347. godine i nova je bolest došla iz Kine, najgora bolest koju je ikad itko vidio...
Jednog dana Graziana je poslije podne osjetila vrućicu. Povukla se u sobu malo odrijemati. Kad se uvečer probudila, pronašla je mjehur veličine jajeta na preponama i otekline ispod pazuha. Znala je da ju je zadesila Crna smrt.
Francesco je u kuhinji spravljao večeru. Viknula mu je da ode, smjesta, jer ju zadesila boleština....Preklinjala ga je da se spasi.
U kuhinji je zavladao muk. Graziana je ležala u krevetu, osluškivala tišinu...Onda je začula kako je stao zveketati loncima...Potrajalo je nekoliko minuta a tada su Francescovi koraci krenuli hodnikom prema njoj.
"Bit će ti bolje kad nešto pojedeš, makar malo", reče Francesco.Ušao je u sobu, spustio pladanj i sjeo do nje. A onda ju je htio poljubiti.
Graziana se pokušala odmaknuti...nakon nekoliko sekundi shvatila je da se uzalud opire i prepustila mu se. Bilo je gotovo.
.....
Treće ponoći njene bolesti Francesca je probudilo njezino grčevito disanje. Okrenula je lice prema njemu.
"To je to".
On reče :" Vidimo se uskoro".
Francesco posljednji put poljubi Grazianu i udahne njezin posljednji dah punim plućima. "Ti amo", reče ona.
- Kad je izdahnula, Francesco je skinuo njen vjenčani prsten i skupa sa svojim rastalio i napravio vršak strijele. Mislim da vam ne moram dalje prepisivati niti prepričavati.
Ipak, zadnja scena :
"Francesco pade natraške na krevet do svoje Graziane sa strijelom načinjenom od njihova vjenčanog prstenja ravno u srcu. Umro je kao što je i živio, u ljubavi."
Post je objavljen 28.08.2010. u 18:05 sati.