Nakon tradicionalnog posjeta tržnici i kupovini voća, bureka i čevapa, te pravih muških sportova, kao pranje veša, usisavanja stana i pranja podova, kombinirano s vješanjem veša i pripremom obroka, otišao sam na Neue Donau. Dan je bio oblačan. Preplivao sam samo 800 metara i završio trening. Uhvatio me osjećaj nelagode. Nisam se osjećao ugodno i odlučio sam ranije završiti trening. Nikoga nije bilo u vodi osim mene. Ovaj puta je voda tekla, pa sam trošio više snage da bih održao željeni smjer. Mala me vratila u sigurnost mog bečkog doma.
Ovaj tjedan sam trkački trening trebao završiti s 18 kilometarskom dužinom. Dosta kasno sam izašao na stazu. Nakon samo 200 metara počela je padati kiša. Sjetio sam se tada priča mojih kolega o maratonu u Ljubljani 2007. godine. Preplašili su me tim pričama o kilometrima pretrčanima s mokrim tenisicama, o žuljevima i sličnim poteškoćama.
Razmišljajući o tim uvjetima, shvatio sam da i u ovoj situaciji, kao i u mnogim drugim životnim situacijama imam izbor. Mogu prekinuti trening i otići kući. To baš ne bi bilo moje tipično ponašanje. To bi bio izlazak iz "obrasca". U ovoj situaciji me to nije zanimalo. Krenuo sam na put uspjeha, imam viziju svog cilja i ne zanimaju me druge mogućnosti. Mislio sam na neke druge izbore. O meni ovisi kako ću vidjeti ovu situaciju i hoću li ju pretvoriti u prednost ili u poteškoću. Odlučio sam svoju perceptivnu poziciju postaviti na slijedeći način: "Kiša koja pada me osvježava."
Kiša je i dalje padala. Kiša me je osvježavala. Nisam se znojio, odnosno, kiša je ispirala znoj. Močila mi je usne, padala po licu, hladila tijelo. Kiša je ozbiljno padala. Povremeno je pljuštalo. U drugoj polovici prvog kruga sam osjetio "šljapkanje" u tenisicama. Plivaće kožice među prstima bi mi dobro došle za plivačku dionicu HIM (Half IronMan) natjecanja.
Drugi krug, odnosno drugih 9 km ovog treninga me je pratila moja draga prijateljica Samoća. I ona je dobrodošla. Radost koja me "pere" dolazi iz nutrine i rado je dijelim sa Samoćom.
Potpuno mokar i sretan završavam trening. Podzemnom željeznicom se vraćam u stan. Preplavljen radošću i srećom.
Pričat ću svojim kolegama kako 18 kilometara trčanja po kiši može biti velika radost.
Post je objavljen 17.07.2010. u 23:55 sati.