Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/shimilam

Marketing

narod koji kuka

nakon duuugo vremena, odlučila sam vam pružiti još malo kukanja. kak smo mi narod koji stalno kuka, neki opravdano a neki jer imaju previše svega, sasvim je logično da ja budem opet jedna od njih. uz novi posao, nakon kad sam zbrisala sa građevinskog odjela jednog velikog trgovačkog centra (još u trećem mjesecu, al ko broji), dolaze i nove patnje.
fensi šmensi radno mjesto nazvano direktorskim, firma predstavništvo naših istočnih 'susjeda' rusa, njihova škrtost do bola, i naravno mala plaća.. ali još uvijek za zadovoljstvom tvrdim: barem imam posao i redovitu kakvu-takvu plaću, koja je ipak nešto veća od onih koji rade u konzumu na blagajni (da, zaista nešto veća).

veliki skok od građevine do finog ureda, jurcanju po sastancima u štiklama, sa tri telefona na uhu, moljakanje državnih turbo-brzih službi i slično. i naravno neizostavni TE-KOM. hvala bogu kaj samo hrvati i imamo te-kom, inače bi svi bili sretni i zadovoljni, ne bi nas ko imal navlačit za nos i ne bi nam krepaval internet, telefon, max teve i slično kod kuće. isto tak nam ne bi niko mogo muljat da ćemo dobit internet i drugi broj telefona u firmu, a nemaju mogućnosti da nam to daju. al ako oni ne mogu tko može?? jerbo je sva ta infrastruktura koju svojataju dobro debelo plaćena od nas malih ljudi.
sjećam se početkom devedestih (kako sam živjela izvan zagreba) smo dobivali telefon, moj tajo je morao iskeširati nekoliko tisuća ondašnjih maraka da bi nam postavili tri stupa i na njih objesili dva i pol kabla da dobijemo telefon. danas na tom području famozni te-kom ne da nikom drugom da nam pruža usluge tv-a osim predivnog repriznog hrt-a, onih koji su krenuli njihovim stopama (rtl i nova koja ima koma signal) i njih samih, jerbo je infrastruktura njihova, njihova i samo njihova, a moj tata je tada dao velke pare za NAŠ telefon!

a kaj se tiče ostalog, nisam se udala, oženila, nemam djece još uvijek, niti je koje na putu da bi ja znala, iduće godine ako bog da, planiramo se vratiti u naše selo malo i pobjeći glavom bez obzira od zagreba, osim posla naravno i naših divnih državnih službi. eeee, da mi se tamo uguziti, plaću primaju a niš ne delaju po cijele dane, samo zajebavaju male ljude bez stričeva, kumova i rodbine koja bi nam mogla potegnut kakvu špagu da barem brže dobijemo građevinsku, da im opet damo pare da nas oderu do kosti!

Post je objavljen 28.08.2010. u 10:46 sati.