Nadam se da ste pročitali naslov,jer ću pisati baš o njemu.
Danas mi je to Jelena rekla.Rečenica je doista predivna..
Nekad ne cijenimo ono što imamo,već se ljutimo zato što nešto nemamo,sve dok ne upoznamo nekoga koji nema ono što mi imamo.
Prije sam toliko mrzila sama sebe.Svoje tijelo,izgled no i unutrašnjost..dušu. Uspoređivala sam se s najljepšim curama u gradu,no nisam shvaćala koliko zapravo imam dobrih stvari koje one nemaju.Karakter.
No u zadnje vrijeme sam zadovoljna sobom,i time što sam zadovoljna.Ne muči me izgled,mislim da sam dobra prijateljica i nisam loša osoba.Istina je da se nisam prvi put napila s dvanaest godina,žvalila se s dečkom pred školom s deset godina,nosila minice po školi i šminkala se od trećeg razreda,što mnoge cure u mom okružju jesu,no zar je sve ovo doista potrebno,kako bi se osjećao dobro?
Mislim da bi svi mi trebali više cijeniti ono što imamo,i manje težiti za onim što nemamo.Ne može se sve imati.
Jelena i ja se danas opet družile.Falit će i to.Ti ljetni praznici,baš zbog toga..Izlazaka van s Jelenom.
Idemo mi u razred zajedno i sve to,no teško nam se družiti kad je svaka pod pritiskom drugih ljudi..Ne volim biti pod pritiskom,osobito ne u školi.Ja volim biti outsider (ili kako već :P),volim sjediti sama na podu (nemamo klupice,pa moramo na podu -.-),zavaljena na svoj ruksak i slušati muziku..
No nikako mi to ne uspijeva.Svi me odmah okruže,sjednu pored mene,uzmu mi jednu slušalicu i slušaju sa mnom..Simpatično je sve to,no nekad poželite biti sami..bar tih pet minuta.Isto je tako i Jeleni,vidim ja to.I tako se mi preko školske godine,izvan škole uopće ne vidimo,ali preko ljeta..Preko ljeta mi je kao najbolja prijateljica.Uživam razgovarati s njom,sjediti na našoj klupici ispod drveta,uvijek na istom mjestu i pričati satima.
I danas smo tako.Ona sjedi,ja ležim :D.Sve dok se malo ne smrači i tada postane najbolje.
Danas sam se pokušala popesti na drvo.Nije mi uspjelo.Toliko se želim popesti na neko drvo da je to strašno..I tako se ja najviše brukam.Ali nije to nešto isfurano,kao da ja želim napraviti budalu od sebe,nego to uvijek tako ispadne..slučajno.
Danas sam ja tako skakala po travi (jedan mi je prolaznik rekao da skačem ko kobila po travi :S xD),ugledala sam novi tramvaj..Onaj plavi s klimom ^^. Nije to meni tako čudno,ipak ja se tijekom godine provozam toliko puta tramvajem..u školu,pa natrag,pa u glazbenu,pa natrag,pa orkestar,pa natrag-ubi me to sve.
Dobro,da ne skrećem,ja sam ugledala taj tramvaj..Bilo je to u Vukovarskoj,gdje voze brojevi 3,5 i 13,no samo oni stari,a ovo je bio novi xD.. I tako ja kao zadnja tuka skočila i iz svega grla počela vikati "Novi tramvaj",sve dok nisam skužila da jedan prolaznik bleji u mene,ko da sam prošvikala (ne kažem da nisam).I tako ja ko budala,onako mutavo,sjela natrag na klupicu,Jelena se naravno smijala sve dok nije skužila da joj mrav hoda po ruci.A kad smo ona i ja u pitanju kukaca i ostalih mutavih bića,to je horor nad hororima.Ona počela vrištati i rukom ga otresla na mene.Ja počela vrištati i trčati u okolo,dok me je Jelena lovila,ne bi li ga skinula.Skakala sam,trčala,vikala,smijala se.Jadan mrav.Bilo mu je gore nego meni xD.
