jebate, čoveka strah i odvrtiti novine. recimo današnji jutarnji, jednu malu novinicu u kojoj su međuljudski odnosi do te mjere sjajni, da jedan djelatnik piše o drugome sve najljepše i onda taj o kojem je pisao piše o ovom koji je pisao i tak svi o svima popune se stranice. dakle, svaki dan imamo približno ovu koncepciju: na prve tri strane opale se nadljudski velike fotke onih kojima je uskok pokucal na vrata. tik do njih su oni kojima će pokucati. onda idu neimarski pothvati akutalnih vlastodržaca koji bi trebali raju raspizditi i pokvariti im doručak. danas primjerice možemo pogledati u šta je naš dragi likota uložio novčiće od cjepiva onog i onog. kućica od soma kvadrata za mandata, skromni mali bazenčić, teretanica, konobica, dvadesetak sobica...onda nova knjiga djelatnika hvaljena od djelatnika, pa cijela salata oko neiscrpne maksimirske sirovine, ter rubrika gdje talasaju, plutaju i od napornih (k)radova odmaraju izabrani i onda nekakav nebulozan recept tipa jelen u sosu od đumbira punjen tikvicama sa strane, vremenska prognoza, teve program i usklađenje: zadnja strana piči unutrašnjost Jadrankonog brijunskog apartmana.
kako zadnjih dana farbam, moram primijetiti kako te novine više ne upijaju
p.s. pobjednica natječaja dolje je FILE. meni se najviše sviđa njezin slogan. srdačne čestitke
Post je objavljen 12.08.2010. u 08:31 sati.