Od posljednjeg puta, dugo je pamtila samo oči. A onda su te oči zamijenile svakodnevne prepirke, ponekad praćene dugim šutnjama, onim šutnjama koje govore tisuću riječi. Te neizgovorene riječi čupale su srce iz njenih grudiju, polako, ostavljajući je da grca u vlastitoj smrti. Svaki dan iznova rekla je sebi da taj dan neće biti njegova. Ne više. Pretvarali su se u strance s tek nekoliko blijedih uspomena, ne pronalazeći više one lijepe nježne riječi jedno za drugo. Zar je moguće da se ljubav pretvori u ovo? - pitala se. Je li me ikada zaista volio? Jesam li ja njega ikada zaista voljela?
Tisuću pitanja koje se više nije usudila pitati i jednako toliko odgovora koje nije željela izgovoriti. A i kako bi? Ubijala ih je hladna online komunikacija s tek ponekim telefonskim pozivima u kojima je jezična barijera uzimala svoj danak. Nesporazumi. Nerazumijevanja. Prekidi i nova vraćanja. Agonija. Sve češća slika njih dvoje zajedno u njenoj glavi. Druga ga ima - govorila je sebi. Druga. Ne ja. Najbolnije je bilo u trenucima kada bi pronašla neko savršeno mjesto prepuno boja koje je željela pokazati njemu. A on je bio s njom.
I kada šutim, u meni si, u mojim mislima i mojem srcu... uvijek, anđele! - govorio je u rijetkim trenucima kada nije mrzio njene pokušaje da ga mrzi. Svakog drugog odavno bih ostavio - rekao je nakon što mu je po stoti put rekla da žali što ga je upoznala i potrošila vrijeme na njega. Čitala je da je to najbolnije što možeš nekome reći. Ne, nikada to nije zaista mislila. I da je mogao vidjeti njene oči u tim trenucima kada je zabijala noževe u njegovo srce, znao bi... upoznati njega bilo je najbolje što joj se dogodilo u životu.
Jučer su započeli jednu od svojih besmislenih svađa koje su bile sve kraće, jer su oboje bili umorni jedno od drugog. Zaspali su sinoć svatko na svojoj strani svijeta, uvjereni da su potrošili ljubav i da više nema smisla pokušavati oživjeti ono što je umrlo. Jučer je odlučila da nitko, pa ni on, nije vrijedan njenih samotnih uplakanih noći. A danas... Danas će sjesti u auto, prijeći granicu između dvije države i utopiti se u njegovim očima. Zaspati će u njegovom naručju upijajući miris njegovog tijela, slušajući njegovo disanje, osjećajući njegov dah na svom licu. Vrijedno je. Svake samotne uplakane noći u kojoj ogrnuta uspomenama svu svoju ljubav još uvijek šalje njemu.
Post je objavljen 27.08.2010. u 09:13 sati.