Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/provi

Marketing

27.08.2010.

Možda bi trebala pričekati par dana, pa tek onda pisati o tome. Ali, Provi nikada nije znala biti strpljiva. Iako, ako njega pitate, on će vam reći da je ona najstrpljivija osoba na svijetu. Koja zna čekati.
Ipak, kada je došla u taj grad ranije od dogovorenog, svaka minuta čekanja bila je teška i duga kao godina. Kada je konačno izišao iz svog auta, naoružan onim svojim osmjehom, u jednom trenu sjetila se zašto ga toliko voli. Pričali su. Satima. Isprepletenih prstiju i sretni kao djeca. Nedostajati ćeš mi... mislila je dok ga je gledala. Cijeli život. Jer došla je tu da završi priču i pokuša od onog što ostane učiniti dovoljno za ostatak života.

Kada je konačno skupila hrabrosti, rekla mu je... Posljednji je put. Odgurnuo je od sebe i okrenuo joj leđa. Rekla je, molim te... Pričaj sa mnom... On je šutio. Kiša koja je neprekidno padala tom ljubljanskom ulicom, činila je šutnju nepodnošljivom. A ipak, prošao je cijeli sat prije nego mu je dotakla rame i rekla da ga voli. Onako puno. Onako kako se voli samo jednom. Rekla mu je da ga voli od prvog trena. Da ga je voljela i prije nego je znala da postoji. Dodirivala je madeže na njegovim leđima, a u glavi joj je bila ona pjesma... o tajnoj mapi... i zvijezdama... mazila se tražeći pjesmu... On je šutio. Kako možeš biti tako hladan?... pitala je. Pogledaj me!... viknula je. Kada je konačno okrenuo svoje uplakano lice prema njoj, njegovie su oči bile sive, kao posute pepelom. Ne mogu zamisliti da te nikada više ne vidim... rekao je. Ne mogu... Mislila je da ga ne može voljeti više. Ali, tada, u polumraku sobe, uz bubnjanje kiše po prozorskom staklu (ili je to bilo njeno srce), dobila je onu pjesmu. I nikada ga nije voljela više.

Ljubili su se kao nikada do tada. Valjda zato što su oboje znali. Njegov zagrljaj bio je gotovo bolan, kao da će je, ako je pusti tada, izgubiti zauvijek. A ona? Ona je željela samo jedno. Da vrijeme stane. Stani, vrijeme... molila je. Stani. Stani. Stani. Nekoliko sati kasnije hladna ljubljanska kiša obrisala je poljupce s njenog tijela. Goodbye - rekao je. Goodbye - rekla je.

Nedostajati ćeš mi... šapnula je. Cijeli život. Još nije prestala plakati.


Post je objavljen 28.08.2010. u 12:56 sati.