29.07.2010., Sousse
Sofian
Usplahirenost, kada čuješ riječ koju znaš
u vrelom babilonu ljudi pustinjske boje,
što ti se udvaraju jasminom,...
čak i tiha ponekad je ispod prosjaka i prosaca.
Ponekad, učini se grešnim (čak i sasvim mladoj djevojci)
buditi majku iz sna,
tražiti ju ruke koje će odliti mudrost.
A ja, žena, još puna djevojčice,
još uvijek ne znam
želim li jasmin zataknuti za lijevo uho
ili ga ponijeti u ruci.
31.07.2010.
Voda s okusom jasmina
Nomadski osmijeh;
u pustinji nigdje pustinje.
Nije ponudio devu, samo reče 'Habibi...',
i osloni prsa na moja leđa.
01.08.2010., Sahara
Gazela
Utihnuo sav univerzum
i sada, pričinjava se kako sam zvuk izmislila iz razonode,
da zaboravim dijete u svojoj glavi.
Ono, vazda rastreseno,
usniva skupa s crvenom bombom helija,
na zapadu.
Samo Danica galami,
bljeska o pustinjsku ružu
što proviruje iz džepa.
Moj beduin veli: 'Merci. Spasiba. Hvala. Thank you.'
Razumijem samo kada kaže 'gazela',
nasmije mi se
i pogladi devu po vratu.
Iz daljine dopire arapski apel;
'Allah', kaže on i pokazuje u nebo.
04.08.2010.
Kais
Ostat će tajnom ono što su si rekli,
njezin Arap i ona.
Kako su se šuljali
kada je galaksija spavala,
kada su snovi u snovima snivali snove.
Bezobrazno žedni popili su krvi
jedno drugome
u podrumskim prostorijama
čiji zidovi, kao živodernice,
kidaju meso i pupaju od ukradenih poljubaca.
Ostat će tajnom onaj muški ljubomorni pogled
spram svih koji su joj bili blizu
i jezicima pokušavali premjeriti
svaki komad njezinog bestežinskog plesa.
Inshallah, vratit će se, obećala je.
Inshallah, opet, njegova će biti.
Post je objavljen 11.08.2010. u 01:56 sati.