Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/angelwitherror

Marketing

Even if there is pain now,everything will be alright,for as long as the world still turns there will be night and day.Can you hear me? There's a rainbow always after the rain.

Dobro došli dragi ljubitelji snova i maštarija.
Ako imate imalo mašte,prokužit će te ovaj postić :)

Voljela bih vjerovati u nešto.Nešto ne stvarno,no nešto lijepo.Nešto što će biti moje,iako ga doista neće biti.Znam,vjerovat ću u dugu!Svaki put kada je se sjetim ili ako budem imala sreće ju čak i vidim,obuzet će me sreća.
Duge su predivne.Iako zapravo ne postoje,one su samo optička varka.
Koliko sam puta kao mala pokušavala protrčati ispod duge.Trčala bi i trčala sve dok me netko od starijih ne bi uvjerio da se do duge ne može.Složila sam se s njima iako sam u sebi već duboko planirala kako ću,kada narastem,proći ispod duge.
Prošlo je neko vrijeme,duga se zaboravila,prorijedila,nestala..
Jednog je dana pala kiša..Padala je i padala,nije joj bilo kraja.Strašno sam bila u depresiji,bilo je tako mračno,sivo.Mislila sam da se među tim silnim sivilom na nebu vodi rat koji uzrokuje svu tu silnu kišu i jad..Odjednom,kiša je stala,vrlo naglo.Nisam ni sama mogla vjerovati kako su i oblaci brzo nestali sa neba.Opet je nebo bilo plavo,a oblaci bijeli.I tada sam je ugledala,nakon dugo vremena.Njezin savršen oblik i boje od kojih mi se srce rastapalo,jer su me podsjećale na lijepe uspomene,još kada sam bila mala djevojčica.Naravno radilo se o dugi.No bila sam sigurna da sam je prvi put vidjela tako "stvarnu".Iako sam znala da doista nije tamo,imala sam nekakav snažan osjećaj da se skriva iza zgrade,nasuprot mojoj.Gledala sam je desetak minuta s divljenjem,istim onim divljenjem djevojčice koja je trčala za njom.
Prije sam se znala naslušati mnogo priča o dugama.Najdraža mi je bila ona u kojoj se govorilo da ako djevojčica potrči ispod duge postat će dječak.Svima sam tvrdila da je to istina,te da ću i ja jednog dana postati dječak.

No sigurna sam da nisam jedina koja je poželjela proći ispod duge.Još više željela sam je dotaknuti i bila sam sigurna da će biti meka kao svila.
Zato nije ni loše vjerovati u nešto,iako je dokazano da to ne postoji.Zašto ne bi samo maštali?
Govorili su mi,nemoj maštati,jer će ti stvarnost izgubiti svoj okus i boju.Duga nikad neće izgubiti boju.Ona je mašta,ali i stvarnost.No ipak,ja ne maštam o dugi,ja potajno vjerujem u nju.Ispuni me srećom.

Photobucket
od sutra opet normalni postovi,ja se nadam :D


Post je objavljen 13.08.2010. u 00:28 sati.