govorenje, ta silna rasipanja riječi u prostor
mnogo izgovorenog, malo rečenog.
osjetim ponekad želju da zašutim na dugo,
da prestanem uzvraćati, sama započinjati tu gomilu praznih, nevažnih izgovorenih misli.
pitaju me: jesi umorna, jer ne sudjelujem s istom strašću u tom međusobnom izmjenjivanju
nadmetanju, nabacivanju i slaganju na stol silnih riječi poput karata za kartaškim stolom.
ponekad zaželim da svi ušutimo, da stanemo i da samo poslušamo ono što će se tada čuti
da promotrimo ono što gledamo i da stvarno to pogledamo
da čujemo ono što se događa u nama,
što stvarno želimo
što stvarno volimo
i što nam stvarno treba.
Post je objavljen 21.08.2010. u 07:48 sati.