Marketing
Pjesma vozačica
Godišnji odmor prošao, radim već desetak dana. Baš mi je super bilo, pogotovo osjećaj kad sam primila plaću. Na odmoru i još dobila plaću, iha! Petnaest godina nisam takvo što doživjela, i zaboravila kako je dobar osjećaj... 
Obzirom da ne radim u svom gradu, valjalo je početi razmišljati o prijevozu na posao. Kako ovdje ima tek par autobusnih linija u križ (dobro to znaju oni koji su pokušali doći ovamo bez auta) i nisu sve baš u vrijeme koje bi mi odgovaralo, pojavila se potreba za vlastitim prijevozom. Da ne okolišam – vozim! Nakon deset godina nevoženja i tek povremenog preparkiravanja auta u krugu od kojih deset metara, eto mene na cesti.
U roku od tjedan dana svladala sam vožnju. U stvari, podsjetila se. Srećom da me mimoišlo znojenje dlanova i lupanje srca. Al da se preznojim, to stoji. Kažu iskusni vozači da ću s prijeđenim kilometrima biti sve sigurnija i da ću čak i uživati u vožnji. Mhm, ovo prvo vjerujem sto posto, ali ovo drugo... Živi bili pa vidjeli!
Prvih nekoliko dana vozio me muž na posel, onda sam ja njega vozila a jutros sam vozila samu sebe dok je muž u svom autu vozio iza mene. Uspješno se dočepah radnog mjesta, sretna što mi se nije ugasio motor niti mi je auto "cukao". Na povratku s posla nisam imala pratnju iza sebe, samo nepoznate aute. Dosta velik broj auta, jer sezona još traje. I evo, zadovoljna sam, ugodno iznenađena samom sobom. Ne vjerujem da ću se odvažiti ikad na neki veći put, u stilu Umag-Zagreb, ali mogu i znam sama doći na posao ako se ne mogu povesti s mužem, mogu djecu odvesti u školu ili na neku aktivnost. Jaaaako dobar osjećaj. 
Post je objavljen 23.08.2010. u 20:25 sati.