Osjećam laganu temperaturu.To je sigurno zato što je danas puhalo,a ja "kobila koja skače" obukla kratke rukave.Ako se sada razbolim,doista ću biti ljuta.Sada imam najveće planove,koje treba obaviti.Nisam bila bolesna već tri mjeseca,što je vrlo mnogo za mene.Lako se razbolim i zbog toga puno izostajem,iz svega,što mi jako škodi.zadnje što sam bila kod doktora,bilo je početkom ljeta.Alergijska reakcija-bolnica-doktor-lijekovi.No opet,nije to bolest.
Jučer i prekjučer,definitivno,nisu bili moji dani..
Prekjučer:
Sve živo i ne živo boljelo,prohodala sam cijeli Zagreb (nisam).
Navečer kada sam se vratila,prozori moje sobe,bili su širom otvoreni.Naravno,nije mi smetalo.Sjela sam za kompjuter,otišla na Blog te ostala čuda.Bilo je oko jedan sat u jutro.Nešto je letilo oko mene.Odmah sam shvatila da su to oni mali,zeleni,ogavni skakavčići koji dolaze na svijetlo.Naravno,ubila sam ga,uz jedan glasan povik "Dieee!!" ^^
nakon nekoliko minuta,shvatila sam da taj,očito,nije bio jedini u mojoj sobi,te da upravo jedan leti oko mene.I pomislih si ja,upalit ću svijetlo da ubim tog malog gada.A ono,kad sam upalila svijetlo ostala paf.Na zidu,iznad kreveta,ako nije bilo tih skakavaca barem 100,onda ih je bilo 200 xD.
Doista ih je bilo puno,tek kada sam počela,po običaju, vrištati i buditi sve ukućane,shvatila sam da ih ima u cijelom stanu.Uglavnom,usisani su :P.
Jučer:
Soba u *totalnom* kaosu.Skinula sam sve postere i fotografije s zida,kako bi ih uredno posložila,te neke bacila.Svi su posteri završili na krevetu,a uskoro u na podu.Tone crteža,padale su sa ormara i komoda,a o robi da i ne pričam.Bila je svugdje samo ne u ormaru.Navečer,oko jedan,dva u jutro,posteri su još bili na krevetu i zbog toga je naravno bilo buke :D
Legla sam u krevet (jedva) i pokušavala zaspati jer sam se danas trebala ustati u osam.Sve je bilo super sve dok odjednom nisam čula nekakve čudne zvukove.Zvučalo je kao da nešto nije u redu sa strujom.Ono zzz :D..tada sam ugledala kako se na mom ventilatoru pojavljuje čudna iskrica.Ugasila sam ga.Tada sam bila sigurna da mi se učinila ta iskra.
Par minuta kasnije-opet isti zvuk.Tada sam uzela mobitel i počela osvjetljavati sve sumljive kuteve moje sobe.Ničeg nije bilo.I tada sam je ugledala.Buba.Ogromna.Znate što slijedi..Vrištanje.Vrištala sam i bacila knjigu na nju.Sa mnom nikad nije dosadno ^^.Pokupila sve stvari i na kraju od straha spavala u boravku.Mislim si ja,bilo bi krajnje vrijeme da posjetim dobrog psihića.Da se bojim spavati u sobi radi kukca (kukca ljudoždera).Sljedeće jutro,tatu sam zamolila da digne knjigu s poda,jer sam se bojala,da buba z osvete ne izleti iz nje i ne pojede me (maalo uveličavam).Buba nije bila tamo.Znači opet plod moje mašte.
Jedino što mi je jučer uljepšalo dan bile su "Bijele udovice".
U ime Vlatke,i Dikana,i Dolores Lambaše,šaljemo vam pozdrave naše.
Hahaha.Bilo je nešto i na račun naše Jace i njezinog " D dej after jestrdej" govora.Njih dvojica su moji uzori :D Živjeli traznići :P!
Ou,čak sam post napisala prije ponoći.Napredujem :P
Pozz ^^
Post je objavljen 16.08.2010. u 23:20 sati.